Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5345/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IČ, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. travnja 2023., broj: 17. Pp- 3213/2023, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. IČ kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. IČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 (dvadeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. travnja 2023., broj: 17. Pp-3213/2023, proglašen je krivim okr. IČ da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 80,00 eura, koju je dužan platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 32. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, od okrivljenika se oduzima, bez naknade, platneni transparent dimenzije oko 2x1,5 metara koji se nalazi pričvršćen na dva drvena kolca visine oko 2 metra sa obostranim natpisom „Pintariću tri suca su pala da li ćeš i ti“, a koji mu je oduzet prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 01425561 od 7. prosinca 2021.
2. Protiv te presude, okr. IČ osobno je pravodobno podnio žalbu iz sadržaja koje proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno valjano obrazloženje o tome zbog čega sud smatra da su u postupanju okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i to u odlomcima 13., 14. i 15. obrazloženja pobijane presude kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Stoga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se tvrdnju da je osuđen isključivo na temelju navoda iznesenih u optužnom prijedlogu dok njegova obrana nije adekvatno cijenjena svodi se na tvrdnju da sud nije iznio razloge zbog kojih smatra da su u postupanju okrivljenika ostvareni elementi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te. Ističe da je doista ispred zgrade Županijskog suda u Varaždinu držao transparente navedenog sadržaja, a koji su bili usmjereni kritici rada predsjednika Županijskog suda u Varaždinu za kojeg okrivljenik smatra da ne obnaša svoju sudačku dužnost na adekvatan način. Ističe da je tijekom postupka detaljno obrazložio motive i namjeru takvog postupanja i naglasio kako takve transparente ne smatra uvredljivim već su isti bili usmjereni propitkivanju opravdanosti imenovanja navedenog suca za predsjednika Županijskog suda u Varaždinu i želio je potaknuti raspravu o profesionalnom radu navedenog suca. Žalbenim navodima okrivljenik se poziva na slobodu izražavanja koje je povezano sa pravom na slobodu okupljanja i prosvjeda i predstavlja ustavno i konvencijsko pravo te uključuje i pravo na izražavanje nezadovoljstva s funkcioniranjem sudbene vlasti i s tim u vezi ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava na ovom području. Sukladno tome, okrivljenik smatra da javne i političke osobe, uključujući i suce moraju biti spremne na kritiku ako je kritika povezana uz njihovu javnu funkciju i dužnost upravo zbog većeg stupnja zainteresiranosti šire javnosti. Nadalje, okrivljenik smatra da je osuđen jer je sud sasvim subjektivno smatrao sporni transparent uvredljivim, solidarizirajući se sa kolegom sucem ne uzimajući u obzir da se radi o osobi koja obnaša javnu dužnost. Okolnost što nastup, način prezentiranja i izražavanja kritike se moguće i može smatrati kontraverzom, ne može se zbog toga automatski kvalificirati kao vrijeđanje te da bi zbog toga predstavljao prekršaj protiv javnog reda i mira, a oštećenik nije ni saslušan na okolnost da li se osjetio uvrijeđenim. Ističe da je predmetni postupak vođen prema odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji datira iz 1994. i sigurno nije usklađen sa suvremenim standardima zaštite na slobodu izražavanja te smatra da se radi o kažnjavanju verbalnog delikta što smatra nedopustivim te zatiranjem prava na slobodu govora izražavanja mišljenja. Ističe kako pravo na prosvjed i slobodu izražavanja može biti ograničeno tek iznimno, koje okolnosti u konkretnom slučaju ne postoje, budući da nije remetio javni red i mir već je mirno stajao na ulici sa transparentom, ni na koji način nije ometao rad suda niti uznemiravao druge građane pa da se, u konkretnom slučaju nije se radilo o vrijeđanju službene osobe, već o izražavanju kritike na račun službene osobe u vezi s obnašanjem dužnosti te da je sud osuđujući ga za navedeno djelo kao prekršaj u okviru Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
6.2. U ovom prekršajnom predmetu nije sporno da je okrivljenik inkriminirane prilike ispred zgrade Županijskog suda u Varaždinu postavio platneni transparent sa natpisom: „Pintariću, pala su tri suca da li ćeš i ti“ budući da okrivljenik tu svoju radnju ne osporava, ali osporava svoju prekršajnu odgovornost smatrajući da postavljanjem transparenta ispred zgrade Županijskog suda u Varaždinu, nije omalovažavao niti vrijeđao Zdravka Pintarića, predsjednika Županijskog suda u Varaždinu, a pozivajući se na slobodu izražavanja.
