Broj: Ppž-6438/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika ČC, podnesenoj putem branitelja Franje Šebijana, odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda, Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 15. svibnja 2024., poslovni broj: Pp-806/2024-5, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ČC i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik ČC obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 900,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se u vrijeme trajanja zaštitne mjere uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od strane policije.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 26,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, proizlazi da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je sud propustio točno utvrditi činjenice važne za donošenje zakonite odluke.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi podnesenoj putem branitelja dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da nema dokaza o ispravnosti alkometra kao niti da li je alkometar bio „spreman“ za mjerenje shodno odredbama posebnog Pravilnika.

10. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

11. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, a iz kojeg proizlazi da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u njegovom organizmu utvrđena koncentracija od 2,67 g/kg alkohola, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, iznosi 2,57 g/kg i da okrivljenik nije poricao rezultate ispitivanja te je bez primjedbi potpisao zapisnik o alkotestiranju.

12. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika, pri čemu sad u žalbi suprotno priznanju osporava pravilnost testiranja.

13. Imajući u vidu sve navedeno po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 2,57 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.

14. U odnosu na žalbene tvrdnje da alkometar kojim je izvršeno mjerenje alkohola nisu podastrti svi tehnički podaci, te da nema dokaza o njegovoj ispravnosti, treba navesti da je uređaj Dräger, kojim je inkriminirane prilike obavljeno ispitivanje, uređaj koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20) i korištenje istog nije upitno.

15. Što se tiče prigovora da je za alkotestiranje trebalo napraviti stanku od 15 minuta, valja navesti da okrivljenik takav prigovor nije stavljao i isti se ne podrazumijeva, ako nema izričitog prigovora okrivljenika u tom smislu.

16. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

18. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to primjenom instituta ublažavanja znatno ispod posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

19. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

20. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

21. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

22. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

23. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.