REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-188/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Schmidt & Mundweil iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelalčića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EM i zamjenika punomoćnika tuženika HM, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205265960, kreditna partija: 7102833365 od 12. kolovoza 2005., koji ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-943/05 19. kolovoza 2005., između tužitelja NM kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ….“, te u članku 7. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205265960, kreditna partija: 7102833365 od 12. kolovoza 2005., koji ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-943/05 19. kolovoza 2005., između tužitelja NM kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice u čl. 2 u dijelu koji glasi: "….u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, u čl.. 7 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti 387,02 CHF (slovima:tristoosamdesetsedam i 02/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja….“

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju NM po osnovi razlike preplate zbog tečajne razlike, isplatiti novčani iznos od 4.733,09 eura (slovima: četiritisućesedamstotridesettrieuradevetcenti), zajedno sa zateznim kamatama računajući od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se računa od dospijeća do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi propisanom čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i to:

-na iznos od 1,04 eur, počev od 14.11.2005. pa do isplate,

-na iznos od 1,08 eur, počev od 14.12.2005. pa do isplate,

-na iznos od 0,10 eur, počev od 14.01.2006. pa do isplate,

-na iznos od 2,08 eur, počev od 14.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 8,71 eur, počev od 14.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,97 eur, počev od 14.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,76 eur, počev od 14.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,15 eur, počev od 14.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 5,95 eur, počev od 14.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,90 eur, počev od 14.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 4,26 eur, počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 0,02 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 3,66 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 0,59 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 2,90 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 1,82 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 8,41 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,30 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 11,48 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,79 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 22,16 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 24,82 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,63 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 31,39 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 46,14 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,78 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,68 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 49,86 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 54,92 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 46,33 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 52,11 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 47,64 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,15 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 74,43 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 83,85 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 106,19 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 77,61 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,38 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 68,63 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 69,44 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 78,22 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 80,52 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,63 eur, počev od 14.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,58 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,79 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 81,16 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,37 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 78,42 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 72,10 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 76,53 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 79,30 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,91 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 77,81 eur, počev od 14.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 72,47 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 74,10 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 79,37 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,70 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,83 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,21 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 70,44 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 72,47 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,16 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,61 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 79,04 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 75,44 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 78,64 eur, počev od 14.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 80,40 eur, počev od 14.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 78,92 eur, počev od 14.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 75,59 eur, počev od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 76,62 eur, počev od 14.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 78,36 eur, počev od 14.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 79,94 eur, počev od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 80,50 eur, počev od 14.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 81,53 eur, počev od 14.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 84,40 eur, počev od 14.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 84,98 eur, počev od 14.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 752,92 eur, počev od 18.12.2014. pa do isplate.

IV. Odbija se tužitelj NM s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205265960, kreditna partija: 7102833365 od 12. kolovoza 2005., koji ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-943/05 19. kolovoza 2005., između tužitelja NM kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti u dijelu čl. 1 koji glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti od 37.500,00 CH(slovima:tridesetsedamtisućapetsto i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.“, u čl. 2 u dijelu koji glasi: „…od 37.500,00 CHF (slovima:tridesetsedamtisućapetsto i 00/100 CHF)…"

V. Odbija se tužitelj NM s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju NM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike preplaćenih kamata, isplatiti novčani iznos od 1.062,44 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 12,11 eur, počev od 14.11.2007. pa do isplate,

-na iznos od 12,02 eur, počev od 14.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 11,94 eur, počev od 14.01.2008. pa do isplate,

-na iznos od 11,85 eur, počev od 14.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 22,03 eur, počev od 14.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,86 eur, počev od 14.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,71 eur, počev od 14.05.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,54 eur, počev od 14.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,38 eur, počev od 14.07.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,22 eur, počev od 14.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 21,05 eur, počev od 14.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 eur, počev od 14.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 20,71 eur, počev od 14.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 20,54 eur, počev od 14.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 20,37 eur, počev od 14.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 20,19 eur, počev od 14.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 eur, počev od 14.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,84 eur, počev od 14.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,66 eur, počev od 14.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,48 eur, počev od 14.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 19,30 eur, počev od 14.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,78 eur, počev od 14.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,54 eur, počev od 14.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,29 eur, počev od 14.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,04 eur, počev od 14.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 24,79 eur, počev od 14.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 24,53 eur, počev od 14.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 24,28 eur, počev od 14.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 24,01 eur, počev od 14.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,75 eur, počev od 14.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 23,49 eur, počev od 14.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 20,26 eur, počev od 14.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 20,03 eur, počev od 14.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,79 eur, počev od 14.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,54 eur, počev od 14.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,30 eur, počev od 14.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 19,05 eur, počev od 14.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,82 eur, počev od 14.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,65 eur, počev od 14.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 12,47 eur, počev od 14.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 12,30 eur, počev od 14.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 12,12 eur, počev od 14.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 11,94 eur, počev od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 11,76 eur, počev od 14.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 11,57 eur, počev od 14.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 9,00 eur, počev od 14.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,85 eur, počev od 14.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,71 eur, počev od 14.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,56 eur, počev od 14.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,40 eur, počev od 14.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 8,25 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 8,10 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,94 eur, počev od 14.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,78 eur, počev od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,62 eur, počev od 14.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,47 eur, počev od 14.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,31 eur, počev od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 7,15 eur, počev od 14.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,98 eur, počev od 14.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,82 eur, počev od 14.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,65 eur, počev od 14.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,48 eur, počev od 14.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,32 eur, počev od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 eur, počev od 14.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,98 eur, počev od 14.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,81 eur, počev od 14.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,64 eur, počev od 14.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,46 eur, počev od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,28 eur, počev od 14.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 5,10 eur, počev od 14.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 4,93 eur, počev od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 4,75 eur, počev od 14.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 4,57 eur, počev od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 4,38 eur, počev od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 4,20 eur, počev od 14.01.2014. pa do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju NM naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.178,30 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 29. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 1.361,19 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. lipnja 2021. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 12. kolovoza 2005. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 37.500,00 švicarskih franaka (u nastavku:CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku: HNB). Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope, te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50 % godišnje. Ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, tužitelj se pozvao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz valutu CHF, te kojom će naložiti tuženiku da mu na ime preplaćenih iznosa kredita isplati iznos od 40.814,57 kuna (5.417,02 eura) zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Osporava status tužitelja kao potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 3205265960 (list 23-27 spisa), pregled efektivne kamatne stope (list 17-21 spisa), pregled prometa po kreditu (list 29-37, 38-60 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić (list 115-130, 206-210 i 255 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja NM (list 151 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnika banke kao svjedoka.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelj za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 3205265960 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 12. kolovoza 2005. s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj: 3205265960 kojim je tužitelju odobren namjenski kredit u iznosu od 37.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje;

- da se kredit otplaćuje 10 godina u jednakim mjesečnim anuitetima, da se iznos kredita i pripadajuća kamata obračunavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja,

- da je tužitelj Ugovorom pristao na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno važećim odlukama tuženika

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3205265960.

6. Među strankama je prvenstveno sporan status tužitelja kao potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Sporno je jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 3205265960 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem navedenih odredbi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Prema čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna

- odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.1. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.2. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.3. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

8.4. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

9. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10. Odredbom čl.81. st.1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, tuženik navedeno nije dokazao tijekom postupka.

10.2. Tužitelj je na ročištu 7. studenog 2022. iskazao da je u Zagrebačkoj banci inače imao tekući račun i štednju i da se zbog toga obratio baš Zagrebačkoj banci radi dizanja kredita, da je predmetnim kreditom kupio automobil, da su mu u banci ponudili kredit u kunama, eurima i CHF, s tim što su mu kredit u CHF ponudili kao najpovoljniji s najmanjom mjesečnom ratom zbog čega se u konačnici odlučio za ovaj kredit u CHF. Iskazao je da su mu u banci rekli da se kamatna stopa može mijenjati ovisno o stanju na tržištu, te da je tečaj CHF zadnjih nekoliko godina stabilan, da mu je djelatnik banke rekao da je to najpovoljniji kredi i da mu nije ništa posebno govorio. Iskazao je da je ugovor o kreditu bio unaprijed sastavljen od strane banke i da mu je samo dan na potpis, da je u vezi ovjere ugovora bio i kod javnog bilježnika koji mu ništa nije pojašnjavao. Iskazao je da je ugovor o kreditu pročitao prije potpisivanja, da se sada ne može sjetiti je li imao kakvih dodatnih pitanja, da je imao povjerenja u banku, da je predmetni kredit otplaćivao putem trajnog naloga i da su mu kući na adresu stizale obavijesti banke o promjenama kamatne stope.

