Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1353/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice KZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, protiv tuženice ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dušan Trifunović, odvjetnik iz Rijeke, radi predaje u posjed i utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice-protutuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ps-3/2019- 46 od 30. siječnja 2025., 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ps-3/2019-46 od 30. siječnja 2025 u točki II izreke.

2. Preinačuje se citirana presuda u dijelu točke I i III izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženica ČZ, isključiva vlasnica četverosobnog stana br. 1, koji se nalazi u prizemlju zgrade, i koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, hodnika, wc-a, ostave, kupaone i kuhinje s blagovaonom, ukupne korisne površine 102,68 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te pripadaka vanjske nadstešnice, terase i stubišta te tri pomoćna prostora, konobe, garaže i drvarnice, ukupne korisne površine od 38,81 m2, što sveukupno čini korisnu površinu stana s pripatcima od 141,49 m2, a što čini udio suvlasništva od 407/1102 dijela na nekretnini nove oznake: k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom dijelu KZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Nevena Čačića iz Rijeke od 30. srpnja 2018, pa da je tužena KZ dužna to pravo priznati i dopustiti da tuženica ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nakon pravomoćnosti ove presude zatraži uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime i to na suvlasničkom dijelu tužiteljice KZ, a sve u roku od 15 dana. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9. 259,19 eur i nalaže svakoj stranci da snosi svoje troškove parničnog postupka.

3. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 395,83 eur u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev za naknadu žalbenog troška tužiteljice u iznosu od 658,33 eur odbija, kao neosnovan, a odbija se i zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da je tuženica- protutužiteljica (u daljnjem tekstu tuženica) isključiva vlasnica četverosobnog stana br. 1, koji se nalazi u prizemlju zgrade, i koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, hodnika, wc-a, ostave, kupaone i kuhinje s blagovaonom, ukupne korisne površine 102,68 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te pripadaka vanjske nadstešnice, terase i stubišta te tri pomoćna prostora, konobe, garaže i drvarnice, ukupne korisne površine od 38,81 m2, što sveukupno čini korisnu površinu stana s pripatcima od 141,49 m2, a što čini udio suvlasništva od 407/1102 dijela na nekretnini nove oznake: k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom dijelu KZ r. ČZ sve prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Nevena Čačića iz Rijeke od 30. srpnja 2018, te da joj je tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu tužiteljica) KZ r. ČZ dužna to pravo priznati i dopustiti da nakon pravomoćnosti ove presude zatraži uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime na suvlasničkom dijelu tužiteljice KZ. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da je dužna isprazniti od osoba i stvari konobu i garažu, kuće u [adresa], koja je sagrađena na nekretnini nekadašnje oznake k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 702 m2, upisanoj u gruntovnom tijelu ..., u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina] te je dužna ukloniti ostale eventualne druge predmete na okućnici predmetne kuće na parceli [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak. Točkom III izreke naloženo je tužiteljici da tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.259,19 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrde da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 2. točka 9. i 11. ZPP-a. Tvrdi da sud prvog stupnja nije proveo niti jedan dokaz na okolnosti darovanja i da se tuženica u svom iskazu danom 2003. i 2005. nije pozivala na darovanje već je o darovanju govorila tek 2008. Tvrdi da nikakvog darovanja nije bilo. Tuženica da nije bila samostalna posjednica predmetne nekretnine za života roditelja i da se ne može pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem činjenice da je ostala živjeti u nekretnini svojih roditelja. Osnova za stjecanje prava vlasništva tuženice da je presuda roditelja posl. br. P-116/83 kojom su roditelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 171/1102m2 odnosno 171 m.2. Tužiteljica da je samostalno stekla kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 407 m2 i oko te nekretnine da se nije vodila parnica u predmetu P-116/83 već se ta parnica vodila oko kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 94 m2 i 3408/2 u površini od 90 m2 i [katastarska čestica] od 111 m2 ukupno 295 m2 dok je u sastav kat. čest. [katastarska čestica] ušla i površina te osnovne kat. čest. od 407 m2 i sve te kat. čest. čine sada kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Sukladno tome tuženica da se može pozivati na nasljeđivanje na 1/3 dijela sporne nekretnine 57/1102 dijela, u naravi 1/3 dijela četverosobnog stana. Nastavno tvrdi da po odredbama OGZ- a i nastavno ZOVO-a tuženica nije mogla steći pravo vlasništva jer da usmeni darovni ugovor nije realiziran budući da su navodni darovatelji sve do smrti živjeli u darovanom suvlasničkom dijelu. Sud da nije razjasnio radi li se o usmenom darovanju bez prave predaje ili usmenom darovanju za slučaj smrti jer bi iz iskaza CZ proizlazilo da je isti rekao da će tuženica ostati s njima te da će njoj pustiti nekretninu. Tvrdi da iskaz CZ, saslušane 10 godina nakon podnošenja tužbe nije vjerodostojan već da predstavlja dogovor s tuženicom. Roditelji tuženice da nisu bili neuki ljudi, zaključivali su ugovore koje su provodili u gruntovnici i da su namjeravali sklopiti ugovor o darovanju to bi i učinili.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da su pokojni roditelji stranka, EZ i FZ, usmenim ugovorom 1985. god. darovali svoj suvlasnički udio na nekretninama tadašnje oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a današnje oznake k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina] ovdje tuženici ČZ,

-da se radilo se o obiteljskoj odluci, kojoj, životno je pretpostaviti, nisu prisustvovale treće osobe, izuzev roditelja i kćeri te da je predmetno usmeno darovanje, potvrdila je sestra stranaka CZ te da iz činjenice da su roditelji stranaka, do kraja života, živjeli u stanu u prizemlju kuće, koristeći se pomoćnim prostorijama, konobom i garažom uz kuću, proizlazi da su pokojni roditelji stranaka, kao suvlasnici, držali u posjedu točno određene dijelove nekretnine,

-da je vještačenjem utvrđeno da je na kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina]. Sagrađen stambeni objekt, koji se sastoji od prizemlja i kata. U prizemlju, se nalazi četverosobni stan, koji se sastoji od tri sobe i dnevnog boravka, hodnika, wc-a, ostave, kupaone i kuhinje s blagovaonom, ukupne površine 102,68 m2 i da je taj stan prilikom uviđaja posjedovala ovdje tuženica. Pored stana u prizemlju da postoji i četverosobni stan na prvom katu zgrade, a koji se također sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, hodnika, dvije kupaonice, wc-a, kuhinje, 2 loggie te kuhinje s dnevnim boravkom koji je u posjedu tužiteljice. Konoba i garaža izgradnjom pomoćnog prostora, sa funkcijom spremišta da su naslonjen na postojeću dvoetažnu građevinu, čineći s istom jednu cjelinu i da se korist se kao pripadak stana u prizemlju,

- da iz sadržaja iskaza tužiteljice i svjedokinje CZ, sestre stranaka. proizlazi da su se i pomoćni objekti (nekadašnja konoba i garaža), a koje se sada pomoćne prostorije 2 i 3, nalazile u samostalnom posjedu roditelja stranaka dok iskaz tuženice i svjedokinje CZ potvrđuje navode o darovanju stana na prvom katu i predmetnih nekretnina (konobe i garaže) ovdje 1985. kćeri ČZ, ovdje tuženici. Pri tom navodi da ni tužiteljica ne tvrdi da bi posjedovala taj dio nekretnine naprotiv u stranačkom iskazu navodi da je napustila kuću u [adresa], na adresi [adresa], 1977. god., da se nije vraćala do 1987. god. kada je, za svoje potrebe, uredila stan na prvom katu, koji je, i danas u njezinom posjedu. Taj stan da je bio dovršen, uređen godine 1989., u stanju podobnom za življenje, odnosno iznajmljivanje turistima,

