REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1465/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljica 1. Općine Marčana, Marčana, Marčana 158, OIB 34665962557, i 2. Turističke zajednice Općine Marčana, Marčana, Marčana 158, OIB 21507947357, koje zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, protiv tuženog PU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp- 29/2024-22 od 20. kolovoza 2025., dana 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženika, rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-29/2024-22 od 20. kolovoza 2025. se:

- preinačava na način da se zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem koji je prikazan kao asfaltirani dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na fotografiji uz napomenu „asfaltirana površina k. č. [katastarska čestica] zgr“ te na skici lica mjesta u sklopu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tina Verbanca iz društva Veting d.o.o. broj 28/25 od 12. svibnja 2025., koji je sastavni dio ovog rješenja, a kojim su se putem tužitelji služili da bi s javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica], put, površine 10917 m[2] , k. o. [katastarska općina], preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., zgrada, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pristupali nekretnini u vlasništvu tužiteljice Općine Marčana označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., muzej, površine 31 m[2] , upisanoj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tako što je tuženik osobno ili druga osoba po nalogu tuženika u razdoblju između 14. i 15. lipnja 2024. postavio crna metalna vrata s bravom i rešetkama koja su prikazana na fotografiji uz napomenu „metalni portun na k. č. [katastarska čestica] zgr“ te označena na skici lica mjesta s crvenom linijom te slovima A i B u sklopu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tina Verbanca iz društva Veting d.o.o. broj 28/25 od 12. svibnja 2025. koji je sastavni dio ovog rješenja, kao i zahtjev da se uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog čina smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem iz točke I. izreke ovog rješenja na način da ukloni portun opisan u točki I. izreke ovog rješenja i omogući tužiteljicama ponovno vršenje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem za pristup nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., muzej, površine 31 m[2] , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne, u roku od 8 dana, odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u dijelu u kojem tužiteljice zahtijevaju utvrđenje da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem koji je prikazan kao asfaltirani dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., zgrada, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na fotografiji uz napomenu „asfaltirana površina k. č. [katastarska čestica] zgr“ te na skici lica mjesta u sklopu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tina Verbanca iz društva Veting d.o.o. broj 28/25 od 12. svibnja 2025., koji je sastavni dio ovog rješenja, a kojim su se putem tužiteljice služile da bi s javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica], put, površine 10917 m[2] , k. o. [katastarska općina], preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., zgrada, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pristupali nekretnini u vlasništvu tužiteljice Općine Marčana označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., muzej, površine 31 m[2] , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tako što je u razdoblju između 15. i 16. lipnja 2014. zaključao opisana vrata tj. portun, čime je u cijelosti onemogućio tužiteljice u vršenju posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem za pristup nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., muzej, površine 31 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne, u roku od 8 dana;

- preinačuje u dijelu u kojem tužiteljice zahtijevaju uspostavu ranijeg posjedovnog stanja u odnosu na smetanje koje je počinjeno zaključavanjem portuna;

- preinačuje u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da se zahtjev tužiteljica preko priznatog iznosa od 378,00 eur te zateznih kamata na taj iznos do konačno suđenog u iznosu od 1.544,37 eur (za iznos od 1.166,37 eur sa zateznim kamatama na taj iznos) odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 151,50 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika preko tog iznosa do konačno zatraženoga odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem koji je prikazan kao asfaltirani dio nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na fotografiji uz napomenu „asfaltirana površina k. č. [katastarska čestica] zgr“ te na skici lica mjesta u sklopu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tina Verbanca, dipl.ing.goed. Veting d.o.o. Pula, br. 28/25 od 12. svibnja 2025., koji je sastavni dio ovog rješenja, a kojim su se putem tužitelji služili da bi s javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica], put 10917 m[2] k. o. [katastarska općina], preko nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pristupali nekretnini u vlasništvu prvotužitelja oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, muzej, 31 m, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

i to tako što je tuženik osobno ili druga osoba po nalogu tuženika u razdoblju između 14. i 15. lipnja 2024. postavio crna metalna vrata s bravom i rešetkama koja su prikazana na fotografiji uz napomenu „metalni portun na k. č. [katastarska čestica] zgr“ te označena na skici lica mjesta s crvenom linijom te slovima A i B u sklopu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tina Verbanca, dipl.ing.geod., Veting d.o.o. br 28/25 od 12. svibnja 2025. koji je sastavni dio ovog rješenja,

a u razdoblju između 15. i 16. lipnja 2014. tako što je zaključao opisana vrata tj. portun, čime je u cijelosti onemogućio tužitelje u vršenju posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem za pristup nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, muzej, 31 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog čina smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza putem iz toč. 1. izreke ovog rješenja na način da ukloni portun opisan u toč. 1. izreke ovog rješenja i omogući tužiteljima ponovno vršenje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem za pristup nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, muzej, 31 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.544,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška od 625,00 eura.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da iz točke I. izreke predmetnog rješenja nije jasno koji je sam čin smetanja posjeda, da li postavljanje metalnog portuna (kapije) ili njeno zaključavanje, jer se isto reflektira na zatraženu posjedovnu zaštitu sadržanu pod točkom II. izreke, kojom se zahtjeva uklanjanje čitava portuna, iako je u rješenju naveden čin zaključavanja portuna „čime je potpuno onemogućio tužitelje“ u izvršavanju prava stvarne služnosti. Tvrdi da u pobijanom rješenju nedostaju obrazloženja koja se odnose na aktivnu legitimaciju, i to tužiteljice Općine Marčana, kao posrednog posjednika, a sve to kraj činjenice da je ona pružena i tužiteljici Turističkoj zajednici Općine Marčana kao neposrednom posjedniku. Ističe da tužiteljica Općina Marčana kao posredni posjednik može tražiti zaštitu posjeda, no ne može tražiti predaju neposrednog posjeda prava i sebi (kao što u pobijanom rješenju i stoji), osim u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovo preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet (arg. iz članka 23. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Navodi da se posjedovno stanje može uspostaviti samo preko neposrednog posjednika (s naznačenom iznimkom). Stoga se pobijano rješenje u tome dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda postupka. Također, da se iz obrazloženja pobijanoga rješenja ne vidi koje su odlučne činjenice i kako utvrđene. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da bi postavljanje portuna i bez zaključavanja predstavljalo čin smetanja posjeda kao i da se uspostava ranijeg posjedovnog stanja može zatražiti uklanjanjem čitava portuna, a također da je zbog tog pogrešnog pravnog stava, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje se ogleda u činjenici je li portun ikada bio zaključan ili nije. Tvrdi da čak i kada bi bilo utvrđeno da je portun i bio zaključan, jedina zaštita koja bi se mogla pružiti uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja, je otključavanje toga portuna ili predaja ključeva brave za otključavanje. Navodi i da je posjedovna zaštita uklanjanjem čitava portuna pružena protivno svrsi posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, kao uostalom i samih služnosti, koje se vrše obzirno.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuju troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljice se istoj u cijelosti protive ističući da je neosnovana i predlažu njeno odbijanje.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza asfaltnim putem koji se nalazi na dijelu nekretnine označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojim putem se služe da bi s javnog puta koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pristupali na nekretninu u vlasništvu tužiteljice Općine Marčana označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], time što je tuženik (ili druga osoba po nalogu tuženika) u razdoblju između 14. i 15. lipnja 2024. postavio crna metalna vrata s bravom i rešetkama, a u razdoblju između 15. i 16. lipnja 2024. tako što je zaključao vrata tj. portun, na koji način je tužiteljice onemogućio u vršenju posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza opisanim putem koji služi za pristup nekretnini tužiteljice, te zahtjev da se naloži tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog čina smetanja na način da ukloni portun te omogući tužiteljicama ponovno vršenje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza pristupnim putem za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., muzej, upisanoj u k. o. [katastarska općina], te da mu se ubuduće zabrani takvo ili slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne.

6. Pritom, nije sporno - a proizlazi i iz nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka Tina Vrbanca iz društva Veting d.o.o., koji je sastavni dio predmetnog rješenja, da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao put površine 10917 m[2] , u naravi da predstavlja asfaltiranu cestu, da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisana kao zgrada, a u naravi da predstavlja prolaz i dvorište, da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. upisana kao zgrada, a u naravi da predstavlja muzej, dok se sporni metalni portun nalazi na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i na skici vještaka mjernične struke označena linijom crvene boje i slovima A-B.

6.1. Nije sporno niti da je tužiteljica Općina Marčana vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., površine 31 m[2] , što u naravi predstavlja Rodnu kuću i muzej Mije Mirkovića – Mate Balote (posredni posjednik), čiji rad organizira i njim uprava tužiteljica Turistička zajednica Općine Marčana, kao neposredan posjednik.

6.2. Također je nesporno da se nekretnini tužiteljice Općine Marčana, odnosno muzeju, pristupa preko k. č. br. [katastarska čestica] zgr., koja u naravi predstavlja prolaz i dvorište, suvlasnik koje je tuženik u 24/84 dijela. Tuženik je vlasnik i k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada, koja nekretnina granični s muzejom.

