Poslovni broj P-61/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne i javne rasprave 25. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zakonskog zastupnika tuženika, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica], zk tijelo V, ZU 1030, k. o. [katastarska općina], u površini od 2546 m2, i to baš onog dijela koji je u skici Zlatana Polića, geom., od 23. rujna 2025. g. prikazan likom 1-3, 3a, 3b, 3c, 6-23,1, koja skica čini sastavni dio ove Presude, pa je isti ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.653,10 EUR-a, a sve ovo u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u zemljišnim knjigama Naslovnog suda, kao vlasnik nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana tužena RH, za cijelo. Kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Vrgorac, na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], zv. Jasena, Majići, površine 94015 m2, P.L. br. 551, za k. o. [katastarska općina], upisana je RH, za cijelo. Nadalje navodi da je bez obzira na zk stanje i posjedovno stanje predmeta spora, tužitelj stvarni vlasnik i posjednik, za cijelo, geometrijski odijeljenog dijela nekretnine iz toč I., odnosno vlasnik dijela č. zem. [katastarska čestica], u površini od 2546 m2, sve u k. o. [katastarska općina]. Osnova stjecanja vlasništva navedene nekretnine jest dosjelost, pa se tako navodi da je pravni prednik tužitelja /pradjed/ bio je sada pok. ŠM pok. K, koji je 30.12.1899. sačinio Oporuku pred svjedocima. Ovu Oporuku je proglasio Kotarski sud pod posl.br. Uv 13/00; ŠM je svu svoju imovinu ostavio sinovima IM i FM. Sada pok. IM (Č) sin pok. ŠM je diobom sa svojim bratom RM, pok. ŠM, stekao vlasništvo nekretnine iz tužbe, o čemu svjedoči zapis zv „ popis nekretnina koje su pripale nakon dijeljenja vlasništva PM pok. ŠM god. 1940 . Dalje, IM je imao sina Š i SM, koji su se opet razdijelili Ugovorom o diobi i to baš Ugovorom od 22.12.1999. godine. Nekretnina oznake dio č. zem. [katastarska čestica] se pučki zvala i zove „Majića upravac“ ili „Upravac“, „kraj ceste“, u zaseoku „Majići“, Zavojane, te je ova diobom pripala u vlasništvo ocu tužitelja, ŽM, koji je ovu nekretninu darovnim ugovorom od 03.11.2023. g. darovao ovdje tužitelju – KM. Navodi da je ovdje, dakle, predmetom tužbe nekretnina koja je u posjedu obitelji tužitelja preko 150 godina, što sve upućuje na dugogodišnje posjedovanje nekretnine iz tužbe. Radi se o tužiteljevoj djedovini (starini), te na te okolnosti će se saslušati brojni svjedoci. Za potrebe identifikacije predmeta prijepora, tužitelj je naručio Nalaz geodeta, Zlatana Polića, kojem prileži i skica lica mjesta (prosinac 2023.), a kojom se predmetna nekretnina identificira, što znači, nakon preciziranja da se stavlja zahtjev za priznanjem vlasništva dijela č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 2546 m2, u skici izmjere omeđena lomnim točkama 1-3, 3a, 3b, 3c, 6-23,1,.

1.1. Nadalje ističe i da sukladno pozitivnim propisima, se smatra da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Naime, sve nekretnine iz tužbenog zahtjeva, nisu uključene u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o.. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio zz tužene radi mirnog rješenja spora, a koji zahtjev je tužena zaprimila dana 14.12.2023. Na taj zahtjev se zz tužene oglušila.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, nakon čega bi se tužena konačno mogla opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. Dakle prema tuženoj, obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, ista može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj vidljivo je kako predmetna nekretnina nije predmet raspolaganja odnosno niti u jednoj ispravi nije označena brojem k.č. niti površinom te se uopće u istima ne može identificirati. Pored navedenog tužitelj se poziva i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro, državnu cestu, sa kojom sukladno podacima Geoportala HC d.o.o. graniči, te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja javne ceste HC d.o.o. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine. Predlaže se pribaviti i podatke Hrvatskih šuma d.o.o. o pripadnosti predmetne nekretnine šumskogospodarskoj osnovi te saslušanjem djelatnika Hrvatskih šuma d.o.o. na okolnosti skrbi i upravljanja nad predmetnom nekretninom s obzirom kako bi se u slučaju pripadnosti šumskogospodarskoj osnovi u konkretnom slučaju imale uzeti u obzir odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (N.N. br. 41/90, pročišćeni tekst N.N. 52/90 stupio na snagu 16.10.1990.) sukladno kojem šume i šumska zemljišta na teritoriju RH jesu u državnom vlasništvu RH. U daljnjem tijeku postupka treba posebno raspraviti i pitanje savjesnosti tužitelja odnosno njegovih označenih prednika, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.) Tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Punomoćnik tužitelja je na glavnoj raspravi od 25. rujna 2025. uredio tužbeni zahtjev u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka, sve kako je navedeno izreci, a uzimajući u obzir stajalište umješača Hrvatskih cesta d.o.o. na način da pored prvotno traženih 2566 m2 sada utužuje 2546 m2.

4. Da bi sud mogao donijeti presudu izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to: Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 4-5), Izvod iz posjedovnog lista 551 (list spisa 6-16), prijepis oporuke Uv 13/00 od 30.12.1899. g. (list spisa 17), Ugovor o diobi od 22.12.1999. (list spisa 19-21), Ugovor o darovanju od 3. studenog 2023. (list spisa 22-24), Zahtjev za mirno rješenje spora (list spisa 25-26), uvidom u skicu lica mjesta vještaka Zlatana Polića iz prosinca 2023. (list spisa 27-30), dopis Hrvatskih cesta (list spisa 37), očevidom na licu mjesta (list spisa 52-58), saslušanjem svjedoka ZM (list spisa 54-56), saslušanjem tužitelja (list spisa 56-58), Nalaz i mišljenje vještaka Zlata Polića (list spisa 74-80), saslušanje svjedoka HM (list spisa 94-95), i OM (list spisa 95-96), dopunu skice lica mjesta Zlatana Polića (čist spisa 112-126) te saslušanje svjedoka LM (list spisa 128-129). Sud je obavio uvid i u priklopljeni spis ovoga suda P-256/09,a koji je priložen u preslici jer je isti već priklopljen drugom spisu odnosno onome u kojem tamo tužitelj potražuje naknadu štete za izvlašteno zemljište.

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno, te u međusobnoj povezanosti, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Među strankama nije sporna identifikacija nekretnine izrađena po geodetu Zlatanu Poliću iz prosinca 2023. god. te dopuni iste od 23. rujna 2025., odnosno da je na predmetnoj nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica], zk tijelo V, ZU 1030, k. o. [katastarska općina], i to dijelu koji je prikazan likom 1-3, 3a, 3b, 3c, 6-23,1, u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužen tj. RH.

7. Među strankama je sporno:

- da li je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je istu mogao steći darovanjem, odnosno njegovi prednici nasljeđivanjem i posjedovanjem tj. dosjelošću, odnosno aktivna legitimacija i osnov stjecanja vlasništva

- da li predmet spora uopće predstavlja cestu kao javnu površinu (javno dobro u općoj uporabi) gdje nije moguće stjecanje vlasništva,

- da li predmet spora predstavlja šumu i šumsko zemljište.

8. Predmet spora je dakle zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine oznake 7150/41, zk tijelo V, ZU 1030, k. o. [katastarska općina], u površini od 2546 m2, i to baš onog dijela koji je u skici Zlatana Polića, geom., od prosinca 2023. g. prikazan likom 1-3, 3a, 3b, 3c, 6-23,1, pa da je isti ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

8.1. Na nalaz i mišljenje te identifikaciju predmeta spora parnične stranke nisu imale primjedbi, dok su Hrvatske ceste kao umješać dopisom od 26. travnja 2024. izjavile da se nekretnina koja je prvotno tužena (veća u odnosu na konačno postavljen TZ) nalazi u zaštitnom pojasu državne ceste.

8.2. Nastavno na gore navedeno imenovani vještak je izradio i dopunu svoga vješta, a temeljem kojega je tužitelj uredio svoj TZ a način da je u točkama od 3-do 6 (list spisa 122) odustao od dijela tužbenog zahtjeva odnosno povukao dodatno od predložene granice za dužinu od 1.03 metra do 1.62 metra. Ovdje valja napomenuti i da su upravo Hrvatske ceste prilikom izgradnje pristupne ceste formirale i upisale se na k. č. [katastarska čestica] a koje čestice se ni na koji način ne diraju niti se u iste zadire ovom tužbom.

9. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.

10. Iz Izvoda iz posjedovnog lista broj br. 551, k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su na predmetnoj nekretnini kao posjednik upisana Republika Hrvatska.

11. Iz priložene oporuke posl. br. Uv 13/00 od 30.12.1899. g. proizlazi da je šukundjed tužitelja pok. ŠM predmetnu nekretninu ostavio IM a nazvao ju "Pola vrtla kraj ceste …..", a tijekom dokaznog postupka sud je utvrdio da se ista zaista nalazi pored stare "Napoleonove" ceste.

12. Iz Ugovora o diobi od 22.12.1999. proizlazi da je pok IM imao tri sina, te da je predmetna nekretnina pripala ŽM, ocu tužitelja te da je ona slično nazvana "Vrtli pored ceste na Upravcu kod strica I (Željkina oca).

13. Iz Ugovora o darovanju od 3.11.2023. proizlazi da ŽM predmetnu nekretninu darovao sinu KM, ovdje tužitelju.

14. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmet spora predstavlja nekretnina zatvorena jasno vidljivim suhozidom. Također se na terenu vidi i brdski put koji je također prikazan na skici izmjere, te da je predmetna nekretnina sada u cijelosti obrasla u raslinje sa dva izraženija veća stabla.

15. Svjedok MM je iskazao:

- da je šumar već preko 30 godina, a ovo područje gdje je nekretnina nadgleda već 10-ak godina,

- da isto nadgleda najviše tijekom ljetnih mjeseci zbog požara, a ovo raslinje na terenu je prema njemu šuma koju obilazi u sklopu svog posla, ali može reći da istu nisu oni pošumljavali već je očito ovo sve samoniklo,

- da je ova nekretnina dio područja koje mora nadgledati, te da sada netko krene ovo pilati on bi ga u sklopu svog posla morao zapisati i prijaviti svojim nadređenim,

-da ovih zadnjih 10 godina koliko na terenu nije viđao nikoga da nešto radi te ovo raslinje samo raste,

- da je ova nekretnina do ove predmetne nekretnine čišćena što se i vidi na terenu, ali oni kao šumarija ne znaju tko je istu čistio i nisu ništa postupali,

- da na ovu nekretninu koja je predmet spora oni kao šumarija nisu ulazili,

- da je njegova nadležnost cijelo ovo područje kako ove nekretnine tako i svih susjednih nekretnina, te sve dalje prema autocesti i brdu,

- da prema njegovom mišljenju bi ovu nekretninu definirao kao šumsko zemljište koje se sastoji od crnogoričnog drveta i niskog raslinja, a oni kao šumarija pošumljavaju crnim borom, alpskim borom, primorskim borom i pinjolom, a ovu nekretninu nisu pošumljavali,

- da Hrvatske šume vode brigu o svim vrstama šumskog zemljišta koje su u njihovom gospodarstvu pa tako i onome što nisu sadili.

16. U svom stranačkom iskazu ČM je iskazao:

- da koliko zna njegov šukundjed ŠM je 1899. .g. oporukom ostavio ovu nekretninu njegovom pradjedu IM,

- da nakon smrti IM ovu nekretninu je naslijedio njegov djed SM,

- da je njegov djed skupa sa njegovim ocem ŽM koji je 1944. godište ovu nekretninu obrađivao na način da su se na istoj sadili krumpir i druge povrtne kulture, a kao dijete se sjeća vrtača i obradive zemlje na ovoj nekretnini,

- da koliko zna ove suhozide su radili još njegov pradjed ili djed,

- da je njegov otac diobom unutar obitelji ovu nekretninu stekao u vlasništvo te ju njemu darovao prije 2 godine,

- da ova nekretnina kako zovu "napravcu" sada pripada njemu a što je poznato cijeloj obitelji ŽM a unutar njihove loze nema nikakvog spora oko toga da je on vlasnik,

- da je njegov šukundjed još pisano kada je umirao 1899. raspolagao ovom nekretninom ista je sigurno u posjedu njegovih predaka više od 150 godina,

- da se ova nekretnina protezala i preko ove probivene ceste sa istočne strane koja je probivena prije 15-ak godina,

- da njegovu obitelj pučki zovu " F" jer su imali puno zemlje a njegov pradjed je prvi dobio taj nadimak te je u njega znalo raditi dnevno 20-30 nadničara,

- da je njegov otac do svoje 16 g. živio i boravio u ovome selu te je ovu nekretninu intenzivno obrađivao a nakon što je odselio u Split dolazio bi na istu povremeno i pomagao svome ocu odnosno njegovom djedu,

- da je njegov djed preminuo 1978. g. ali je ovu nekretninu obrađivao do sredine 1970-ih.

17. Svjedok GM je iskazao:

- da je rođen 1959. g. i cijeli svoj život živi u ovome mjestu Zavojane gdje je ova nekretnina za koju je došao svjedočiti,

- da vrlo dobro zna o kojoj se nekretnini radi jer su njegov otac Š i tužiteljev djed SM braća i ovu nekretninu koja je prikazana na listu spisa 30 su podijelili na način da je ova nekretnina koja je predmet spora i označena je crtkano na ovoj skici pripala SM, a njegovom ocu je pripao dio koji sada pada na k. č. [katastarska čestica], budući je veliku većinu njihovog dijela odnijela pristupna cesta za ulaz na autoput,

- da se ova spomenuta dioba dogodila 1939.g. i oni između nikada nisu imali nikakvih sporova, a ovu nekretninu su zvali pučki "na pravcu vrta kraj ceste" i to baš iz razloga jer se nalazi na pravcu stare Napoleonove ceste i jer je tu oduvijek bio vrta,

- da je ova nekretnina od pamtivijeka vlasništvo loze SM, a djed tužitelja SM je rođen 1902. g., a istu je naslijedio od svoga oca IM koji je još 1899. g. imovinu iza svoga oca ŠM naslijedio temeljem oporuke skupa sa svojim bratom FM,

- da je djed tužitelja SM samostalno i pošteno obrađivao ovu nekretninu kao vlasnik od ove spomenute diobe 1939. g. pa sve do svoje smrti 1978. godine,

- da je bio prisutan kod podjele imovine SM između njegovih sinova KM, ŽM i IM i to par godina prije smrti SM kada je on skupa sa svojim sinovima odredio koji će komad koji sin naslijediti, pa je tako ova nekretnina u cijelosti pripala ŽM a što zna da se i nakon dogovora poštivalo na terenu, te nikada nitko od ove braće ŽM nije imao nikakvih sporova vezano za podjelu imovine iza smrti SM,

- da što se tiče ŽM on već tada nije živio u ovom mjestu Zavojane već u Splitu, pa nije ništa sadio na ovoj nekretnini već ju je samo održavao koliko je stigao u pravilu popravljajući suhozide da se ne uruše,

- da je, što se tiče obrađivanja ove zemlje, kao mali još početkom 1960-ih godina dolazio na ovu zemlju sa svojim ocem Š te su skupa sadili na njihovoj polovici krumpire i slanutke, a iste sorte je sadio i djed tužitelja SM,

- da je također na toj zemlji znalo biti i pokoja trešnja i smokva koje nisu puno rađale jer su već bile na izmaku vijeka rađanja,

- da još zna da bi znali posaditi i pokoji jasen, a koji bi se još kao mladi sjekao budući je to drvo trebalo za poljski alat,

- da su oni ovu zemlju obrađivali do sredine 1970-ih godina jer su njihovi stari bili na izmaku snage, a mladi nisu imali potrebu jer su počeli obrađivati polje gdje je zemlja kvalitetnija,

- da sam naziv ove nekretnine "vrta kraj ceste" dovoljno govori o starosti posjeda ove nekretnine od strane ŽM jer se uvijek prolazilo starom Napoleonovom cestom te je širi broj osoba znao i morao znati da se ova nekretnina obrađivala još u staro vrijeme te bi putnici često znali tu stati odmoriti i okrijepiti se,

- da što se tiče same loze ŽM ista ima pisani trag još od 1836. g. od šukundjeda tužitelja tj. ŠM, a po usmenom predanju znaju da je isti bio sin od FM,

- da je ŠM živio nekih 60-ak godina jer zna da nije dočekao 70. rođendan pa drži da je oporuku iz 1899. g. pisao pred samu smrt,

- da su iza ŠM ostali sinovi IM i FM koji su naslijedili svu njegovu imovinu budući je u njih običaj bio oduvijek da se kćeri opreme i svoj udio u imovini dobiju kod udaje,

- da se FM nije ženio i nije imao djece pa je i njegov dio pripao IM u cijelosti,

- da je FM umro 1935. g. a IM je živio nekih 20-ak godina iza tj. preminuo je 1955. godine,

- da je IM imao 4 sina SM, ŽM, R i njegovog oca Š, a koja braća su se podijelili još 1939. g. dobrovoljno bez suda i bez sporova ,a ta dioba je i ovjerena kod suda 1940. g.,

- da je njihova cijela nekretnina imala cca 5000 m2 i cijela je bila obilježena visokim suhozidima, a i dan danas je ova nekretnina tužitelja omeđena suhozidima sa tri strane osim sa ove jedne strane gdje je prošao ovaj pristupni put za autocestu,

- da je južni susjed na terenu ove predmetne nekretnine tužitelja BM udova IM ili pok P, a zapadno je nekretnina i kuća od OM udova VM,

- da što se tiče šume zna da je u vrijeme dok je on bio mali šumar na ovom području bio JM i VM koji su branili i čuvali šumsko zemljište koje su zvali "muša" i koje je bilo nekih 250 m istočno, a prilikom obilaska šuma bi znali stati i zapaliti cigaretu sa njegovim ocem i SM baš na ovoj nekretnini koju su naši stari obrađivali,

- da je južna nekretnina BM isto prestala biti obrađivana krajem 1970- ih godina ali je ista tu svoju nekretninu detaljno očistila i privela svrsi prije nekih 10-ak godina.

18. Svjedokinja OM je iskazala:

- da je rođena i cijeli svoj život živi u ovome mjestu Zavojane gdje se nalazi ova nekretnina koja je predmet spora i može reći da je poznavala djeda tužitelja SM i istoga viđala da ulazi na ovu nekretninu sa strane stare Napoleonove ceste i prolazi kroz klanac tj. jedan otvor u suhozidu do ove svoje nekretnine te bi tu u pravilu sadio krumpir, slanutak a znalo bi biti i žita,

- da zna i oca tužitelja ŽM koji je nastavio ovu nekretninu obilaziti nakon smrti SM i isti joj je dva puta dao da očistim ovu nekretninu te sebi zadrži drva koja bi tu pokupila a to je bilo prije 20-30 godina,

- da kao prvi susjed nikada nije čula da bi ŽM bilo tko osporavao ili ograničavao posjed i njegovo vlasništvo njegove nekretnine, a kada je ona čistila ovu nekretninu po nalogu ŽM nitko joj nije prigovarao niti pitao zašto to radi,

- da njenu nekretninu i ovu nekretninu dijeli samo jedan prolaz od cca 5-6 metara, a na njenoj nekretnini je sada izgrađena kuća u kojoj živi i to na temeljima stare kuće koja je započeta sa gradnjom 1950.g.,

- da je ona isto morala sređivati svoje zemljišno knjižno stanje budući je bila upisana u papire RH a sa svojim postupkom se uspjela upisati,

- da se ova nekretnina obrađivala dok je djed tužitelja SM bio živ a nakon toga više nije, ali bi ŽM s vremena na vrijeme istu dolazio obilaziti,

- da su oduvijek znali granicu koju bi čuvali šumari i zemlju koja je bila privatna te da je ova nekretnina od ovdje tužitelja oduvijek bila privatno vlasništvo te šumari na istu nisu dolazili niti su bilo što tu radili, a da su znali da je granica šumskog zemljišta nekih 200-ak metara od ove parcele jer su joj stari ljudi oduvijek govorili da tamo ne ide ni da vodi životinje niti što siječe jer to čuvaju šumari,

- da što se tiče isplata naknada za izvlaštenje što se tiče izgradnje pristupanih cesta za autocestu zna da su isti nekima plaćali a nekima nisu ali ne zna kome i zašto te je li kod isplate bilo potrebno imati sređene papire.

19. Svjedok LM je iskazao:

- da je rođen i cijeli život živi u ovom mjestu Zavojane a pozna i obitelj LM pa tako i obitelj ovdje tužitelja KM, vrlo dobro te i samu ovu nekretninu što osobno opažanjem, što iz priča roditelja

- da zna da je ova nekretnina oduvijek bila uz Napoleonovu cestu vlasništvo još tužiteljeva šukundjeda, a sjeća tužiteljeva djeda SM vrlo dobro i misli da je rođen negdje 1900. i živio do 1970. godine,

- da se sjeća i brata od tužiteljeva djeda SM i on se zvao Š te su isti na terenu već bili podijeljeni pa je istočni dio ove nekretnine pripao Š, a SM zapadni dio koji je i dan danas takvi kakav je bio njegovo vlasništvo dok je Stankin dio u jednom dijelu odnijela pristupna cesta,

- da je I naslijedio njegov sin GM i misli da je ion isto riješio svoje vlasništvo dok je ova nekretnina iza SM pripala sigurno njegovom sinu ŽM a koji je imao dva brata KM i IM sa kojima se on po priči u selu podijelio,

- da se sjeća djeda SM da je obrađivao ovu svoju nekretninu, da je na njoj imao zasađene trešnje i smokve koje su bile već tada stare kad on bio dijete pa pretpostavlja da je to sadio još njegov otac,

- da je u preostalom dijelu nekretnine isti sadio jednogodišnje kulture u pravilu krumpir a cijela njegova nekretnina je bila ograđena suhozidom, ali između SM i I nije bilo suhozida jer je to njihovo nasljedstvo i imali su zajedničke vrtače, međutim na terenu se granica znala,

- da budući je ova nekretnina uz staru Napoleonovu cestu oni su te nekretnine zvali uz pravac ili vrta uz cestu,

- da budući je sin djeda SM, ŽM, koji je ovu nekretninu dobio odselio u Split 1960-ih godina, isti nije nastavio obrađivati ovu nekretninu pa može reći da od smrti djeda SM ista više nije obrađivana tj sigurno od 1970-ih godina,

- da je nakon smrti SM znao u par navrata vidjeti ŽM kako obnavlja suhozide ali može reći da su isti dosta veliki i široki pa tu nekog posla i nema,

- da što se tiče šumara i lugara na ovom području zna da su isti čuvali i nadgledali šumu koju su oni zvali pučki muša i koja je bila udaljena cca 250-300 m od ove nekretnine ali za ovu nekretninu isti nisu dolazili jer i nije bilo šume na njoj.

20. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje su životno vezane za to područje, pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja. Iz svega ovoga sud zaključuje da je utužena nekretnina u samostalnom, istinitom i zakonitom posjedu tužitelja i njegovih predaka zasigurno od prije 1900-te godine, dok pravni slijed unutar tužiteljeve obitelji nije sporan, odnosno da isti utuženu nekretninu samostalno, zakonito istinito i pošteno posjeduju preko potrebnih 150 godina.

21. Iz dokazne građe sud je izveo slijedeće zaključke:

- da se predmetna nekretnina bila u privatnom posjedu sigurno prije i 1899. g., i da je istu posjedovao tužiteljev šukundjed ŠM, te da je istu naslijedio tužiteljev pradjed IM,

- da je istu nakon IM dobio djed tužitelja SM, zatim otac ŽM,

- da je ova nekretnina tužitelja što se tiče gabarita oduvijek ovakva, a da je u produžetku ka istoku ista sada tužiteljeva strica GM koji je svoje vlasništvo utvrdio pravomoćnom presudom u predmetu P-256/09, te da je dio njegove parcele otišao u državnu cestu,

- da sukladno svemu navedenom sud nesporno zaključuje između pravnih sljednika šukundjeda tužitelja ŠM nema nikakvih sporova, kao niti bilo s kime drugim oko prava vlasništva predmetne nekretnine čime je aktivna legitimacija nesporno utvrđena, kao i da poštenje posjeda prednika tužitelja navodima tužene nije dovedeno u pitanje,

- da sporna nekretnina niti u jednom svome dijelu ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi sukladno odredbama važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje ZC-a), što znači da ista može biti u vlasničkom režimu,

- da sve i da ista spada u zaštitni pojas to ne čini javnu cestu, nego je to prema članku 2. točki 10. ZC-a zemljište uz javnu cestu na kojem se primjenjuju ograničenja propisana ovim Zakonom. Odredbom članka 55. ZC-a propisna su ograničenja koja se odnose na građenje objekata i instalacija unutar zaštitnog pojasa javne ceste (stavak 1. i 2.) te poduzimanje bilo kakvih radova ili radnja u zaštitnom pojasu javne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom (stavak 3.). Odatle proizlazi da se unutar zaštitnog pojasa može imati i stjecati pravo vlasništva kako na zemljištima tako i na objektima, a što napokon proizlazi i iz odredbe članka 112. stavka 4. podstavka 4. ZC-a kojom je propisano da prilikom provedbe inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo dobiti, među ostalim, podatke o vlasništvu zemljišta i objekata u zaštitnom pojasu cesta potrebne za vođenje postupka u svezi s kršenjem ovoga Zakona i propisa za njegovo izvršavanje. To što je nekretnina u zaštitnom pojasu ne znači da ne može biti predmet vlasništva već samo da je u drugačijem režimu iskorištavanja. Uostalom i sam sud je očevidom na terenu utvrdio da predmetna nekretnina ne predstavlja cestu, što proizlazi i iz dopunskog nalaza i mišljenja imenovanog vješta,

- da predmetna nekretnina ne pripada šumskogospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990., ista je bila jasno odvojena u udaljena stvarne od šume tkz. "muše" te je ograđena suhozidom čime je odvojena od svih drugih nekretnina, a niti je ta činjenica bitna u ovome sporu jer je ista još po propisima tada važećeg OGZ-a već 6. travnja 1941., po samom Zakonu posjedovanjem postala vlasništvo tužiteljevih predaka,

- da stjecanjem vlasništva na osnovu Zakona tužiteljevih prednika, isti daljnjim neobrađivanjem predmetne parcele nisu izgubili vlasništvo nit ga tako mogu izgubiti, a niti posjed, jer je isti stalan, a to što je nekretnina zbog ne isplativosti obrađivanja s vremenom sama zarasla ne znači da se i sam posjed nije očuvao jer su tužitelj i njegovi predci popravljanjem suhozida jasno davali do znanja svim trećim osobama da predmetnu nekretninu i dalje posjeduju i smatraju svojom,

- da na zaključak suda o dugotrajnosti posjeda tužiteljevih predaka ukazuje i okolnost da je nekretnina ograđena suhozidom (prema svim stranama osim prema državnoj cesti gdje je utvrđeno da je ista bila tužiteljeva strica), dakle, zaštićena je bila od drugih ljudi ili životinja, što ukazuje da se nekretnina iskorištavala,

- da je u priklopljenom predmetu P-256/09 (a koja istočna nekretnina je utvrđeno vlasništvo tužiteljeva strica tj. iste obitelji ŠM) dakle već presuđena stvar, iz iste ili istovrsne činjenične građe, samo je preko toga dijela prošla pristupna cesta za autocesatu, te da su tamo svjedoci iskazivali u bitnome isto kao i svjedoci u ovome sporu, odnosno istom je pravomoćno utvrđeno da je susjedna nekretnina GM, ovdje svjedoka u ovome predmetu, bila u posjedu Željkina djeda IM u vremenskom razdoblju preko 40 godina prije 6. travnja 1941., slijedom čega je Željkin djed stekao nekretnine dosjelošću. Nekretnina je bila omeđene suhozidom pa se jedan dio koristio kao obradivo zemljište, a drugi dio kao pašnjak – šuma. Utvrđeno je i da je IM, pored Željkina oca I, imao sinove S, Ž i SM, ali je za života ugovorom od 9. kolovoza 1948. podijelio imovinu svojim sinovima.

22. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

23. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima glede činjenica diobe i nasljeđivanja, te da je otac tužitelja ŽM, između ostaloga predmetnu nekretninu dobio od svoga oca SM (koji je istu dobio od svoga oca i tako dalje sve do šukundjeda ŠM), s kojima su zapravo najkasnije postali izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su i svjedoci svjedočili da su tužiteljevi predci posjednici (vlasnici) sporne nekretnine više od 150 godina, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

24. Stoga je ovaj sud jasno i nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vlasnik kao u izreci, te ima ovlaštenje i pravni interes ishoditi ovakvu presudu.

25. Slijedom svega gore navedenog sud je tijekom postupka utvrdio sve sporne činjenice tj. da je tužitelj stvarni vlasnik sporne nekretnine, odnosno da je istu stekao darovanjem, odnosno njihovi prednici dosjelošću, da predmet spora ne predstavlja dio javne ceste i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a, za vođenje ove parnice.

26. Odluka o trošku postupka u toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8 i 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, pa su priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani.

27. Tako je sud priznao tužitelju sljedeće troškove zastupanja, predujma i pristojbi:

- sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR-a,

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a,

- zastupanja na 4 ročišta po 200,00 EUR-a, (ukupno 800,00 EUR-a)

- PDV 25% na gornje iznose (300,00 EUR-a)

- trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 53,10 EUR-a

- trošak očevida/vještačenja od 100,00 EUR-a

28. Ukupno je dakle tužitelju kao osnovano priznato 1.653,10 EUR-a.

29. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

Metković, 29. listopada 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, e-Oglasna ploča

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, e-Oglasna ploča