6.3. Radnja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se u izražavanju odnosa (govorom ili gestom) kojim se ponižava ili vrijeđa državno tijelo, odnosno službena osoba u obavljanju službene dužnosti. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u Republici Hrvatskoj je na snazi, dio je pozitivnih pravnih propisa koji se moraju poštivati i sudovi su ga dužni primjenjivati.
6.4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima svoju radnju opravdava slobodom izražavanja, ističe se da je točno da su sloboda mišljenja i izražavanja zagarantirani brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom Republike Hrvatske te Europskom Konvencijom o ljudskim pravima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06; dalje: Konvencija) te da one predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije.
6.4.1. Međutim, sloboda mišljenja i izražavanja ograničene su i to, između ostalog, i govorom vrijeđanja i omalovažavanja. Neprihvatljivo je ostvarivanje prava na slobodu izražavanja kad se ono ostvaruje izražavanjem ideja i misli, informacijama i njihovim širenjem na ponižavajući i uvredljiv način. Upotrebu takvog načina u ostvarivanju prava na slobodu izražavanja ne opravdava ni javni interes ni bilo koja stvar od općeg značaja. Po ocjeni ovog suda, okr. IČ je i sadržajem i posebice načinom izražavanja kritike rada suca Zdravka Pintarića, isticanjem transparenata navedenog sadržaja ispred zgrade Županijskog suda u Varaždinu u podnevnim satima, za vrijeme rada suda, ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.4.2. Odredbom članka 10. stavak 2. Konvencije, čija je Republika Hrvatska država potpisnica, ograničava se sloboda izražavanja (sloboda mišljenja i sloboda primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja) onda kada je to nužno radi određenih interesa države, a između ostaloga i zaštite ugleda drugih, pri čemu eventualno sankcioniranje vrijeđanja i omalovažavanja koje se sastoji i u grubim verbalnim izrazima kojima se na uvredljiv način karakterizira službena osoba u obavljanju službene dužnosti, predstavlja legitiman cilj upravo radi zaštite dostojanstva drugih, čime se štite i temeljne vrijednosti demokratskog društva, a da se prekomjerno ne zadire u slobodu izražavanja. Stavom izraženom u spornim transparentima, po ocjeni ovog suda, jasno je izražena namjera vrijeđanja i omalovažavanja predsjednika suda, budući da sadržaj transparenta, po ocjeni ovog suda predstavlja insuinaciju u netaknute radnje predsjednika suda u vezi obavljanja službenih poslova iz djelokruga njegovog rada te je, u konkretnom slučaju, radnja okrivljenika kao pravo na slobodu izražavanja u nerazmjeru u odnosu na interes zaštite ugleda i prava predsjednika suda. Ustavom je zajamčena sloboda izražavanja misli i govora, ali ne onih misli i govora koji u sebi sadrže ponižavanje određenih osoba u vezi vršenja službenih radnji, a što je u predmetnom slučaju okr. IČ i činio isticanjem transparenta navedenog sadržaja.
6.5. Dakle, svatko ima pravo na slobodu izražavanja, ali ne bezuvjetno i bez ikakvih ograničenja, nego to mora činiti na način da se, između ostalog, ne ponižava ili vrijeđa drugog. Naime, radi postizanja pravične ravnoteže između zaštite slobode izražavanja kako je jamči anak 10. stavak 1. Konvencije s jedne strane, i zaštite ugleda drugih, s druge strane, kako to propisuje članak 10. stavak 2. Konvencije, u konkretnom slučaju je bilo opravdano ograničiti slobodu izražavanja uvredljivim izrazima.
6.6. Stoga, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj osim novčane kazne alternativno propisana i kazna zatvora, kao teže vrsta kazne.
7.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu od 602,76 kuna, a koja je unutra okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.
8. Odluka o oduzimanju predmeta - jednog bijelog platnenog transparenta na zakonu je osnovana na temelju članka 76.a. stavak 1. Prekršajnog zakona jer se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje prekršaja, a postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja te je takvo oduzimanje u skladu i s načelom razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 20,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.