REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-444/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-99/2022-2 od 25. lipnja 2025., 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-99/2022-2 od 25. lipnja 2025., u dijelu kojim je naloženo ovršenici platiti ovrhovoditeljici iznos od 107,84 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 25.lipnja 2025. do isplate, u roku od 8 dana.

II. Uvažava se žalba ovršenice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-99/2022-2 od 25. lipnja 2025., u odnosu na zakonsku zateznu kamatu za period od 29. studenog 2021. do 25. lipnja 2025., te se u tom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka u iznosu od 107,84 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2021. kao dana podnošenja zahtjeva sudu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, posebno članka 30. Ovršnog zakona. Ističe da iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti uz ovršnu ispravu proizlazi da je izdana 16. srpnja 2015., dok je punomoć odvjetniku za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu izdana 24. studenog 2021., pa stoga nije dokazano da je pribavljanje klauzule za ovrhovoditeljicu izvršio odvjetnik niti da je ovrhovoditeljici trošak pribave te klauzule nastao, radi čega se predmetni trošak u iznosu od 33,18 eura smatra nedokazanim i neosnovano dosuđenim u cijelosti. Nadalje, pobijanim rješenjem ovršenici je naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na troškove postupka počevši od 29. studenoga 2021., kao dana podnošenja zahtjeva, što je protivno odredbi članka 30. Ovršnog zakona jer zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova izvansudske ovrhe počinju teći od trenutka kad je odlučeno o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova, odnosno od donošenja prvostupanjskog rješenja. S obzirom da su ovrhovoditeljici dosuđeni viši troškovi nego što je imala pravo, te je sud pogrešno dosudio kamatu od dana podnošenja zahtjeva, predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da odbije zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izvansudske ovrhe preko iznosa od 74,66 eura, kao i da se odbije zahtjev za naknadu zakonske zatezne kamate tekuće od 29. studenog 2021. do 25. lipnja 2025., a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a sve to uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba ovršenice je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi troškove ovrhovoditeljici u iznosu od 107,84 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. studenoga 2021., kao dana podnošenja zahtjeva sudu, a koji troškovi se odnose na naplatu troškova delegacije iz pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-377/2010 od 31. siječnja 2014. preinačenog rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-748/2014 od 20. studenoga 2014., u iznosu od 5.423,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana ovršnosti rješenja. Navedena odluka postala je pravomoćna 20. studenoga 2014. i ovršna 4. siječnja 2015., a ovršenica nije ispunila svoju obvezu u paricijskom roku.

5. Radi prisilne naplate predmetne novčane tražbine ovrhovoditeljica je trebala pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti na navedenu odluku te Financijskoj agenciji podnijeti zahtjev za izravnu naplatu. Prisilna naplata provedena je 3. studenoga 2021. u iznosu od 8.572,71 kuna, čime je tražbina ovrhovoditeljice ispunjena u cijelosti i ovrha je dovršena.

6. Odredbom članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) propisano je da je ovršenik dužan nadoknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu, a isti stav je zauzet na Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 29. ožujka 2018., na kojoj je zauzet stav da se troškovi postupka izravne naplate priznaju kao troškovi ovrhe sukladno članku 14. stavku 4. OZ-a, u vezi s odredbom članka 209. OZ-a. Odredbom članka 14. stavka 6. OZ-a propisano je da se zahtjev za naknadu troškova postupka podnosi najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka. Kako je Financijska agencija izvršila naplatu 3. studenoga 2021., a prijedlog za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe podnesen je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 29. studenoga 2021., prvostupanjski je sud pravilno prijedlog ocijenio kao pravovremen.

7. Temeljem članka 14. stavka 4. OZ-a, ovrhovoditeljici je dosuđen ukupni iznos od 107,84 eura, koji se odnosi na trošak za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti po tarifnom broju 32. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) u iznosu od 33,18 eura, za sastav zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji po tarifnom broju 11. točki 5. Odvjetničke tarife u iznosu od 49,77 eura i trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova po tarifnom broju 11. točki 8. Odvjetničke tarife u iznosu od 24,89 eura. Ovrhovoditeljici je priznata zakonska zatezna kamata prema postavljenom zahtjevu od dana podnošenja sudu zahtjeva za naknadu troškova.

8. Neosnovano žaliteljica navodi da ovrhovoditeljica nema pravo na troškove pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer je ovrhovoditeljica izdala punomoć punomoćniku 24.studenog 2021., a iz podataka u spisu nije vidljivo tko je pribavio predmetne klauzule, koje su nesporno pribavljene kao uvjet podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. lipnja 2023. zauzeto je pravno shvaćanje da ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavka 6. OZ-a, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku. Taj trošak pripada ovrhovoditelju bez obzira tko je klauzulu pribavio (sam ovrhovoditelj ili njegov punomoćnik), a takvo je shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.

9. Međutim, osnovana je žalba žaliteljice na početak tijeka zatezne zakonske kamate, koju je prvostupanjski sud odredio od dana podnošenja zahtjeva, kada ovršenica nije za te troškove znala, niti njihovu visinu i nije bila u zakašnjenju sa plaćanjem tih troškova. Člankom 183. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako je obveza plaćanja troškova i visina istih utvrđena tek pobijanim rješenjem, i zakonska zatezna kamata teče od donošenja prvostupanjskog rješenja, jer prije toga ovršenica nije bila u zakašnjenju sa ispunjenjem svoje novčane obveze.

10. Slijedom navedenog dijelom je odbijena žalba ovršenice a dijelom uvažena po članku 380. stavku 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.), koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a.

11. Ovršenici nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspjela samo protiv odluke o kamatama, kao sporednog potraživanja, a pritom nije ni poznat iznos tih kamata, temeljem kojeg bi se, kao vrijednosti predmeta spora, moglo odlučiti o trošku žalbe.

U Puli-Pola 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić