Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1936/2024-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, protiv tuženika OO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz ZOU Radomir Glumičić i Anja Lubin iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-3/2024-13 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-3/2024-13 od 22. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.780,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom odluke.“
II. Nalaže se tužitelju DO nadoknaditi tuženiku OO trošak postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija."
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv citirane presude u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
2.1. U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu tuženika koji jedini ide u prilog odbijajućoj odluci, a da je pritom zanemario iskaz svjedokinje RO koja je detaljno i okolnosno opisala štetni događaj i navela da je na dan štetnog događaja vidjela kod tuženika dva velika psa za koje su joj susjedi rekli da su to baš tuženikovi psi, a da je i iskaz tužitelja u koincidenciji s iskazom svjedokinje. Također da je neosnovan zaključak suda prvog stupnja da psi tuženika nisu nikada prepušteni sami sebi jer je iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da psi nisu stalno s ovcama i da se mogu slobodno kretati.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala napadom dva psa na udaljenosti od oko 50-tak metara od kuće tužitelja u mjestu ....
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zadobio ozljede zbog ugriza psa, međutim tuženik osporava da bi tužitelju štetu uzrokovali psi u njegovom vlasništvu.
7. Po provedenom postupku te na temelju izvedenih dokaza i sadržaja spisa prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je primarni izvor informacija sam tužitelj koji tvrdi da se napad dogodio stotinjak metara od njegove kuće, a tristotinjak od tuženikove, dvjestotinjak metara od mjesnog groblja gdje se okupljaju psi oko smeća,
- da svjedok LO tvrdi da je tužiteljeva kuća udaljena od tuženikove 3,5 kilometara i oko kilometar od groblja, dok svjedokinja RO, susjeda koja živi pedesetak do sto metara od tužitelja, niti ne zna gdje je tuženikova kuća, ali zna da je u nekom drugom selu,
- prema navedenim iskazima da je vjerojatnije da se udaljenost između tužiteljeve i tuženikove kuće treba mjeriti u kilometrima, ne metrima,
- da nitko nije osporio da se u blizini mjesta napada nalazi mjesno groblje pored kojeg je odlagalište gdje se znaju skupljati životinje,
- da i drugi ljudi u blizini imaju pse, pa tako tužitelj navodi da, osim FO i DOS koji drže puline, ŠO ima kangala kojeg drži na lancu; svjedok LO tvrdi da JO u [adresa] drži jednog ili dva kangala, dok nositelji OPG-ova imaju kangale koji stalno slobodno šetaju po selu,
- da pse u trenutku napada nitko nije vidio osim tužitelja, a svjedokinja RO da je vidjela tog dana neka dva psa za koje su joj rekli da su kangali od tuženika, pa su stoga njezine spoznaje mahom posredne, a njezin zaključak da su tuženikovi psi napali tužitelja potaknut je pričom samog tužitelja,
- da svjedok LO navodi da glasine da su tužitelja napali tuženikovi psi dolaze od samog tužitelja i nesaslušanog svjedoka D,
- da je nelogično da tuženikovi lovački psi tumaraju bez nadzora tako daleko od tuženikove kuće dok i druge osobe u blizini imaju pse, pa i kangale, a ne samo tuženik,
- da tvrdnja da su tužitelja ugrizli baš kangali potječe jedino od tužitelja, dok svjedokinja koja tvrdi da su psi u vlasništvu tuženika napali tužitelja ima samo posredne spoznaje o tome koji su i čiji psi ugrizli tužitelja.
7.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica te pozivom na odredbe članka 1045. stavak 1. i 3. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje ZOO) sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik pasa koji su napali tužitelja te da se prema provedenim dokazima ne može sa sigurnošću zaključiti da su tuženikovi psi ugrizli tužitelja. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezuje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a.
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8.1. Također je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima se sadržajno ukazuje na počinjenje relativno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP-a prvenstveno glede ocjene iskaza svjedokinje RO i tužitelja kao i rezultata cjelokupnog postupka. Naime, protivno navodima u žalbi sud prvog stupnja je detaljnom analizom svih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih, te na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pravilno zaključio da ne može sa sigurnošću utvrditi da bi tužitelja napali psi pasmine kangali u vlasništvu tuženika.
9.1. Takav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud i to iz razloga jer se, po navodima samog tužitelja, napad dogodio pored odlagališta gdje dolaze i drugi psi, koje je u blizini kuće tužitelja te i okolni susjedi, prema riječima samog tužitelja, imaju pse. Svjedok LO potvrdio je da susjed JO ima jednog ili dva kangala, a nositelji OPG-ova također imaju kangale koji slobodno šeću po selu. S druge strane kuća tuženika nalazi se u drugom selu, nekoliko kilometara udaljena od kuće tužitelja, nije sporno da tuženik ima pse pasmine kangali kao i ovčare, a koji mu služe za čuvanje ovaca budući da ima oko 500 ovaca te se stoga ukazuje prihvatljivim, životnim i vjerodostojnim iskaz tuženika da se njegovi psi nalaze pod nadzorom i u toru s ovcama kako zaključuje i prvostupanjski sud.
9.2. Također je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao jasne i logične razloge za ocjenu iskaza svjedokinje RO koji je temeljen na njezinom posrednom saznanju o važnim spornim činjenicama u ovom postupku i to pod utjecajem tužitelja i priča po selu, dok svjedokinja osobno nije vidjela štetni događaj niti su joj poznati psi u vlasništvu tuženika za kojeg ni ne zna gdje točno živi. Konačno valja ukazati i na medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da su tužitelja napala dva psa od poznatog vlasnika, ali se ne navodi ime vlasnika, niti liječnik na istome inzistira pa stoga izostaju daljnji izvidi i utvrđenja nadležnih tijela o kojim se psima radi, jesu li cijepljeni i pravilno zbrinuti, a što predstavlja uobičajeni protokol u takvim situacijama radi zaštite samog pacijenta kao i drugih osoba.
9.3. Ovaj sud primjećuje da tužitelj u žalbi iznosi svoju analizu i ocjenu dokaza koja odgovara tvrdnjama tužitelja, međutim, sud prvog stupnja ne čini povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a kada ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini žalitelj.
10. Slijedom izloženog, suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje prema provedenim dokazima te je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud kada je odbio tužbeni zahtjev i primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. stavak 1. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.
11. Iz navedenih razloga, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
