REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-775/2025-2

U I ME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KV- Stan d.o.o. OIB 38614296273, iz Rijeke, Užarska 30, kojeg zastupa zakonska zastupnica KO, kao osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe, a ona po punomoćniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tužnice Iskre Benac-Govorčin OIB [osobni identifikacijski broj] iz Malinske- Dubašnice, Vantačići, Valica 37, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj: Povrv-134/2023-22 od 24. ožujka 2025., 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice KOP i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj: Povrv- 134/2023-22 od 24. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudske oznake: Ovrv-1763/2023, javnobilježničke oznake: UPP/OS-Ovrv-252/2023, a koje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je donijela javna bilješkinja ŽOP iz [adresa], **.**.2023., i to u dijelu u kojem je tuženici, naloženo plaćanje novčanog iznosa od: 170,48 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate, koje teku na iznos od:

- 42,62 EUR od 26. rujna 2022, pa do isplate

- 42,62 EUR od 26. listopada 2022, pa do isplate

- 42,62 EUR od 26. studenoga 2022, pa do isplate i

- 42,62 EUR od 26. prosinca 2022, pa do isplate,

po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 8 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženica kako navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da je preinači tako da odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice KOP nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa na ime naknade za čišćenje i zajedničke pričuve koju su u obvezi plaćati suvlasnici u zgadi u [adresa].

6. Sud prvog stupnja je svoju odluku donio uz obrazloženje: da tuženica nije dokazala da bi podmirila svoja dugovanja koja tužitelj ovdje potražuje, ona iz 2022. godine, već je dostavila potvrde o plaćanju pričuve za siječanj, veljaču, ožujak, svibanj i lipanj 2024.; da ona nije osporila da je suvlasnica predmetne nekretnine, odnosno vlasnica dvosobnog stana broj 28, na šestom katu te zgrade; da je zakonska obveza tuženice da plaća zajedničku pričuvu jer to proistiće iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) i iz Međuvlasničkog ugovora od 23. kolovoza 2022. te da tužena nije ispunila svoju obvezu plaćanja zajedničke pričuve za kolovoz 2022. (koja dospijeva 25. rujna 2022.), za rujan 2022. (koja dospijeva 25. listopada 2022.), za listopad 2022. (koja dospijeva 25. studenog 2022.) i studeni 2022. (koja dospijeva 25. prosinca 2022.) kao i troškove čišćenja za te mjesece u 2022. godini.

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U tom smislu nedopušteno je odluku pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to čini tuženik u svojoj žalbi.

9. Ispitujući pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska odluka nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženica u žalbi, a niti one bitne povrede na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Nadalje, što se tiče žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja ponoviti da se ovdje radi o sporu male vrijednosti zbog čega tuženica nije ovlašten presudu pobijati iz ovog razloga.

11. Prema odredbi čl. 85. st. 2. ZV suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom čl. 89. st. 1., istog zakona, propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je odredbom čl. 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije što drugo drukčije određeno.

11.1. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 2. ZV, je propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predviđene troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, a st. 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donese plodove.

11.2. Prema odredbi čl. 93. st. 1. i 2. istog Zakona upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Nadalje, u upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

12. Uz to, odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje.

13. Iz izvoda iz otvorenih stavki proizlazi da za utuženo razdoblje od kolovoza do studenog 2022., tužitelj ima potraživanje prema tuženici na ime naknade za čišćenje i novčanih doprinosa u zajedničku pričuvu za stambeni prostor u zgradi u [adresa], prema odredbi članka 90. ZV u ukupnom iznosu od 170,48 eura.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da obveza plaćanja pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa, već je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza koja proizlazi iz suvlasništva nekretnine sukladno čl. 89. st. 1. ZV, odnosno iz zakonskih odredaba čl. 90. st. 1. i 2. u vezi s čl. 85. st. 2. ZV kojima je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Dakle, budući je nesporno da je tuženica suvlasnica predmetne zgrade, njena je obveza kao suvlasnika stana u predmetnoj zgradi da podmiruje naknadu zajedničke pričuve koja je određena i tuženici poznata, odnosno to je zakonska obveza suvlasnika koje se ne mogu ni na koji način osloboditi. Naknada za čišćenje je obveza koju je tuženica prihvatila i ona ne spori da ju je dužna svakomjesečno plaćati. Tvrdi jedino da ju je u cijelosti platila.

15. Valja istaći da tužena nije tijekom postupka tvrdila da joj za predmetne mjesece nisu dostavljene uplatnice već to prvi put ističe sada u žalbi, a što nije dopušteno (čl. 352. ZPP-a).

15.1. Osim toga tužena je u spis dostavila dokaz (uplatnice) o plaćenim zajedničkim pričuvama ali ne za razdoblje na koje se odnosi predmetno potraživanje.

16. Slijedom navedenog pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Miljenka Katunara Zrinskog iz [adresa], koji je bio ovlašten donijeti to rješenje poslovnog broja Ovrv-1763/2023.

17. O žalbi tuženice valjalo je sukladno čl. 368. st.1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli 29. listopada 2025.

Sudac:

Helena Poropat