10.3. Tužitelj je na ročištu 5. lipnja 2024 dodatno ispitan, te je pojasnio da je ranije krivo rekao da je predmetni kredit koristio za kupovinu automobila. Pojasnio je da se zbunio budući da je pred ovim sudom vodio još jedan postupak protiv banke zbog preplaćenih iznosa kredita u predmetu broj P-697/2021, a povodom kojeg je kredita zaista kupio automobil, dok je kreditom iz ovog postupka u jednom dijelu refinancirao postojeći kredit dok je drugi dio od oko 80.000,00 do 100.000,00 kuna primio gotovinskom isplatom za što je adaptirao svoj stan koji je koristio za život. Iskazao je da se u to vrijeme nije bavio nikakvom poslovnom djelatnošću i da nije imao obrt , te da mu je početna rata od oko 1.800,00 kuna narasla na oko 2.700,00 kuna. Znao je da je kamata kod ovog kredita povoljnija zbog čega je pogledao kretanje kamata zadnjih nekoliko godina i bio je uvjeren da kamata ni u ovom kreditu neće rasti iako u banci nije dobio nikakvo posebno objašnjenje o kamatnoj stopi.

10.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o svim odlučnim činjenicama. Tužitelj je dokazao svoj status potrošača iz čl.3. st.1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da se predmetni kredit koristi za zatvaranje postojećeg kredita i gotovinskom isplatom ostatka na račun korisnika kredita (čl.5. ugovora), da je kredit skopio tužitelj kao fizička osoba, te da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s jednim dijelom kredita refinancirao postojeći kredit dok je drugim dijelom adaptirao stan u kojem je živio i da se nije bavio nikakvom poslovnom djelatnošću niti obrtom, daljnji teret dokazivanja tužiteljevog svojstva (ne)potrošača prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača je na tuženiku koji tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

10.5. Budući da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima iz točke 7. obrazloženja ove presude.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 14. lipnja 2021. je protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO). Stoga je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.062,44 eura kao u točki V. izreke.

11.1. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih iznosa kredita po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz razloga navedenih u točki 11. obrazloženja ove odluke.Budući da je sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), a da je tužba u ovom postupku podnesena 14. lipnja 2021., nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina (čl. 225. ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 29. kolovoza 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,770937, te da je rok otplate 10 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,50%. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 4.733,09 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 1.062,44 eura.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je sud dužan uzeti u obzir i iznose odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete zbog toga što je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja, te da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, za napomenuti je tuženiku da je njegov prigovor u tom smislu neosnovan. Ovo stoga što u odnosu na eventualne negativne razlike tuženik nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti je istakao prigovor radi prebijanja, o čemu je pravno shvaćanje zauzeo i VSRH u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita.

12.3. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope potraživao iznos od 1.062,44 eura, a na ime preplate zbog valutne klauzule iznos od 4.733,09 eura.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih iznosa tečajne razlike tužitelju dosudio ukupni iznos od 4.733,09 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki III. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita do isplate.

13.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o kreditu kao u točki IV. izreke jer u tim odredbama nije sadržana valutna klauzula u smislu ništetne odredbe. Da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti tih odredbi tužitelj niti ne tvrdi, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

15. Budući da je tužitelj djelomično uspio u parnici, sud mu je dosudio trošak postupka sukladno čl.154. st.2. ZPP-a. S obzirom da tužitelj u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na koji nije nastao poseban trošak, sud je ocijenio da je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, dok je s visinom uspio u 77,55 %. Sud je tako utvrdio tužiteljev sveukupan uspjeh u parnici u iznosu od 88,77 % tužbenog zahtjeva, a tuženikov s 11,23 % tužbenog zahtjeva. Nakon što se od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici oduzme postotak tuženikovog uspjeha u parnici, utvrđeno je da je konačan omjer tužiteljevog uspjeha u parnici 77,54%.

15.1. Sud je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora, dosudio trošak u iznosu 2.178,30 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2021. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 22. kolovoza 2022., 20. kolovoza 2024., 27. studenog 2024. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 2. lipnja 2022., 7. studenog 2022., 14. studenog 2022., 5. lipnja 2022., 1. listopada 2024., 2. listopada 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 437,50 eura. Kada se sve zbroji, utvrđeno je da tužitelju za navedene radnje pripada trošak u iznosu od 2.187,50 eura međutim, uzimajući u obzir njegov uspjeh u parnici od 77,54 %, utvrđeno je da mu pripada trošak u iznosu 1.696,18 eura. Pored navedenog, sud je tužitelju u cijelosti priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 50,31 eura i trošak vještačenja u iznosu 431,81 eura, pa je tako tužitelju u konačnici dosuđen trošak postupka u iznosu 2.178,30 eura. U odnosu na podneske od 22. kolovoza 2022., 20. kolovoza 2024. i 27. studenog 2024., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. U odnosu na ročište 5. lipnja 2024. za napomenuti je da je tužitelj dva puta zaračunao trošak zastupanja na navedenom ročištu, pa mu je sud za navedenu radnju priznao jedan trošak.

Osijek, 29. listopada 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika