Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-8758/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DĆ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) rješavajući o žalbi okrivljenika,, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 2. lipnja 2025., poslovni broj: Pp-265/2024-9, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika EĆ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik EĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 60 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu okrivljenik EĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u istom roku.
1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o sankcijama . U žalbi se navodi kako okrivljenik nije počinio navedeni prekršaj, nije decidirano odbio testiranje, a navedenim člankom zakona nije inkriminirano „opstruiranje“. Prvostupanjski sud je također odbio saslušanje sina okrivljenika.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ne navodi ni jednu konkretnu okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, a po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka IĆ, ZĆ, NĆ, suočenja okrivljenika s policijskim službenikom IĆ i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
7. Neosnovano žalitelj i nadalje dovodi u pitanje odbijanje testiranja, budući da isto jasno proizlazi iz rezultata provedenog postupka pred sudom, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, sam okrivljenik se branio da je puhao u uređaj no nisu se prikazivali nikakvi rezultati te da na uređaj nije stavljen dodatak za jednokratnu upotrebu, no sva tri ispitana svjedoka policijska službenika dali su potpuno suglasne iskaze, daje testiranje bilo provedeno sukladno pravilima struke, te da se bez umetnutog jednokratnog usnika testiranje niti nebi moglo provesti, pa je usprkos svemu zaključeno kako je okrivljenik opstruirao navedeno ispitivanje. Ovlaštenje za postupanje policijskih službenika proizlazi iz članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da odredba članka 282. stavka 1. Zakona propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled, a prema stavku 4. tog članka i Zakona bio je dužan postupati prema zahtjevima policijskog službenika. Odbijanje testiranja, suprotno tvrdnji žalitelja, proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno jasnog iskaza svjedoka te materijalne dokumentacije predmeta koja potvrđuje njegov iskaz. Prema izričitoj zakonskoj odredbi žalitelj je bio dužan postupiti prema zahtjevu policijskog službenika, pa bez uspjeha svoje postupanje pokušava opravdati neispravnim uređajem ili neispravnim načinom testiranja. Također, iz spisa predmeta nije vidljivo da bi okrivljenik ikada predlagao za svjedoka sina PĆ, a kao što to navodi u žalbi.
8. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Izrečena ublažena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana . Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
10.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za: spis,okrivljenika, tužitelja.
