Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5931/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 196. stavka 7. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika HĆ, podnesenoj po branitelju Bepi Marušiću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. svibnja 2025., broj: Pp-5501/2025-7, na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HĆ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik HĆ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 196. stavka 7. cit. Zakona. Okrivljeniku je za prekršaj iz članka 199. stavka 8 cit. Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 dana u koju mu je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 18. travnja 2025. u 12,25 sati do 28. travnja 2025. u 24,00 sata, kao 11 dana zatvora, tako da okrivljenik nije dužan izdržati izrečenu kaznu zatvora. Za prekršaj iz članka 196. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 50,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje svih prekršaja za koje ga se tereti, proizlazi da je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je sud propustio točno utvrditi činjenice važne za donošenje zakonite odluke.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi navodi da treba ispitati okolnosti da je okrivljenik priznao počinjenje prekršajnih djela koja mu se stavljaju na teret iz razloga što je isti odmah nakon zaustavljanja od strane policijskih službenika priveden u prostorije nadležne policijske postaje te da je istom savjetovano od strane policijskih službenika da prizna sve što mu se stavlja na teret jer da će mu se u protivnom odrediti zatvor.

10. Ovakvi žalbeni navodi su u potpunosti neutemeljeni, jer je okrivljenik na ročištu održanom 19. travnja 2025. u potpunosti priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, te je propisno upozoren potpisao zapisnik bez ikakvih primjedbi.

11. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi postupanje policijskih službenika jer u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neovlašteno postupali prema okrivljeniku.

12. Pobijajući dalje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da alkometar nije bio ispravan, pri čemu treba navesti da je uređaj Dräger, kojim je inkriminirane prilike obavljeno ispitivanje, uređaj koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog alkohola u izdahu ispitanika (Narodne novine, broj: 60/20) i korištenje istog nije upitno, pri čemu je okrivljenik bez ikakvih primjedbi potpisao zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, pa je stoga neosnovan i žalbeni navod da mu je uskraćeno pravo da se još jednom ponovi alkotestiranje.

13. Dakle, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika od 18. travnja 2025., u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, nesporno proizlazi da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u organizmu okrivljenika utvrđena koncentracija od 2,06 g/kg alkohola, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, iznosi 1,96 g/kg.

14. S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika, te po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,96 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.

15. Nadalje navodi da je presuda kojim je okrivljenik počinio isto djelo postala pravomoćna 11. kolovoza 2023., a prekršaj počinjen još 2022. te je faktički prošlo tri godine od počinjenja istog te da sam okrivljenik nije više počinio niti jedan prekršaj, a posebno ne ovaj koji mu se stavlja na teret, te da bi u ovom slučaju nastupila rehabilitacija u odnosu na dan kad je prekršaj počinjen je potpuno neosnovan jer ne postoje dvostruki kriteriji za rehabilitaciju, koja nastupa isključivo protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, a što u žalbi spominje i sam žalitelj.

16. Također je netočan navod da okrivljenik nakon ovog prekršaja nije počinio niti jedan drugi prekršaj, jer iz prekršajne evidencije u spisu, proizlazi da je osim ovog prekršaja od navedenog datuma ponovno kažnjen za prekršaj vožnje pod utjecajem alkohola, odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-1845/2024, a koja odluka je postala pravomoćna 14. ožujka 2024.

17. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

18. Navod prvostupanjskog suda da profesionalni vozač treba biti odgovorniji u prometu od prosječnog vozača je utemeljen, pa se žalbeni navod i u tom smislu ukazuje neosnovanim.

19. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 dana, umanjenu za vrijeme zadržavanja u trajanju od 11 dana, tako da je okrivljenik izdržao izrečenu kaznu zatvora. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika (prema podacima iz prekršajne evidencije dostupnih ovom sudu vidljivo je da je okrivljenik nastavio sa činjenjem istovrsnih prekršaja). Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 11 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju.

20. Izrečena novčana kazna izrečena u propisanom iznosu od 130,00 eura ne ukazuje se prestrogom, već primjerenom svrsi kažnjavanja.

21. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

22. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

23. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 eura do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 100,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja okrivljenika i tužitelja.