Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-442/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Leni Ivančiću, odvjetniku iz Zagreba, Heinzelova 7, protiv tuženika VG Komunalac d.o.o., OIB: 09228704508, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, zastupanog po punomoćniku Dejanu Stajčiću odvjetniku iz OD Marić, Stajčić & Perkov j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54 i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., radi 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima iz OD Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025. godine, u prisutnosti pun. tužitelja, pun. tuženika i pun. umješača na strani tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 29. listopada 2025. godine,

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku VG Komunalac d.o.o., Velika Gorica, Kneza Ljudevita Posavskog 45, platiti tužitelju OH iz [adresa], iznos od EUR 4.400,00 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.travnja 2021. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu se nalaže tužitelju naknaditi parnične troškove, sve u roku od 8 dana." ,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju OH naknaditi tuženiku VG Komunalac d.o.o. parnični trošak u iznosu od 1.783,18 €, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju OH naknaditi umješaču EUROHERC osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 1.625,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 29.10.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 09.04.2024. navodi da je kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu poslovođe stradao dana 09.04.2021., na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova na kanalizacijskom priključku. Do nezgode je došlo pri ulasku u kanal, kojom prilikom je tužitelju prokliznula noga, kojom je stao na cijev položenu u kanalu, te je došlo do ozljeđivanja. U tom događaju tužitelj je zadobio ozljedu puknuća postranične sveze desnog koljena. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na temelju čl. 19. i 1100. ZOO. Tužitelj je pretrpio strah i fizičke bolove te je došlo do umanjenja životne aktivnosti, sve kao posljedica štetnog događaja. Imajući na umu težinu ozljeda i sve okolnosti slučaja, tužitelj predlaže da sud utvrdi pravičnu novčanu naknadu za: strah € 600,00, fizičke bolove € 1.200,00, tuđu pomoć i njegu € 600,00, umanjenje životne aktivnosti € 2.000,00. Dakle, zbog navedenih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od € 4.400,00. Tužitelj se po nastanku štetnog događaja obratio tuženiku radi naknade štete, ali je tuženik takvu mogućnost otklonio. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od neto 4.400,00 € sa zateznim kamatama tekućim od dana nastanka štetnog događaja tj. od 09.04.2021. do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, te je predložio odbiti iste kao neosnovane. Tuženik, opreza radi, ističe prigovor zastare. Tuženik traži od naslovnog Suda, u svrhu postizanja intervencijskog efekta o ovoj parnici, obavijesti osiguravajuće društvo tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, sve obzirom na činjenicu da tuženik kod navedenog osiguravajućeg društva ima sklopljenu policu osiguranja od posljedica nezgode. Tuženik poriče da postoji bilo kakva odgovornost tuženika za nastalu ozljedu tužitelja kao i pretrpljenu štetu opisanu u predmetnoj tužbi. Naime, navod tužitelja da je „…stradao 9. travnja 2021. na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova na kanalizacijskom priključku. Do nesreće je došlo pri ulasku u kanal, kojom prilikom je tužitelju prokliznula noga kojom je stao na cijev položenu u kanalu te je došlo do ozljeđivanja.“ u najmanju je ruku necjelovit i nejasan i netočan. Tuženik ističe da nije sporno kako se tužitelj dana 9. travnja 2021. godine ozlijedio prilikom rada kod tuženika, međutim, tuženik je zadobio predmetnu ozljedom budući da je sam i svojom voljom, kao osoba u dobi od 59 godina, skočio u kanal visok jedan metar znajući da već ima predispozicije za nastanak predmetne ozljede. Tuženik ovoj tužbi prilaže medicinsku dokumentaciju tužitelja u kojoj je navedeno (povijest bolesti od 9. travnja 2021. godine) „danas je skočio u kanal (oko 1m dubine) i osjetio bolnost s medijalne strane koljena“. Životno je logično da je doktor medicine napisao takav navod isključivo po kazivanju tužitelja. Tuženik predlaže da naslovni Sud od tužiteljeva doktora obiteljske medicine zatraži cjelokupni medicinski karton tužitelja. Tuženik, također, ovoj tužbi prilaže i Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-502-03/21-02/1453 od 25. svibnja 2021. godine kojim tužitelju nije priznata ozljeda na radu obzirom da je utvrđeno kako se predmetna ozljeda (iščašenja i nategnuća ligamenta koljena) „ne može dovesti u vezu s radnim procesom u smislu ozljede na radu nego sa zdravstvenim stanjem tužitelja jer se radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede…“ Tuženik predlaže naslovnom Sudu službenim putem zatražiti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog centra Zagreb cjelokupan spis KLASA: UP/I- 502-03/21-02/1453 zajedno sa stručno-medicinskim mišljenjem o ozljedi. Iz svega gore navedenog je očito da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio isključivo svojom krivnjom tj. neopreznošću kada je kao osoba u dobi od 59 godina skočio u kanal dubine od 1 metar, pri čemu mu nije moglo ostati nepoznato da takvim postupanjem može doći do ozljede. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže naslovnom Sudu da odredi i provede vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku sudsko-medicinske struke i to u odnosu na okolnost da je predmetna ozljeda uzrokovana skakanjem tužitelja u kanal dubine 1 metar i već postojećom predispozicijom tužitelja za nastanak predmetne ozljede. Budući da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio dok je bio na radnom zadatku kod tuženika kao svojeg poslodavca, tuženik ističe kako su bile poštivane sve odredbe, mjere i protokoli propisani Zakonom o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18; dalje u tekstu: ZZR). Naime, i sam je tužitelj u svojoj Izjavi o ozljedi na radu od 14. travnja 2021. godine izričito izjavio da je prilikom rada koristio sva potrebna zaštitna sredstva. Važno je i za istaknuti da je upravo tužitelj osoba koja je kod tuženika kao poslodavca ovlaštena za provedbu zaštite na radu odnosno za obavljanje aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i prevenciju od opasnosti i štetnosti, sve u smislu članka 24. ZZR-a. Ističe se kako je tužitelj prošao i postupak za ocjenu osposobljenosti radnika za rad na siguran način u kojem je utvrđeno da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen. Budući da je upravo tužitelj ovlašten da provodi mjere zaštite na radu kod tuženika kao poslodavca, tužitelj je svakako bio upoznat sa činjenicom da je skakanje u kanal dubine 1 metar protivno pravilima zaštite na radu kao i uputa poslodavca, pogotovo imajući u vidu životnu dob i zdravstveno stanje tužitelja. Dakle, u konkretnom slučaju poštivane su sve odredbe zaštite na radu te je do nastanka predmetne ozljede došlo isključivo krivnjom tužitelja. Tuženik, nadalje, ističe da je netočan navod tužitelja: „tužitelj se je po nastanku štetnog događaja obratio tuženiku radi naknade štete ali je tuženik otklonio takvu mogućnost…“, budući da tužitelj takvo što nikada nije učinio. Navedenom ide u prilog što tužitelj predmetnu tužbu podnosi tek nakon tri godine od dana zadobivanja predmetne ozljede. Stoga tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na utuženo potraživanje. Tuženik osporava i visinu naknade štete obzirom da je ista u cijelosti paušalno utvrđena. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove ovog postupka.

3. Podneskom od 31.07.2024. (str. 56-57 spisa), osiguratelj EUROHERC osiguranje d.d. je obavijestio sud da ima pravni interes stupiti u ovu parnicu na strani tuženika, te je predložio da se donese rješenje kojim se navedeno odobrava. Pridružio se svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika.

4. Na ročištu održanom 01.10.2024. (str. 75 spisa) sud je dopustio umješanje osiguratelja EUROHER osiguranje d.d. u ovu parnicu na strani tuženika, jer je tuženik dokazao postojanje pravnog interesa za umješanje u istu s obzirom da je poslodavac tužitelja, ovdje tuženik u vrijeme štetnog događaja imao kod navedenog osiguratelja sklopljenu policu osiguranja od posljedica nezgode broj 084171106.

5. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str. 7-16, 26-35 spisa), u policu EUROHERC osiguranja d.d. od posljedica nezgode 084171106 (str. 25 spisa), u Odluku tuženika od 31.12.2015. (str. 38-41 spisa), u izjavu tužitelja od 14.04.2021. o štetnom događaju (str. 42 spisa), izvršen je uvid u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje broj klasa: 501-09/24-01/659 vezano za (ne)priznavanje predmetne ozljede tužitelja ozljedom na radu (str. 60-73 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VH (str. 76 spisa), PH (str. 86-87 spisa), JH (str. 87-88 spisa) proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (str. 77-78 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu i traumatologu dr. sc. Mladenu Miškulinu (str. 94-101 spisa), te je proveden dokaz usmenim očitavanjem medicinsko vještaka dr. sc. Mladena Miškulina na ročištu održanom 15.10.2025. (str. 126-128 spisa).

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

7. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

8. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 09.04.2021..

10. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

11. Među strankama je sporna i visina tužbenog zahtjeva.

12. U čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom.

13. U čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), kojim se regulira odgovornost poslodavca za štetu na radu i u vezi s radom, propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. sc. Mladena Miškulina ortopeda i traumatologa (str. 94-101 spisa), sud je utvrdio da je u štetnom događaju od 09.04.2021. tužitelj na radnom mjestu zadobio ozljedu iščašenje i nategnuće (fibularnog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena odnosno da je zadobio ozljedu desnog koljena.

15. Uvidom u predmet Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je oformljen povodom prijave predmetne ozljede tužitelja ozljedom na radu (str. 60-73 spisa), utvrđeno je da pravomoćnim rješenjem HZZO-a broj klasa: UP/I-502-03/21-02/1453 od 25.05.2021., tužitelju nije priznata ozljeda na radu jer je utvrđeno kako se predmetna ozljeda (iščašenja i nategnuća ligamenata koljena) "ne može dovesti u vezu s radnim procesom u smislu ozljede na radu, nego sa zdravstvenim stanjem tužitelja jer se radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede…" Naime, iz medicinske dokumentacije odnosno iz nalaza specijaliste fizijatra od 21.05.2021. vidljivo je da tužitelj boluje od reumatoidnog artritisa ustanovljenog 3 godine ranije te da se liječi po fizijatru reumatologu na KBC Sestre milosrdnice.

16. Uvidom u Odluku tuženika od 31.12.2015. (str. 38-41 spisa) utvrđeno je da je tužitelj OH zaposlen na radnom mjestu poslovođe, ovlašten za provedbu zaštite na radu, odnosno za obavljanje aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i prevenciju od opasnosti i štetnosti u smislu čl. 24. Zakona o zaštiti na radu.

17. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto poslovođe, a to tvrdi i poslodavac, ovdje tuženik.

18. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke proizlazi da se ozlijedio za vrijeme radnog vremena na radilištu u [adresa] na Odranskoj cesti prilikom rekonstrukcije vodovoda i izgradnje oborinske kanalizacije na način da je došao do kanala u koji je prethodno bila položena kanalizacijska cijev i djelomično zasuta odnosno prekrivena sitnim šljunkom koji je bio dubine oko 1 metar te da je iz stajaćeg položaja skočio u rupu, doskočio na šljunak i ozlijedio se.

19. Kao što je naprijed navedeno zadobivena ozljeda na radu tužitelju nije priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a, budući da je liječničko povjerenstvo, u postupku rješavanja, a radi donošenja stručno – medicinskog mišljenja o zadobivenoj ozljedi ocijenilo da se predmetna ozljeda tužitelja ne može dovesti u vezu s radnim procesom, u smislu ozljede na radu, nego sa zdravstvenim stanjem osiguranika, jer se radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja osiguranika za nastanak ozljede ili bolesti, a nije niti dokazana učinjenom obradom, pa se stoga ne može priznati ozljedom na radu. Osim toga u rješenju HZZO-a se navodi da je tužitelj u svojoj izjavi koju je dao nakon štetnog događaja naveo da je predmetnog dana oko 14,30 sati prilikom silaska u kanal dubine oko jednog metra krivo doskočio te osjetio bol u desnom koljenu. Iz navedenog proizlazi da je do ozljede došlo i uslijed nepažnje tužitelja jer je u konkretnom slučaju postupio protivno pravilima o zaštiti na radu. Tužitelj u konkretnom slučaju nije iskazao potrebnu pažnju koju bi svaka osoba prosječnih sposobnosti pokazala, već je postupio krajnjom nepažnjom, tim više što je tužitelj od strane poslodavca imenovan osobnom ovlaštenom za provedbu zaštite na radu.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka primjerice Rev-1404/2009 od 22.01.2013., Rev-196/2010 od 21.02.2012., zauzeo pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u Upravnom postupku kao prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP-a) i da stoga nema mogućnosti njezina preispitivanja u sudskom postupku. U konkretnom slučaju ovaj sud je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede, a za koju je upravno tijelo utvrdilo da nije nastala zbog ozljede na radu, već zbog bolesti. Sud je vezan za odluku Upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku. U postupku pred HZZO-om sudjelovali su i tužitelj i tuženik (str. 66-67 spisa), pa postoji identitet stranaka u postupku. Naime, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje 2, Zagreb, Jukićeva 12, broj klasa: UP/I-502-03/21-02/1453 od 25.05.2021., a kojim se tužitelju ozljeda nastala 09.04.2021. ne priznaje ozljedom na radu, dostavljeno je i tužitelju OH i poslodavcu VG Komunalac d.o.o.. U uputi o pravnom lijeku, na navedeno rješenje navodi se da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Direkciji zavoda u roku od 15 dana. OH je uložio žalbu protiv navedenog rješenja, no ta je žalba odbačena kao nepravovremena rješenjem naprijed navedenog naslova broj: klasa: UP/I-502-03/21-02/1453 od 29.06.2021.. I protiv tog rješenja tužitelj je uložio žalbu Direkciji HZZO-a, međutim žalba OH je rješenjem Direkcije HZZO-a broj, klasa: UP/II-502-03/21-01/542 od 28.10.2021. odbijena, jer OH nije u zakonskom roku uložio žalbu protiv rješenja naprijed navedenog upravnog tijela. Neosnovano tužitelj u ovom parničnom postupku pokušava pobiti pravomoćno rješenje nadležnog upravnog tijela.

21. Slijedom naprijed navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan, jer je vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela koja predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a, a koje sud ne može preispitivati i kojim je isključivo vezan. Iz navedenog razloga sud nije posebno cijenio dokaze koji su provedeni, a na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

22. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. sc. Mladena Miškulina vidljivo je da je liječenje tužitelja završeno pregledom ortopeda od 02.09.2021.. Tužba u ovom predmetu je podnesena 09.04.2024.. U čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da tražbina naknade štete zastarjeva za tri godine otkad je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarjeva za 5 godina otkad je šteta nastala. Od 02.09.2021. do 09.04.2024. nije proteklo 3 godine.

23. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

24. Tuženik je uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak. Također, tužitelj je dužan nadoknaditi prouzročeni parnični trošak umješaču tuženika.

25. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 145 spisa).

26. Umješača na strani tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 146 spisa).

27. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) koja je stupila na snagu 25.11.2023.. Vrijednost predmeta spora iznosi 4.400,00 €. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, sastava obrazloženog podneska od 25.03.2025. u visini od 100 bodova; zastupanja na ročištima od 04.07.2024., 01.10.2024., 05.12.2024., 04.06.2025. i 15.10.2025. za svako po 100 bodova. To iznosi ukupno 700 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.400,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 350,00 eura. Tuženiku je priznat trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 €. Sveukupno je tuženiku priznat trošak ove parnice u iznosu 1.783,18 €.

28. Umješaču na strani tuženika osiguratelj EUROHERC osiguranje d.d. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova; sastava obrazloženog podneska od 14.03.2025. u visini od 100 bodova; zastupanja na ročištima od 01.10.2024., 05.12.2024., 04.06.2025. i 15.10.2025. za svako po 100 bodova; pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova. To iznosi ukupno 650 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.300,00 eura. Na sve obavljene radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 325,00 eura. Sveukupno je umješaču na strani tuženika priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.625,00 €.

29. Tuženik na dosuđeni trošak nije potraživao zatezne kamate. Umješač na strani tuženika je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67 st.3 u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 29.10.2025.g. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Leno Ivančić iz Zgb

- pun. tuženika odvj. Dejan Stajčić iz OD Marić, Stajčić, Perkov iz Zgb

- pun. umješača odvj. Ivan Glavaš iz OD Grgić i partneri iz Zgb