6.3. Nije sporno niti da je tužiteljica Turistička zajednica Općine Marčana uz suglasnost tužiteljice Općine Marčana u 2024. za vrijeme sezone (15. lipnja do 15. rujna) objavila promjenu radnog vremena, na način da je povećala vrijeme kroz koje je muzej bio otvoren zainteresiranim posjetiteljima, čemu se tuženik protivio, jer se na taj način povećava obim prolaska posjetitelja kroz „njegovo“ dvorište - protivljenje tuženika proizlazi i iz preslika sadržaja poruka koje je tuženik uputio tužiteljicama.

6.4. Nesporno je također da je tuženik postavio metalni portun s rešetkama na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] zgr. (onako kako je to prikazano na skici lica mjesta vještaka mjernične struke), koje je suvlasnik.

7. Među parničnim strankama je sporno da li su postavljenim portunom od strane tuženika i njegovim zaključavanjem tužiteljice onemogućene u vršenju posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u suvlasništvu tuženika, i to k. č. br. [katastarska čestica] zgr., koja u naravi predstavlja prolaz i dvorište (trasom prikazanom skicom lica mjesta koja je sastavni dio predmetnog rješenja) u korist nekretnine u vlasništvu i posjedu tužiteljica, a sve to obzirom na tvrdnju tuženika da portun nikada nije bio zaključavan jer nema ispravnu bravu niti ključ (na licu mjesta utvrđeno je da portun ima bravu ali nema jezičca za zaključavanje) a ako je i bio zatvoren (postavljen u položaj između točke A-B kako je to prikazano na skici lica mjesta) moglo se kroz njega normalno proći pomoću kvake.

8. Odlučujući o tim spornim okolnostima prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza koju je izvršio sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP - prethodno navedenih nespornih okolnosti i onih spornih koje je utvrdio iskazima saslušanih svjedoka kojima je poklonio vjeru (HU i ZU) dok nije poklonio vjeru iskazima svjedoka članova obitelji tuženika (FU, JU, CU, EU) te samog tuženika, zahtjev tužiteljica u cijelosti je prihvatio kao osnovan, obzirom je zaključio da je tuženik postavljanjem portuna, neovisno da li je isti zaključan ili ne, onemogućio tužiteljice u dotadašnjem vršenju posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u suvlasništvu tuženika, i to k. č. br. [katastarska čestica] zgr., koja u naravi predstavlja prolaz i dvorište, jer i portun koji se ne zaključava (nesporno se u vrijeme očevida nije mogao zaključati) utječe na mogućnost ulaska trećih osoba u dvorište.

9. Takva odluka prvostupanjskog suda nije u cijelosti pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa, temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno zaključio da su tužiteljice u posjedu svog prava stvarne služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine u suvlasništvu tuženika, smetane ne samo zaključavanjem portuna već i njegovim postavljanjem, pa je posljedično tome pogrešno naloženo tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja koje je bilo prije izvršenog smetanja i to uklanjanjem portuna te mu je zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće.

9.1. Pritom, nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju izrijekom upućuje tuženik, jer je pobijano rješenje u dovoljnoj mjeri razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njegova pravilnost i zakonitost.

10. Naime, prema mjerodavnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) s posjedom prava izjednačeno je faktično (efektivno) izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) i na posjed prava se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o pojedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama Zakona (članak 10. stavak 5.), kojim je između ostalog normirano da oni tko ga drugi smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (članak 21. stavak 1.) i ovlašten ga je štiti putem suda (članak 2. stavak 1.), a koju posjedovnu zaštitu sud pruža u posebnom, hitnom postupku (postupak za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to ukoliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2.).

10.1. Drugim riječima faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti u odnosu na neku nekretninu, odnosno posjed prava služnosti izjednačen je s posjedom prava stvari, pa se na posjed prava stvarne služnosti primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari. Navedeno znači da je za pokretanje i vođenje postupka zbog smetanja posjeda prava služnosti prolaza aktivno legitimiran nositelj prava na zaštitu posjeda, u konkretnom slučaju to su tužiteljice kao posljednji, faktični i mirni posjednici prava služnosti prolaza i provoza.

10.2. Pritom, valja reći da tuženik neosnovano tvrdi da tužiteljica Općina Marčana kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno kao posredni posjednik nije aktivno legitimirana tražiti predaju prava neposrednog posjeda i sebi (tuženik ne čini spornim da tužiteljica Općina Marčana može tražiti zaštitu posjeda), jer da se posjedovno stanje može uspostaviti samo preko neposrednog posjednika, a to je u predmetnom slučaju tužiteljica Turistička zajednice Općine Marčana. Naime, vlasnik nekretnine ima između ostalog i pravo posjedovanja nekretnine, a tijekom postupka nije bilo sporno da bi tužiteljica Općina Marčana u tom njenom pravu ograničavala djelatnost koju tužiteljica Turistička zajednica Općine Marčana obavlja na njenoj nekretnini temeljem pravnog posla osnovom koga je nekretnina dana u neposredni posjed. Tužiteljica Općina Marčana prema odredbi članka 10. stavka 3. ZVDSP ima faktičnu vlast na stvari koju izvršava preko druge osobe – tužiteljice Turističke zajednice Općine Marčana, pa je ovlašten zahtijevati zaštitu posjeda od samovlasnog oduzimanja iz dosadašnjeg posrednog suposjeda od strane treće osobe (članak 23. stavak 1. u vezi s člankom 24. stavkom 1. ZVDSP), a to stoga, što ako posredni posjednik ne uspostavi prijašnje posjedovno stanje na razini neposrednog posjeda, oduzimanjem tog posjeda prestat će i njegov posredni posjed.

11. Kod tužbe za smetanje posjeda tužbeni zahtjev se sukladno članku 22. stavku 1. ZVDSP mora sastojati od deklaratornog i kondemnatornog dijela, odnosno mora biti sastavljen na način da se tužbenim zahtjevom deklaratorno utvrđuje smetanje posjeda uz navođenje kada je smetanje izvršeno i na koji način, te kondemnatornog dijela kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja, pri čemu je potrebno određeno i precizno navesti na koji način je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje te mu zabraniti takvo ili slično buduće smetanje.

11.1. Tužiteljice su svojim deklaratornim tužbenom zahtjevom jasno odredile predmet spora, kao i utvrđenje čina smetanja posjeda – postavljanje crnog metalnog portuna s bravom i rešetkama koje je izvršeno u vremenu između 14. i 15 lipnja 2024. te zaključavanje vrata tog portuna u vremenu između 15. i 16. lipnja 2024., dok su kondemnatornim zahtjevom zahtijevale uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, i to uklanjanjem portuna u cijelosti – onog koji je prikazan nalazom i mišljenjem vještaka mjernične struke koja je skica sastavni dio predmetnog rješenja, te zabranu takvog ili slično buduće smetanje. Dakle, takav zahtjev tužiteljica, suprotno žalbenim navodima tuženika, dovoljno je jasan i razumljiv te je podoban raspravljanje i odlučivanje.

12. Člankom 186. stavkom 1. ZVDSP propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, dok je člankom 190. stavak 1. istog Zakona, propisano da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, ima li pravo prognati stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima, a ima li pravo kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zapreka, motornim vozilom i biciklom.

12.1. Odredbom članka 190. stavka 1. ZVDSP propisano je da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude a onaj koji ima pravo kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini pa i motornim vozilom. Pritom se posjed prava afirmativne stvarne služnosti ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine.

12.2. Odredba članka 177. stavka 1. ZVDSP propisuje da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti, dok je stavak 2. propisano da ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

13. U predmetnom slučaju pravilno je utvrđeno da su tužiteljice bile posljednje mirne posjednice prava služnosti prolaza i provoza preko nekretnine u suvlasništvu tuženika u korist nekretnine tužiteljica, koja služnost se do proljeća 2024. odnosno do najave novog vremena rada muzeja odvijala povremeno i u manjem obimu – dva do tri puta godišnje, s time da su uz prethodnu najavu organizirane grupe posjećivale muzej. Novo radno vrijeme u ljetnoj sezoni 2024., od 15. lipnja do 15. rujna, svaki tjedan od utorka do nedjelje između 19:00 do 21:00 sat značilo je povećanje obima izvršavanja sadržaja prava služnosti na predmetnoj nekretnini, čemu se tuženik protivio, pa ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenim da je tuženik svoje (su)vlasništvo i svoj posjed - jer k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi predstavlja asfaltirani prolaz ali i dvorište tuženika, nastojao zaštiti postavljanjem metalne ograde ili portuna.

13.1. Međutim, sama činjenica postavljanja portuna od strane tuženika, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne predstavlja čin smetanja posjeda prava služnosti prolaza i provoza, jer njegovim postavljanjem tužiteljicama nije oduzet posjed sporne služnosti odnosno tužiteljice takvom radnjom tuženika nisu isključene iz dotadašnjeg posjeda, obzirom i dalje mogu nekretninu u suvlasništvu tuženika koristiti za prolaz i provoz ukoliko prethodno - ako je portun zatvoren na način kako je to prikazano na fotografiji koja prileži stranici 31 spisa, iste otvore pomoću kvake i stave ga u položaj koji je prikazan na fotografiji koja prileži stranici 30 spisa - tijekom postupka nije bilo sporno da, zbog dimenzija portuna i njegova položaja prikazanog na fotografiji koja prileži stranici 30 spisa, tužiteljicama nije sužen prolaz i provoz preko poslužne nekretnine.

14. Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su tužiteljice postavljanjem portuna od srane tuženika onemogućene u vršenju sadržaja prava služnosti prolaza i provoza preko dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr. u suvlasništvu tuženika kao poslužne nekretnine, te posljedično kako je u tom pravcu tuženiku pogrešno naložio uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te zabranio ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužitelja, to je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo uvažiti, preinačiti predmetno rješenje na način da se zahtjev tužiteljica u tom dijelu odbija kao neosnovan (članak 380. stavak 3. ZPP).

15. Ali zaključavanjem portuna, bez da je ključ od brave portuna predan tužiteljicama, tuženik je počinio smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza koji tužiteljice imaju na nekretnini u suvlasništvu tuženika, jer su na taj način tužiteljice potpuno onemogućene u izvršavanju sadržaja svog prava, odnosno posjed im je oduzet. Iako tuženik osporava tvrdnju tužiteljica da bi ikada zaključavao portun, ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenim - jer isto proizlazi iz iskaza svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, prvenstveno UU ali i GU, da je dana navedenoga u tužbi portun bio zaključan. Tu činjenicu ne dovodi u dvojbu niti okolnost da se na dan očevida portun nije mogao zaključati, jer je brava portuna bez jezičca.

16. Dakle, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik zaključavanjem portuna dana navedenog u tužbi smetao tužiteljice u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza asfaltiranim putem koji se nalazi na dijelu nekretnine u suvlasništvu tuženika i k. č. br. [katastarska čestica] zgr., to je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijano rješenje, jednako kao i u dijelu u kojem se tuženiku zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje tužiteljica (točka 380. stavak 2. ZPP), dok je u preostalom dijelu, onom koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, valjalo uvažiti žalbu tuženika, preinačiti pobijano rješenje na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan (članak 380. stavak 3. ZPP).

17. Obzirom da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, koja se sada temelji na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP.

17.1. I tužiteljice i tuženik zahtijevaju troškove postupa prema troškovnicima koji prileže predmetu.

17.2. Obzirom da su tužiteljice sa svojim tužbenim zahtjevom uspjele djelomično - u odnosu na smetanje posjeda koje se odnosi na zaključavanje portuna ali ne i na ono koje se odnosi na postavljanje portuna, po ocijeni ovog suda drugog stupnja uspjeh tužiteljica i tuženika u ovom predmetu je podjednak, odnosno uspjeh stranaka u postupku je 50% na strani tužiteljica i 50% na strani tuženika. To u konkretnom slučaju znači da su tužiteljice i tuženik dužni snositi svaki svoje troškove postupka koji se odnosi na zastupanje istih po punomoćnicima-odvjetnicima (trošak prema tarifnom broju 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa)), te trošak sudskih pristojbi koje ih terete, dok neovisno od uspjeha u postupku tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi nužni trošak vještačenja u iznosu od 378,00 eur, s pripadajućom kamatom kako je suđena, dok se zahtjev tužiteljica preko tog iznosa do konačno suđenog u iznosu od 1.544,37 eur (za iznos od 1.166,37 eur s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos), odbija kao neosnovan.

18. Tuženik potražuje troškove žalbe i to trošak njena sastava u iznosu od 250,00 eur (tarifni broj 10. točka 2. Odvjetničke tarife) i iznos od 53,00 eur na ime troška sudske pristojbe na žalbu. Obzirom je tuženik sa svojom žalbom uspio u omjeru od 50%, istom pripada trošak sastava iste u iznosu od 125,00 eur te u tom istom omjeru trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,50 eur, iz čega proizlazi da su tužiteljice dužne naknaditi tuženiku trošak žalbe u ukupnom iznosu od 151,50 eur, dok se zahtjev tuženika preko tog iznosa do konačno zatraženoga odbija kao neosnovan.

U Puli-Pola 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić