Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8981/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TH, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., broj: Pp-15082/2024, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. TH, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o prekršajnopravnoj sankciji te se izriče da je okr. TH, djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj se, na temelju čl. 12. st. 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izriče samostalna zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji Leonarda Losana Stiperskog 3 (tri) mjeseca.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. TH kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. TH je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2025., broj: Pp-15082/2024, okr. TH je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena samostalna zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtve nasilja u obitelji THR šest mjeseci. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da se okrivljenica oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica, putem branitelja odvjetnika Željka Županića, naznačujući u uvodu žalbe da se presuda pobija u cijelosti. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prigovarajući izmjenama koje je prvostupanjski sud napravio u činjeničnom opisu i pravnoj kvalifikaciji inkriminiranog prekršaja u odnosu na optužbu, okrivljenica navodi da je prvostupanjski sud „izmijenio identitet optuženja“, čime očigledno, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona.

5. Nije u pravu okrivljenica kada se žali u odnosu na izmjene koje je prvostupanjski sud učinio u činjeničnom opisu djela. Usporedbom činjeničnog opisa djela iz optužbe s onim iz izreke pobijane presude, vidljivo je da je prvostupanjski sud uvelike smanjio protupravnu količinu u ponašanju okrivljenice. Prvostupanjski sud je ovlašten izmijeniti činjenični opis prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenica ne proglašava krivom za nešto više od onoga što joj je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenicu, a upravo tako je prvostupanjski sud i postupio u ovom prekršajnom predmetu. Prvostupanjski sud je, prema rezultatima dokaznog postupka, ispustio dio optužbe koji se odnosi na radnje psihičkog nasilja te je, umjesto više udaraca otvorenim dlanom ruke po licu, okrivljenicu proglasio krivom samo za jedan udarac. Takva izmjena optužbe predstavlja sužavanje protupravnog ponašanja okr. TH, a ujedno i preciziranje činjeničnog opisa prekršaja u skladu s rezultatima dokaznog postupka, koju radnju je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, učiniti i ne predstavlja bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, kako to okrivljenica neosnovano smatra.

6. Osnovano okrivljenica navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ističe u odnosu na izmjenu pravne kvalifikacije prekršaja. Optužbom je okrivljenici bio stavljen na teret prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja pravna kvalifikacija, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud, nije bila odgovarajuća činjeničnom opisu djela koji se okrivljenici stavljao na teret. Međutim, proglasivši okrivljenicu krivom za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prvostupanjski sud je prekoračio optužbu jer ju je proglasio krivom za prekršaj koji je teži (vidljivo po visini propisane novčane kazne, odnosno po duljini propisane kazne zatvora) od onog koji je okrivljenici bio stavljen na teret optužbom. Svakako treba navesti da je prvostupanjski sud u pravu kada zaključuje da činjenični opis djela koji se okrivljenici stavlja na teret ispunjava bitna obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali nije imao ovlasti takvu izmjenu pravne kvalifikacije napraviti sam bez intervencije tužitelja, jer je time okrivljenicu proglasio krivom za teži prekršaj od onog koji joj je optužbom stavljen na teret. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te okrivljenicu proglasio krivom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, znači za osnovni oblik prekršaja nasilja u obitelji, jer svaka druga pravna kvalifikacija ili nije odgovarajuća činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenica proglašena krivom ili je teža od djela koje je okrivljenici bilo stavljeno na teret.

7. Okrivljenica na više mjesta u žalbi ističe kako prvostupanjski sud uopće ne analizira ni njenu obranu niti iskaz svjedokinje EH, čime vjerojatno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, iako to u žalbi izrijekom ne navodi.

8. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Detaljna analiza svih provedenih dokaza, pa tako i onih koji se ističu u žalbi, izvršena je u odlomku 11. obrazloženja pobijane presude. Druga je stvar što se okrivljenica ne slaže sa zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda, ali, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge. Stoga, žalba okr. TH zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije osnovana.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu po osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica ističe da djelo nije prijavila majka djeteta već njena šogorica, što smatra čudnim „kraj nesporne činjenice da je mldb. dijete, prilikom dolaska kući, navodno bilo jako uznemireno te je sve reklo svojoj majci, koja nije smatrala potrebnim to javiti Policiji“. Okolnost da djelo nije prijavila djetetova majka, već njena šogorica, po ocjeni suda, ne dovodi do zaključka da djelo nije počinjeno, kako to neosnovano smatra okrivljenica, niti utječe na vjerodostojnost iskazivanja žrtve nasilja mlt. THR. Ovaj sud ne smatra neživotnim da netko, umjesto da reagira na način da tijelu državne uprave podnese prijavu protiv svoje majke, događaj ispriča nekoj trećoj osobi. Neosnovano okrivljenica smatra da činjenica da mlt. dijete dolazi na ispitivanje u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba vidno uznemiren i uplakan znači da ga se „tjera“ da govori protiv svoje bake. Ova žalbena tvrdnja je zapravo proturječna prethodnoj, jer okrivljenica prvo ističe kako djelo nije prijavila djetetova majka a odmah potom tvrdi da ta ista osoba „tjera“ svoje dijete da govori protiv bake.

10. Nije u pravu okrivljenica kada, u okviru ove žalbene osnove, ističe vjerodostojnost iskaza svjedokinje EH. Po ocjeni ovog suda, iskaz navedene svjedokinje je proturječan kako sam sebi tako i obrani okrivljenice u dosta detalja pa se isti nikako ne može smatrati vjerodostojnim. Tako ova svjedokinja navodi da je okrivljenica došla do nje tražiti svog unuka, o čemu okrivljenica ne iskazuje, nakon čega da ga je otišla potražiti kod T, a što je u suprotnosti s obranom okrivljenice koja je navela da je zamolila E da ode potražiti njenog unuka kod T. U daljnjem dijelu svog iskaza, ova svjedokinja navodi da je njen sin išao po okrivljeničinog unuka kod T, što je proturječno onome što je prethodno navela da je po unuka kod T išla okrivljenica. Zatim, ova svjedokinja navodi da je pratila okrivljenicu i njenog unuka samo jedan dio puta do autobusne stanice a da su ih njeni sinovi otpratili skroz do autobusne stanice, dok okrivljenica navodi da ih je na autobusnu stanicu pratila samo susjeda i da je bila prisutna cijelo vrijeme. S obzirom na brojnost proturječnosti iskaza svjedokinje EH u odnosu na sigurno i, unatoč mnogim kontrolnim pitanjima, neproturječno iskazivanje mlt. THR, ni za ovaj sud nema dvojbe da je mlt. svjedok iskazivao vjerodostojno. Uostalom, da se radi o „tjeranju“ ovog svjedoka da govori protiv svoje bake, kako se to u žalbi želi prikazati, onda bi svakako bilo za očekivati da svjedok baku tereti i za puno više od onoga za što ju je teretio, što on nije učinio, nego ju je, dapače, teretio za puno manje od onoga što joj je optužbom bilo stavljeno na teret.

11. U odnosu na žalbene navode kojima se ističu, po okrivljenici, neprimjereni postupci majke mlt. THR koji se odnose na odgoj i roditeljsku brigu oko maloljetnika treba navesti da takvo što nije predmet ovog postupka niti ima bilo kakvog utjecaja na pravilnost ocjene provedenih dokaza.

12. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i po osnovi iz čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenica nije žalila po ovoj žalbenoj osnovi no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Imajući na umu da je okrivljenica sada proglašena krivom za blažu pravnu kvalifikaciju djela te imajući na umu da iz iskaza mlt. THR ne proizlazi da bi nakon inkriminiranog događaja imao bilo kakvih problema u odnosu s okrivljenicom, ovaj sud smatra da je bilo opravdano i primjereno smanjiti duljinu trajanja izrečene sankcije na tri mjeseca.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, koja ni na koji način nije dokumentirala da ima primanja samo 350,00 eura mjesečno, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

EHR,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, žrtvu nasilja putem z.z., HZSR i tužitelja.