- da su tužiteljica KZ i njezini pokojni roditelji, EZ i FZ, kao suvlasnici na nekretninama, uredili svoje međusobne odnose, na način da je svaka strana posjedovala točno određene dijelove nekretnine. Dakle, nakon što su tuženici NZ, roditelji darovali svoj suvlasnički udio na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a današnje oznake k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina], isto je, u naravi, predan u posjed stan u prizemlju, s pripadajućim pomoćnim prostorijama, odnosno konobom i garažom,

-da je tuženica savjesna i zakonita posjednica darovanog suvlasničkog udjela, u naravi stana u prizemlju s pomoćnim prostorijama počev od 1985. god., slijedom čega je ista, protekom roka od deset godina do zaključno 1995., primjenom odredbe članka 28. stavak 2, a u svezi s člankom 30. ZOVO-a, stekla pravo vlasništva na nekretninama koje su u trenutku darovanja nosile oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a današnje oznake k. č. [katastarska čestica], [adresa], dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1102 m2 k. o. [katastarska općina],

-da je osnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva tuženice na dijelu nekretnine opisno navedenom u točki I izreke sa dok je neosnovan tužbeni zahtjev za ispražnjenjem stvari iz konobe i garaže naveden u točki II izreke.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, povrijedio je odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati pa je ovaj žalbeni sud analizom provedenih dokaza po sudu prvog stupnja i temeljem nespornih činjenica ponovno odlučivao o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.

10. Na okolnosti utvrđenja osnovanosti tužbenog i protutužbeniog zahtjeva izvršen je uvid u spisu priloženu dokumentaciju, zapisnik o saslušanju stranaka i svjedokinje, nalaze građevinskog vještaka i vještaka geometra te priložene predmete suda prvog stupnja posl. br.P-116/83, P-145/98 i R117/02.

11. Uvidom u predmet posl. br P-116/83 utvrđeno je da su pravomoćnom presudom suda prvog stupnja od 04. studenog 1983. u predmetu koji se vodio po tužbi ovdje tužiteljice BZ protiv roditelja stranaka (tužiteljica i tuženica su sestre) EZ i MZ te njihovoj protutužbi, EZ i FZ utvrđeni suvlasnicima u 58/100 dijela zemljišta i nedovršene zgrade u [adresa]. koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] i da je naloženo tuženici izdavanje tabularne isprave za uknjižbom prava vlasništva na toj nekretnini dok je ovdje tužiteljica utvrđena suvlasnicom te nekretnine u suvlasničkom omjeru od 42/100 dijelova. Vještačkim nalazom u tom predmetu utvrđeno je da je uz zgradu na predmetnoj nekretnini izgrađena garaža i gospodarski prostor. Nastavno iz sadržaja tog predmeta proizlazi da je tužiteljica protiv te presude uložila žalbu te reviziju 20. listopada 1984. kao i prijedlog za ponavljanje postupka 1986., ali su redovni i izvanredni pravni lijekovi, odbačeni ili odbijeni.

12. Uvidom u predmet posl. br. P-145/98. koji se vodio po tužbi ovdje tužiteljice protiv treće osobe JZ utvrđeno je da je presudom zbog izostanka od 30. studenog 1998. tužiteljica utvrđena suvlasnicom kat. čest. [katastarska čestica] ... z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] po osnovi nasljeđivanja i dosjelošću.

13. Uvidom u predmet poslovni broj R1- 17/02 utvrđeno je da je ovdje tuženica KZ 20. ožujka 2002. podnijela prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv ovdje tužiteljice i treće sestre, CZ, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na kući, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem tvrdi da su im roditelji preminuli i da je svaka od kćeri naslijedila 1/3 dijela imovine svojih roditelja te da vanknjižno vlasništvo roditelja iznosi 58/100 dijelova predmetne nekretnine i da sporazum oko diobe nije postignut jer da je tužiteljica odustala od tog prijedloga što je utvrđeno rješenjem od 01. srpnja 2002.

