Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KREŠO PROMET d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IV, zastupane po branitelju Ivanu Staniću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2023., broj: 64. Pp-12044/2023, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe I-okr. pravne osobe KREŠO PROMET d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IV, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21).

II. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe KREŠO PROMET d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe IV, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 663,61 euro i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da izreka presude uopće ne sadrži koja se to točno autorska glazbena djela navodno priopćavala konkretne prigode, pa da bi ista bila zaštićena autorskim pravima sukladno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, pa činjenični opis iz pobijane presude ne predstavlja prekršajno djelo obzirom da se u istom ne navodi koja je to navodno autorska glazba kritične prigode priopćavanja. Prvostupanjski sud u niti jednom dijelu pobijane presude nije utvrdio da se navodno počinjenje predmetnog prekršaja ima pripisati krivnji okrivljenika, a niti je tijekom dokaznog postupka isto tijelo utvrđivalo navedenu činjenicu. Iz pobijane presude ne može se ispitati na temelju kojih kriterija je kao odgovorna osoba označen drugookrivljeni, u smislu odredbe članka 61. Prekršajnog zakona. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je povrijedio članak 185. stavak 7. Prekršajnog zakona i to na način da nije naveo koje su sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili ne dokazanim određene činjenice, te također nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Ukazuje se kako vjerodostojnost iskaza saslušanog svjedoka RV trebala bi biti upitna te bi iskaz istog trebao biti uzet s rezervom i to kada se uzme činjenica da je saslušani svjedok zastupnik tužitelja. Kako prvostupanjski sud u dokaznom postupku ograničio na saslušanje svjedoka RV te vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu to činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno. Svakako je prvostupanjski sud trebao ispitati prije donošenja presude i okrivljenika te ih konfrontirati sa iskazom saslušanog svjedoka, a što je isti propustio činiti. Prvostupanjski sud određuje prekršajno-pravnu sankciju okrivljenicima a nije uopće utvrđivao olakotne okolnosti koje egzistiraju na strani okrivljenika, te je bio dužan postupati u skladu s odredbom članka 36. stavkom 2. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud također nije ispitivao niti imovinsko stanje okrivljenika. Izrekom presude okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura svaki, a da pritom nije valjano niti obrazložio visinu odmjerenih troškova postupak u paušalnom iznosu.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja, međutim, omaškom prekršaj nije pravilno pravno označen pa je u tom dijelu preinačena izreka prvostupanjske presude na način naveden u točki I. izreke ove presude.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka RV, referenta HDS-a, te uvidom u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Navodi žalitelja da izreka presude uopće ne sadrži koja se to točno autorska glazbena djela navodno priopćavala konkretne prigode, pa da bi ista bila zaštićena autorskim pravima sukladno odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, pa činjenični opis iz pobijane presude ne predstavlja prekršajno djelo obzirom da se u istom ne navodi koja je to navodno autorska glazba kritične prigode priopćavanja, neosnovani su, jer nije bilo potrebno dodatno isticanje autorskih djela koja su priopćavana, budući u pravilu nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualnog autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 275. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).

9. U vezi navoda žalitelja da prvostupanjski sud u niti jednom dijelu pobijane presude nije utvrdio da se navodno počinjenje predmetnog prekršaja ima pripisati krivnji okrivljenika, a niti je tijekom dokaznog postupka isto tijelo utvrđivalo navedenu činjenicu, te iz pobijane presude ne može se ispitati na temelju kojih kriterija je kao odgovorna osoba označen drugookrivljeni, u smislu odredbe članka 61. Prekršajnog zakona, ističe se da je uvidom u sudski registar utvrđeno da je II-okr. odgovorna osoba jedini član uprave I-okr. pravne osobe, te kao takav odgovoran za pravilnost i zakonitost poslovanja iste, a II-okr. u prvostupanjskom postupku nije poricao svoju odgovornost niti dokazao da bi neke ovlasti povjerio drugoj osobi u okviru I-okr. pravne osobe.

10. Nadalje, kako je u postupku utvrđeno javno priopćavanje autorskih glazbenih djela bez odobrenja HDS-a u trgovini koja posluje u okviru I-okr. pravne osobe, to je utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju.

11. Navodi žalitelja da ukazuje se kako vjerodostojnost iskaza saslušanog svjedoka RV trebala bi biti upitna te bi iskaz istog trebao biti uzet s rezervom i to kada se uzme činjenica da je saslušani svjedok zastupnik tužitelja, te kako prvostupanjski sud u dokaznom postupku ograničio na saslušanje svjedoka RV te vršenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu to činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a svakako je prvostupanjski sud trebao ispitati prije donošenja presude i okrivljenika te ih konfrontirati sa iskazom saslušanog svjedoka, a što je isti propustio činiti, neutemeljeni su.

12. Naime, prvostupanjski sud je po slobodnoj ocjeni dokaza prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i uvjerljiv, koji je detaljno svjedočio o provedenoj kontroli, te je u prvostupanjskom postupku u potpunosti utvrđeno činjenično stanje, a okrivljenici koji su uredno pozvani na ročišta u žurnom postupku, nisu iskoristili svoje pravo sudjelovanja u istom, što im je omogućeno urednim pozivanjem. Isto tako okrivljenici u žalbi ne poriču utvrđene činjenice, već jedino neosnovano dovode u pitanje nepristranost saslušanog svjedoka.

13. Slijedom navedenoga, kako se uredno pozvani okrivljenici nisu odazvali na ročište pred prvostupanjskim sudom, niti iznijeli svoju obranu usmeno ili pisanim putem, pa time nisu iskoristili svoje pravo za sudjelovanje u postupku, već je činjenično stanje utvrđeno na temelju iskaza svjedoka RV, referenta HDS-a, te uvida u očitovanje tužitelja, pa u postupku nije bilo spornih činjenica, niti je sud mogao dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojih nije bilo, to pogrešno navode žalitelji da pobijanom presudom prvostupanjski sud je povrijedio članak 185. stavak 7. Prekršajnog zakona i to na način da nije naveo koje su sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili ne dokazanim određene činjenice, te također nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza.

14. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, jer je za prekršaj iz članka 296. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn (663,61 do 6.636,14 eura), te za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn (265,45 do 1.327,28 eura), a kako je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao novčane kazne u zakonom propisanom minimumu, to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke što nisu navedene olakotne okolnosti, posebno uzevši u obzir da okrivljenici nisu sudjelovali u postupku, kada bi isti mogli iznositi sve okolnosti u vezi prekršaja koji im se stavlja na teret, kao i dokazivati financijsko stanje I-okr. pravne osobe, te obiteljske i imovinske prilike II-okr. odgovorne osobe, pa su neosnovani navodi žalitelja da prvostupanjski sud određuje prekršajno-pravnu sankciju okrivljenicima a nije uopće utvrđivao olakotne okolnosti koje egzistiraju na strani okrivljenika, te je bio dužan postupati u skladu s odredbom članka 36. stavkom 2. Prekršajnog zakona, te prvostupanjski sud također nije ispitivao niti imovinsko stanje okrivljenika.

15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni bliže donjoj granici propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka, te s obzirom da se radi o troškovima koji su paušalni (otprilike, bez varijabilnih uvjeta), prvostupanjska presuda sadrži dovoljno obrazloženja u odnosu na iste.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.