REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1070/23-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 29.listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Ulica Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925 da tužitelju SĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i isplati iznos od 5.907,79 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

1,56 EUR od dana 19.06.2007 do isplate

0,79 EUR od dana 20.08.2007 do isplate

2,19 EUR od dana 18.09.2007 do isplate

1,11 EUR od dana 27.12.2007 do isplate

3,04 EUR od dana 16.01.2008 do isplate

3,06 EUR od dana 13.02.2008 do isplate

12,33 EUR od dana 18.03.2008 do isplate

11,98 EUR od dana 11.04.2008 do isplate

2,56 EUR od dana 09.05.2008 do isplate

3,71 EUR od dana 26.06.2008 do isplate

4,45 EUR od dana 21.07.2008 do isplate

0,90 EUR od dana 09.09.2008 do isplate

8,25 EUR od dana 20.10.2008 do isplate

22,59 EUR od dana 25.11.2008 do isplate

18,41 EUR od dana 29.12.2008 do isplate

34,42 EUR od dana 02.02.2009 do isplate

38,57 EUR od dana 30.03.2009 do isplate

40,45 EUR od dana 23.04.2009 do isplate

35,72 EUR od dana 15.05.2009 do isplate

33,30 EUR od dana 15.05.2009 do isplate

29,06 EUR od dana 29.07.2009 do isplate

25,73 EUR od dana 18.0B.2009 do isplate

25,75 EUR od dana 18.08.2009 do isplate

29,32 EUR od dana 02.11.2009. do isplate

27,20 EUR od dana 25.11.2009. do isplate

27,08 EUR od dana 25.11.2009. do isplate

28,32 EUR od dana 14.12.2009. do isplate

33,21 EUR od dana 14.01.2010. do isplate

36,45 EUR od dana 02.03.2010. do isplate

36,73 EUR od dana 27.04.2010. do isplate

46,94 EUR od dana 18.05.2010. do isplate

42,46 EUR od dana 18.05.2010. do isplate

46,78 EUR od dana 23.07.2010. do isplate

63,21 EUR od dana 26.08.2010. do isplate

57,49 EUR od dana 26.08.2010. do isplate

76,03 EUR od dana 19.10.2010. do isplate

67,85 EUR od dana 24.11.2010. do isplate

61,20 EUR od dana 24.11.2010. do isplate

80,82 EUR od dana 18.01.2011. do isplate

99,34 EUR od dana 18.02.2011. do isplate

86,38 EUR od dana 18.02.2011. do isplate

91,35 EUR od dana 29.04.2011. do isplate

79,11 EUR od dana 28.06.2011. do isplate

86,24 EUR od dana 28.06.2011. do isplate

112,48 EUR od dana 28.06.2011. do isplate

104,12 EUR od dana 12.07.2011. do isplate

152,75 EUR od dana 15.09.2011. do isplate

162,02 EUR od dana 13.10.2011. do isplate

111,96 EUR od dana 13.10.2011. do isplate

116,10 EUR od dana 17.12.2011. do isplate

114,10 EUR od dana 11.01.2012. do isplate

119,20 EUR od dana 11.01.2012. do isplate

125,05 EUR od dana 16.03.2012. do isplate

123,47 EUR od dana 17.04.2012. do isplate

120,75 EUR od dana 17.04.2012. do isplate

121,82 EUR od dana 16.06.2012. do isplate

124,68 EUR od dana 17.07.2012. do isplate

122,49 EUR od dana 17.07.2012. do isplate

123,04 EUR od dana 12.09.2012. do isplate

119,62 EUR od dana 12.10.2012. do isplate

117,23 EUR od dana 12.10.2012. do isplate

121,45 EUR od dana 14.12.2012. do isplate

119,11 EUR od dana 15.01.2013. do isplate

122,21 EUR od dana 15.01.2013. do isplate

115,13 EUR od dana 08.03.2013. do isplate

118,19 EUR od dana 05.04.2013. do isplate

120,32 EUR od dana 05.04.2013. do isplate

118,27 EUR od dana 15.06.2013. do isplate

111,59 EUR od dana 09.07.2013. do isplate

108,18 EUR od dana 09.07.2013. do isplate

112,78 EUR od dana 17.09.2013. do isplate

115,44 EUR od dana 15.10.2013. do isplate

119,64 EUR od dana 15.10.2013. do isplate

117,16 EUR od dana 11.12.2013. do isplate

119,35 EUR od dana 14.01.2014. do isplate

120,54 EUR od dana 14.01.2014. do isplate

123,76 EUR od dana 06.02.2014. do isplate

124,74 EUR od dana 04.03.2014. do isplate

124,32 EUR od dana 03.04.2014. do isplate

121,29 EUR od dana 06.05.2014. do isplate

po stopi koja se određuje, do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati 499,48 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u obrocima sa dospijećem od 15.10.2007. do 06.05.2014.

i riješio je:

I Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 09.02.2024.

II Nalaže se tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o., OIB: 90275854576, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.295,91 € sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije sporno među strankama da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 15.05.2007. pod brojem: 00510, a temeljem kojeg Ugovora je tužitelju odobren namjenski kredit za financiranje troškova kupnje vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.222,35 CHF-a prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja.

2. Tužitelj navodi da je u Ugovoru o kreditu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja kamata je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te je visina obveze tužitelja vezana za valutu CHF. Iako je ugovaranje valutne klauzule bile dopušteno temeljem odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, problem ne leži u dopustivosti ugovaranja, već načinu na koji je ista ugovorena u predmetnom Ugovoru jer nije sadržavala mehanizam koji bi bio osigurač u slučaju nagle aprecijacije CHF-a, poput npr. klauzule garancije tečaja. CHF je u spornom razdoblju aprecirao u odnosu na HRK za više od 60%, a da za dužnika nije postojao mehanizam koji bi ograničio i zauzdao takav abnormalan rast tečaja CHF-a, na taj način uzrokujući bezrazložno bogaćenje tuženoga s jedne strane, te osiromašenje tužitelja s druge strane. Na taj način se radi o spekulativnoj klauzuli koja sadržajno ne odgovara svrsi / ratio legis valutne klauzule iz odredbe čl. 22. Zakona o obveznima odnosima (dalje: ZOO), jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, stoga je takva odredba ništetna.

3. Odredbama čl. 295. i čl. 296. ZOO-a pružena je zaštita i proširen njezin opseg koju inače daje Direktiva 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, i na sve druge sudionike ugovornih odnosa, odnosno i pravne osobe, a koje su žrtve ugovornih odredaba koje je sastavila druga ugovorna strana.

4. Osim što je sporna klauzula u suprotnosti s odredbama čl. 296. u svezi s čl. 22. ZOO-a, tuženi je povrijedio i cijeli niz načela ugovornih odnosa, od stožernog načela savjesnosti i poštenja, do načela jednake vrijednosti činidaba, ravnopravnosti te zabrane zloupotrebe prava koje mu je načelno dala odredba čl.22. ZOO-a, dakle kogentne pravne norme koje služe kao normativ u uređenju ugovornih odnosa, posebice poput predmetnog koji je zasnovan putem tipskog obrasca ugovora koje je sastavljala jedna, jača ugovorna strana.

5. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu navodi da u članku 9.1. Uvjeta Ugovora navodi se kako može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit, te je ta promjena učinjena ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i stopa za koju se veže promjena, a koja odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, pa se slijedom toga temeljem čl. 87. ZZP/03 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, ista smatra ništetnom.

6. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđuje da su tužene banke kao davatelji kredita u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima. Sve to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

7. Nadalje, utvrđena je i povreda kolektivnog interesa i prava potrošača korisnika kredita na način da je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

8. S obzirom na ništetnost ugovorene odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i ništetnost odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. To obuhvaća: a) povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, i to ukupan iznos od 499,48 EUR/3.763,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, b) te pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita, i to ukupan iznos od 5.907,79 EUR/44.512,17 kn sa zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

10. Ne spori da je s tužiteljicom zaključio Ugovor o kreditu a osporava sve tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka bila ništetna. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem Kolektivne tužbe potrošača, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka ne odnose se na tuženika jer nije bio stranka tog postupka, a i uopće nije banka, pa se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz te presude.

11. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. Tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Kako je tužitelj posljednji obrok temeljem Ugovora platio još u travnju 2014. godine, a tužba je podnesena u veljači 2023. godine, sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

14. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

15. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 00510 (list 39-48 spisa), promet po kreditu (list 10), plan otplate (list 18-19) Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 21-28), otplatni plan (list 26-27 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darko Prpić iz Darfin d.o.o. (list 89-99 spisa), saslušao tužitelja kao stranku (list 159), te temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan kako je preciziran podneskom od 08.10.2024.

16. Među strankama je neprijeporno da su tužitelj i tuženik dana 15.05.2007.g. sklopili Ugovor o kreditu broj 00510, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom tuženika, da je ugovorena valuta CHF, a čiji tečaj se u tijeku otplate kredita mijenjao i da je tužitelj svoj kredit otplatio.

17. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, te dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 09.02.2024.

18. Prigovor zastare djelomično je osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesno- pravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 15.02.23. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi valutne klauzule, dok je zastara nastupila za dio zahtjeva po osnovi promjenjive kamatne stope, pa se u nastavku obrazlaže samo osnov i visina potraživanja koja se odnosi na razliku u valuti.

19. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 09.02.2024. kojoj se tuženik protivi, sud je odlučio temeljem čl 190 i 191. stavak 2. ZPP-a jer se tužbeni zahtjev može preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, što ovdje nije slučaj. Tužbom tužitelj potražuje samo isplatu dok u podnesku od 09.02.2024., proširuje tužbu i deklaratornim zahtjevom na utvrđenje. Kako se tuženik ovakvoj preinaci usprotivio, riješeno je kao u izreci rješenja.

20. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

21. Tvrdnje tuženika da nije bio stranka kolektivnog spora "Potrošač" su osnovane, te slijedom toga u konkretnom slučaju valja ispitati jesu li konkretne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te odredbe kojima je glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta bila vezana uz CHF nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

22. Za utvrđenje je li se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo potrebno je provesti test poštenja spornih ugovornih odredaba.

23. Test poštenja se sastoji od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenim. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

24. Drugi test koji logički slijedi, tek ako je prvi pozitivan sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovorna odredba znatnu neravnotežu "suprotno načelu savjesnosti i poštenja" tek ako su oba podtesta poštenja zadovoljena određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom.

25. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

26. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

27. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

28. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

29. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

30. Iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti kreditoru, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni kreditori ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci kreditora, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje kreditor jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

31. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2007. kupio auto u auto kući za osobne potrebe, plaćao je kreditom. Navodi da prilikom sklapanja Ugovora nije bio u banci nego samo u auto kući, samo je plaćao preko RFA banke rate. Kredit je isplaćen. Prihvatio je ponudu auto kuće, trebao mu je auto nije se raspitivao u drugim bankama. Rečeno mu je u auto kući da je kredit u CHF siguran jer je to sigurna valuta. Sjeća se da je prvo htio kredit u eurima, ali su ga u auto kući uvjerili u sigurnost CHF. Koliko se sjeća navodi da je u ponudi bio samo ovakav kredit u CHF. Dobio je Ugovor prije potpisivanja, pročitao je, ali na brzinu. Nije postavljao nikakva posebna pitanja jer mu je rečeno da je sve po protokolu da tako treba biti, vidio je visinu rate i nije postavljao pitanja. Nije posebno pogledao odredbu o kamati. Rečeno mu je kolika je kamata i on je tako prihvatio. Pitao je kolika je rata i bila mu je prihvatljiva, negdje cca 2.100 kuna. Za godinu dana ta je rata narasla na 3.300 kuna. Išao je u auto kuću, pitati što se događa sa ratom, ali mu je rečeno da to tako mora biti, da je normalno i da kredit mora otplatiti. Misli da ga nitko nije upozorio da tečaj može rasti, rekli su mu da je to rata i da će to tako biti. Nisu mu objasnili kako se mijenja kamatna stopa.

32. Kako je tuženik odustao od prijedloga da se sasluša djelatnik banke kao svjedok, to sud na temelju iskaza tužitelja zaključuje da tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim stavkama ugovora, da se rukovodio visinom rate, a da mu bitni parametri promjene kamatne stope i tečajnog rizika nisu od strane tuženika objašnjeni.

33. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

34. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti.

35. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

36. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

37. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP 03 i čl. 96. st. 1. ZZP 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

38. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

39. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

40. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

41. Da je takvo postupanje kreditora nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svomu odluci u predmetu C-186/16 S i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

42. U presudi Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo je da odredbe članaka 502.a, 502.b i 502.c ZPP te odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

43. Temeljem čl. 502c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) sud je vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude TS u Zagrebu P 1401/12 u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita.

44. Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darfin d.o.o.

45. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 674,81 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.763,60 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 499,48 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka po tečaju na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 44.471,53 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 5.902,39 EUR.

46. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbe.

47. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju otplatnih planova dostavljenih od strane tuženika, te na temelju utvrđenja tečaja CHF-a na dan isplate kredita.

48. Radi toga sud je tužitelju na ime preplate kredita po osnovi tečajnih razlika temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dosudio iznos glavnice od 5.902,39 € , a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u izreci, a odbio ga sa iznosom od 499,48 € koji se odnosi na isplatu zbog promjene kamatne stope, koje potraživanje je u zastari kao što je naprijed navedeno.

49. Dospijeće svakog pojedinog iznosa nije bilo sporno među strankama.

50. Tužitelj je djelomično uspio u sporu u omjeru od 92,19%, a trošak je određen prema vps 6.401,87 €, važećoj OT (NN 138/23). Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 155 i 154 st. 1 i 2. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe 100 bodova, troška sastava podneska 08.05.23. 100 bodova, podn.09.02.24. nije priznat tužitelju jer se istim preinačio tužbeni zahtjev, koju preinaku je sud odbio, ročište 12.02.24. 100 bodova, podn.12.02.24. 25 bodova, podn.04.09.24. nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, podn.08.10.24. 100 bodova, roč 05.05.25. 50 bodova, roč 09.10.25. 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT, dodano je 25% pdv, 55,26 € pristojba na tužbu, oduzet postotak neuspjeha u sporu, dok je trošak vještačenja od 265,45 € priznat u cijelosti ukupno 1.295,91 €.

51. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.