14. Nalazom vještakinje geodeta DZ utvrđeno je da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća i dvorište od 702 m2 nastala 2000 god. spajanjem kat. čest. [katastarska čestica] te da postoje dva ulaza u nekretninu istočni koji koristi tužiteljica i zapadni koji koristi tuženica. Kuća da sa sjeverozapadne strane ima dograđeni dio (koji je u katastru prijavljen kao dograđeni dio kuće) koji ima ulaz iz dvorišta tuženice dok terasu iznad tog dograđenog dijela koristi tužiteljica.

15. Nastavnim nalazom vještaka geodeta GZ utvrđeno je da je sporna kat čestica na kojoj je izgrađena kuća sada nosi oznaku kat. čest. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] i da je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] dvorište od 982 m2 i stambena zgrada od 174 m2 ukupne površine 1100 m2.

16. Vještačenjem po vještaku građevinske struke dipl. ing Nevenu Čačiću je utvrđeno da je uz zgradu, bez akta o gradnji, nadograđen pomoćni prostor, spremište sa terasom na krovu koji se naslanja na postojeću dvoetažnu stambenu zgradu i s njom čini cjelinu.

17. Uvidom u z.k. izvadak utvrđeno je da je kat. čest. [katastarska čestica]. z. k. ul. [broj ZK uloška] [katastarska općina] površine 1102 m2 uknjižena na ime ovdje tuženice KZ u 1/40 dijelova te treće osobu UZ u 1/40 dijelova.

18. Stranke postupka su tijekom postupka tri puta saslušavanje i u stranačkim iskazima u bitnome

-tužiteljica tvrdi, da je ona izgradila spornu kuću i da je isključiva vlasnica te nekretnine i da sada koristi gornju etažu kuće na kojoj je uredila stan u koji se uselila 1978. te da garažu koristi tuženica jer se nalazi uz njezin ulaz dok su roditelji koristili cjelokupnu okućnicu, sve to bez pravne osnove. Između nje i njezinih roditelja da nije postojao nikav dogovor oko korištenja predmetne nekretnine, ali da je postojao prešutan dogovor da će cijela kuća njoj pripasti jer da je sestra CZ namirena dobivanjem terena, a ovdje tuženica dobivanjem novca od općine za adaptaciju druge kuće za koju se govorilo da će pripasti ovdje tuženici, a koja je bila predmetom nasljeđivanja i podijeljena je na tri dijela nakon smrti majke. Sadržajem iskaza tužiteljice potvrđeno je da su garaža te drvarnica i konoba o kojima se govori u ovom postupku izgrađene kao i kuća 1970 god. i da su te objekti posjedovali njezini roditelji, a sada ih posjeduje tuženica.

19. Tuženica je tvrdila da živi u prizemlju kuće gdje je živjela sa svojim roditeljima do njihove smrti i da nisu uspjeli fizički podijeliti nekretninu jer da je tužiteljica zahtijevala vlasništvo cjelokupne nekretnine koje da joj ne pripada jer da si vlasnici bili njezini roditelji. Poslije smrti oca da je majka naslijedila svu imovinu, a nakon smrti majke da je imovina koja je bila predmetom nasljeđivanja pripala sestrama (tužiteljici, tuženici i trećoj sestri) svakoj u 1/3 dijela, dok se o predmetnoj nekretnini nije odlučivalo u ostavinskom postupku. Ona da zahtjeva dijelove kuće koje koristi, garažu, konobu drvarnicu i stan u prizemlju. U svom iskazu danom 2012. tuženica je izjavila da su joj roditelji stalno govorili da joj daruju nekretninu u kojoj su živjeli do smrti, odnosno da su joj na očev rođendan izričito usmeno darovali tu nekretninu.

20. Svjedokinja CZ, sestra stranaka, saslušana 2012. u svom je iskazu navela da su roditelji govorili da će svoj dio nekretnine, prizemlje kuće te garažu i drvarnicu, ostaviti ovdje tuženici, odnosno da je njezin otac na svoj rođendan 1985. godine rekao da prizemlje kuće te garažu i drvarnicu ostavlja sestri ČZ i da je ona izjavila da prihvaća to darovanje.

21. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] (u naravi kuće i dvorišta u k. o. [katastarska općina]) i da je tuženica u posjedu prizemlja kuće s konobom i garažom te u suposjedu dvorišta kuće. Nije sporno ni da su pravomoćnom presudom suda prvog stupnja u predmetu posl. br. P-116/83 koji je vođen po protutužbi sada pok. roditelji stranaka EZ i FZ protiv ovdje tužiteljice, roditelji stranaka utvrđeni suvlasnicima u 58/100 dijelova na kat. čest. [katastarska čestica]., kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te zgradi izgrađenoj na tom zemljištu u istom omjeru (tada s jednim dovršenim stanom u prizemlju i nedovršenim na prvom katu). Nije sporno ni da je 2000. izvršena parcelacija tako da je kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] pripojena kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (koja je presudom zbog ogluhe u parnici protiv treće osobe uknjižena na ovdje tužiteljicu) i da je iz svih tih nekretnina formirana kat. čest. [katastarska čestica] da bi nastavno tijekom predmetnog postupka tim nekretninama bile pripojene i kat. čest. [katastarska čestica] koje je tužiteljica stekla naplatnim pravnim poslom (kupoprodajnim ugovorom) i od svih tih nekretnina formirana je kat. čest [katastarska čestica]. upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] [katastarska općina] površine 1102 m2 i da je ta nekretnina u zemljišnim knjigama uknjižena na ime ovdje tuženice KZ u 39/40 dijelova te treće osobu UZ u 1/40 dijelova. Nije sporno da su umrli roditelji stranaka (otac 1991.) i majka (1996.) i da suvlasnički dio nekretnine dosuđen presudom nisu uknjižili na svoje ime i da u ostavinskom postupku predmetna nekretnina nije navedena njihovom ostavinskom imovinom ni raspoređena na nasljednike. Nije sporno ni da su roditelji stranaka i ovdje tuženica od izgradnje posjedovali sporni stan u prizemlju sa zajedničkim dijelovima i uređajima te pomoćnim prostorijama konobom, garažom i drvarnicom koje su izgrađene kao i kuća, sedamdesetih godina prošlog stoljeća i da čine cjelinu s tom kućom te da ovdje tuženica od 1987. neprekidno posjeduje prvi kat i potkrovlje zgrade. Sporno je, je su li se tužiteljica i njezini roditelji podijelili tako da je roditeljima stranaka pripalo u isključivao vlasništvo prizemlje objekta i pomoćne prostorije, konoba, garaža i drvarnica, a tužiteljici preostali dio sporne nekretnine, je li tuženica darovanjem stekla te nekretnine od svojih roditelja i pripada li joj određeni realni dio predmetne nekretnine koji potražuje te ima li pravo na posjed ili suposjed konobe i garaže.

22. Pogrešno je sud prvog stupnja primjeni materijalno pravo kada je udovoljio protutužbenom zahtjeva jer pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

23. Prije svega treba kazati da iz provedenih dokaza i nespornih činjenica proizlazi da je određeni dio sada sporne kat čestice čest [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] [katastarska općina] (u naravi tada izgrađene zgrade) bio u suvlasništvu roditelja stranaka EZ i FZ, odnosno nakon smrti oca EZ u vlasništvu majke FZ jer su pravomoćnom presudom suda prvog stupnja utvrđeni suvlasnicima u suvlasničkom omjeru od 58/100 dijela zemljišta i nedovršene zgrade u [adresa]. na kat. čest. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kojoj su pripojene druge kat. čestice i koja sada čini ovdje spornu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., međutim pravilna analiza svih provedenih dokaza ne opravdava utvrđenje o diobi predmetne nekretnine i vlasništvu prednika stranaka na realnog dijela te nekretnine, stanu na prvom katu i pomoćnih prostorije, konobi i garaži te nastavnom darovanju tog dijela nekretnine ovdje tuženici.

24. Činjenica da je tužiteljica podnijela tužbu radi iseljenja roditelja iz spornog objekta te da su tuženici protutužbenim zahtjevom, zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva (a ne prava vlasništva na određenom realnom dijelu nekretnine) opravdava zaključak o pravu suvlasništva prednika tužiteljice na predmetnoj zgradi koja se nalazi na dijelu sada sporne nekretnine, a ne o pravu vlasništva na određenom realnom dijelu te nekretnine.

25. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužiteljica i prednici stranaka, nakon okončanja sudskog postupka međusobno podijelili glede predmetne nekretnine tako da bi svakome od njih pripao određeni realni dio jer to u bitnome ni ne tvrde tužiteljica ni tuženica, naprotiv tužiteljica izričito tvrdi da takav dogovor nije postojao dok tuženica govori o posjedovanju tog djela nekretnine po njezinim roditeljima i svom pravu koje temelji na tom posjedovanju. Osim toga sukob koji je očito bio prisutan između tužiteljice i njezinih roditelja (tužiteljica je tužbom zahtijevala od svojih roditelja iseljenje iz kuće i protiv donesene presude uložila je redovne i izvanredne pravne lijekove) uz činjenica da su roditelji stranaka (iako su i u vrijeme vođenja tog sudskog postupka već živjeli u prizemlju kuće) protutužbom zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva na čitavom objektu i zemljištu, opravdava zaključak da nije bilo nikakvog sporazuma oko raspodjele predmetne nekretnine jer nije za očekivati da bi kod tako narušenih obiteljskih odnosa uopće moglo doći do izvansudskog sporazuma o raspodjeli imovine u suvlasništvu te da su se roditelji stranaka smatrali suvlasnicima čitave nekretnine, a ne vlasnicima posebnog dijela te nekretnine.

26. Nastavno treba kazati da roditelji stranaka ni nastavno tuženica tek neprekidnim osobnim posjedom prizemlja zgrade, konobe, garaže i drvarnice bez odgovarajućeg sporazuma sa tužiteljicom nisu mogli steći ni pravo vlasništava na tom realnom dijelu nekretnine dosjelošću, u smislu odredbe čl. 159. („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00 i 114/01:dalje ZV-a), budući nisu bili pošteni posjednici realnog dijela nekretnine jer su znali i morali znati da su tek suvlasnici cjelokupne nekretnine.

27. Za istaknuti je da je za pravo suvlasništva svojih roditelja znala i ovdje tuženica koja se pozivala na predmetnu presudu svojih roditelja i ista je nakon njihove smrti, pokrenula i postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice navodeći da tužiteljica nije pristala na sporazum o diobi.

28. Kako prednici stranaka nisu bili vlasnici određenog realnog dijela predmetne nekretnine nego tek suvlasnici zgrade i dijela sada sporne kat čestice (kojoj su nakon stjecanja pripojene u druge kat čestice), da su darovnim ugovorom i prenijeli svoje pravo na predmetnoj nekretnini na ovdje tuženicu ista ne bi stekla pravnim poslom ni dosjelošću vlasništva na realnom dijelu te nekretnine koje potražuje. Stoga je valjalo preinačiti pobijanu presudu u točki 1. izreke i odbiti taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

29. Pravilno je sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva da tuženica isprazni stvari iz konobe i garaže i druge predmete sa okućnice nekadašnje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada kat čestice čest [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] [katastarska općina].

30. Iz iskaza same tuženice proizlazi da je su konoba i garaže izgrađene u vrijeme gradnje kuće 1971. god. dok je građevinskim vještačenjem utvrđeno da ti objekti čine cjelinu sa kućom. Sukladno tome prednicima stranaka kao suvlasnicima sporne kuće pripadali je i pravo suvlasništva na tim objektima jer je odredbom članka 37. st. 1. ZV-a propisano da kad postoji suvlasništvo neke stvari uzima se da je stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove) kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova.

31. Uopćena tvrdnje tužiteljice da su roditelji njoj prešutno darovali svoj dio predmetne nekretninu (koja je u cijelosti neuvjerljiva s obzirom na narušene obiteljske odnose) ali čak i da je istinita, ne bi dovela do stjecanja prava vlasništva tuženice na toj nekretnini jer se prešutnim pravnim poslom ne može prenositi ni stjecati pravo vlasništva. Sud nije ulazio u utvrđenje ni je su li roditelji stranaka suvlasnički dio nekretnine iz točke 2. izreke presude (konobu, garažu i dvorišni prostor) darovali ovdje tuženici kako je ista u kasnijoj fazi postupka tvrdila, jer i da joj predmetna nekretnina nije darovana predstavljala bi ostavinsku imovinu pok. majke stranaka te bi tuženici i po osnovi nasljeđivanja pripadala 1/3 od dijela koji je pripadao u trenutku smrti njezinoj majci. Pri tom nije odlučno je li suvlasnički dio te nekretnina bio predmetom ostavinskog postupka i je li uknjižena u zemljišnim knjigama na ime ostaviteljice jer se u smislu odredbe čl. 2. Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 52/71., 47/78. i 56/00:dalje-ZN) nasljeđuju sve stvari koje pripadaju nasljednicima u trenutku smrti, a predmetna nekretnina, ukoliko nije darovana tuženici, predstavlja ostavinsku imovinu nje i njezinih sestara svake u 1/3 dijela.

32. Sukladno tome tuženica i po osnovi nasljeđivanja, neovisno o visini svog suvlasničkog dijela, u smislu odredbe čl. 42. ZV-a ima pravo na suposjed konobe i garaže, objekata koji su sastavni dio obiteljske kuće i dijela dvorišta te je iz tog razloga, a ne onog na koji se pozvao sud prvog stupnja, pravilno utvrđen neosnovanim tužbeni zahtjev kojim se tuženici nalaže isprazniti od osoba i stvari navedenu konobu i garažu i ukloniti ostale eventualne druge predmete sa okućnice i predmetne kuće. Iseljenje iz kuće predstavljalo bi isključenje tuženice i iz suposjeda koji joj u najmanju ruku pripada.

33. Iz navedenih razloga potvrđen je odbijajući dio presude u dijelu točke II izreke.

34. Cijeneći u bitnome jednak uspjeh stranaka u postupku kao i činjenicu da je odbijen tužbeni kao i protutužbeni zahtjev te da je svaka stranka uspjela u sporu u bitnome jednakom dijelu, primjenom odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a naloženo je svakoj stranci da snosi svoje troškove postupka, odnosno potvrđen je odbijajući dio troškova postupka tužiteljice iz točke II izreke.

35. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici koja je uspjela sa žalbom protiv točke I izreke, na dio protutužbenog zahtjeva odmjeren je trošak razmjerno uspjehu u omjeru od 50% u ukupnom iznosu od 395,83 eur, a odnosi se na trošak sastava žalbe uvećan za PDV u iznosu od 312,50 eur (250 bod x 2 eur x 25%x 50%) te sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 83,33 eur (166,66 eur x 50 %). Preostali zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 658,33 eur odbijen kao neosnovan. Zahtjev tuženice za naknadom troškova odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 3. izreke presude.

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 373. a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić