REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kžzd-129/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 30. rujna 2025., broj: Kovm-85/2025, o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv okrivljenog ĆS produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:152/2008.,76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/25; dalje ZKP).
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĆS, zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanje djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. ZKP-a, protiv okrivljenog ĆS ukinut je istražni zatvor te je određeno kako se isti ima odmah pustiti na slobodu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vijeće Županijskog suda u Puli-Pola predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da okrivljeniku ponovno odredi istražni zatvor.“
3. Žalba državnog odvjetnika dostavljena je branitelju okrivljenika, odvjetniku VS te okrivljeniku putem branitelja na temelju izdane punomoći za primitak pismena u smislu odredbe članka 77. ZKP-a, koji se o žalbi državnog odvjetnika nisu očitovali.
4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da u konkretnom slučaju postoji opasnost od bijega zbog koje je daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a nužna i na zakonu utemeljena.
7. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik ĆS počinio kazneno djelo iz članka 163. stavak 2. KZ/11, za koje se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz sadržaja videozapisa mobilnog uređaja privremeno oduzetog od tog okrivljenika, a koji za sada ukazuju kako je okrivljenik kriomice snimao gola tijela nepoznate djece mlađe od 18 godina, s fokusiranjem na njihove spolne organe te iskaza svjedoka MS koji je uočio kako okrivljenik stalno dira svoj mobitel i usmjerava ga prema goloj djeci.
8. Kada se ima u vidu da je okrivljenik državljanin Ukrajine u kojoj je vlasnik nekretnina, i da u Republici Poljskoj ima privremeni boravak te da za Republiku Hrvatsku nije vezan ni osobnim, ni imovinskim, a ni obiteljskim razlozima, već je na teritoriju Republike Hrvatske boravio samo privremeno kao turist, da je za kazneno djelo za koje se tereti propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, to navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti po ocjeni ovog suda ukazuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog ĆS, tako da je prema daljnjoj ocjeni ovog drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a, u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.
8.1. To što je Republika Poljska država članica Europske unije, u kojoj se primjenjuje europski uhidbeni nalog, nije okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovela u sumnju pravilnost produljenja mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, u slučaju puštanja na slobodu, okrivljenik može otići i u neku od država koje nisu članice Europske unije, pa i u Ukrajinu čiji je državljanin, a ne isključivo u neku državu članicu Europske unije.
9. Stoga je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda kada tvrdi da kod ovog okrivljenika više ne postoji posebni istražnozatvorski razlog s potpuno pogrešnim navodima kako je Ukrajina članica Europske unije i da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od tri mjeseci na okrivljenika utjecalo da razvije svijest o pogibeljnosti svog protupravnog ponašanja.
10. Posebno je neosnovano razmatranje prvostupanjskog suda o mogućnosti izricanja kazne okrivljeniku i na temelju toga zaključivanje kako je zbog mogućnosti izricanja okrivljeniku uvjetne ili djelimično uvjetne osude prema njemu nepotrebno primjenjivati mjeru istražnog zatvora, na što se posebno ovim rješenjem ukazuje prvostupanjskom sudu, obzirom da je time prekoračio svoju nadležnost i procesnu ovlast.
10.1. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, odnosno optužno vijeće tog suda, o istražnom zatvoru odlučivao je nakon podizanja optužnice, dakle prije donošenja odluke o osnovanosti iste. U toj fazi postupka, a i inače kod donošenja odluke o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, prvostupanjski sud ispituje isključivo procesne preduvjete za primjenu ove mjere, i to postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti te postojanje jednog od zakonskih razloga za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. ZKP-a, a u ovom slučaju, opasnost od bijega. Ocjena prvostupanjskog suda o vjerojatnom ishodu rasprave, posebice o visini i vrsti kazne koja će moguće biti izrečena, nije u nadležnosti optužnog vijeća, pa je spekulacijom o mogućnosti izricanja "uvjetne ili djelomično uvjetne osude", prvostupanjski sud nepravilno i nezakonito preuzeo ulogu presudnog vijeća koje tek nakon provedene rasprave i utvrđivanja činjenica ima ovlast donijeti konačnu odluku o kaznenoj odgovornosti i njezinim posljedicama za okrivljenika, i to sve ukoliko optužnica državnog odvjetnika bude potvrđena.
10.2. Osim toga, odluka optužnog vijeća o istražnom zatvoru donosi se isključivo na temelju dokaza na kojima se temelji optužnica, odnosno dokaza koji su pribavljeni u nekontradiktornom postupku tijekom prethodnog postupka, a procjena težine djela, ublažavajućih i otežavajućih okolnosti te konačno odmjeravanje kazne temelji se na potpunoj i kontradiktorno ocijenjenoj dokaznoj građi izvedenoj na raspravi, što dodatno ukazuje na nepravilno i potpuno nezakonito postupanje prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju.
10.3. Također je za istaknuti i kako je pogrešno zaključivanje prvostupanjskog suda u pogledu primjene kriterija visine kazne kao okolnosti koja ima utjecaj za opasnost od bijega. Sama po sebi visina kazne promatrana izvan konteksta drugih okolnosti koje imaju značaj za procjenu opasnosti od bijega, doista nije ključan kriterij, ali se opasnost od bijega može procijeniti i prema visini kazne koja je propisana za predmetno kazneno djelo. Što je propisana kazna teža, to je motivacija okrivljenika da izbjegne kazneni postupak veća, pa kada se ta motivacija dovede u vezu s naprijed navedenim okolnostima o državljanstvu okrivljenika, njegovoj nevezanosti za teritorij Republike Hrvatske i privremenom boravku na njezinom teritoriju kao i da okrivljenik samo boravi u [adresa] te da u Ukrajini ima imovinu, to je u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, visina propisane kazne za djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret itekako relevantna za procjenu opasnosti od bijega.
10.4. Konačno, valja istaknuti i da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao ključne zaključke višeg suda iz ovog predmeta koji je u dva navrata odbijao žalbe okrivljenika protiv sudskih odluka kojima mu je primijenjena mjera istražnog zatvora, a koje se tiču procjene rizika od bijega s obzirom na državljanstvo, težinu djela i povezanost okrivljenika s Ukrajinom, neovisno o tome što je taj sud potpuno samostalan i neovisan kod odlučivanja o istražnom zatvoru, jer se okolnosti opasnosti od bijega na strani okrivljenika nisu izmijenile, pa su i dalje aktualne te jer dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP-a, s obzirom na razmjer između težine počinjenog kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora te jer ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a.
11. Slijedom svega navedenog, ocjena je drugostupanjskog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a, čija se svrha može učinkovito ostvariti zamjenom istražnog zatvora jamstvom u iznosu od 15.000,00 eura, koje se sastoji u polaganju gotovog novca i uz obećanje okrivljenika da se neće kriti te da će se odazivati pozivima tijela kaznenog progona u Republici Hrvatskoj, kako je to već i određeno rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Puli-Pola, od 2. srpnja 2025., broj: Kir- 527/2025-4.
12. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti te produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP-a, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Puli – Pola 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Gabrijela Marčeta Ferić
