Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-294/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp člana vijeća i suca izvjestitelja te Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 2. tužitelja OO (ranije JO), OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv tuženih 1. HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika tuženog SO), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 565/2016-26 od 28. veljače 2018., u sjednici vijeća 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-565/2016-26 od 28. veljače 2018., potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima prouzročeni trošak revizijskog postupka u iznosu od 186,64 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-565/2016- 26 od 28. veljače 2018. odlučeno je:
" Utvrđuje se da je su tužitelji JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica], upisane uz.k.uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 701 čhv, a što je tuženik dužan priznati i izdati im tabularnu ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu se nalaže da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.381,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sa prijedlogom da se žalba usvoji te pobijana odluka preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
2.1. Za trajanja žalbenog postupka tuženik je preminuo te su u njegovu pravnu poziciju stupili zakonski nasljednici HO i EO.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-536/2018-2 od 10. listopada 2018. usvojena je žalba tuženika te je presuda P-566/2016-26 od 28. veljače 2018. preinačena i tužitelji su odbijeni sa tužbenim zahtjevom.
5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-597/2019-2 od 7. veljače 2023. prihvaćena je revizija tužitelja te je ukinuta presuda ovog suda broj Gž- 536/2018-2 od 10. listopada 2018. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
6. Odlučujući u ponovljenom žalbenom postupku ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalba tuženika nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 701 čhv. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na nasljeđivanju iza prednika koji su prema navodima tužbe nekretninu stekli dugogodišnjim posjedovanjem – dosjelošću, kupoprodajom i zamjenom.
8. U predmetu nema spora da je 1. tužitelj zakonski nasljednik (sin) pok. ŽO, a 2. tužiteljica njegova unuka. Nadalje, nema spora da je utužena nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo SO, da je osnov stjecanja vlasništva tuženika bio Kupoprodajni ugovor od 18. rujna 2008. zaključen sa šest suvlasnika kao prodavatelja (svi prodavatelji zakonski nasljednici SO) koji su svi zastupani po šestoprodavatelju, i svi žive van Republike Hrvatske.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tuženik bio savjesni stjecatelj utužene nekretnine, jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, te ako su ga stekli mogu li svoje neupisano pravo sa uspjehom suprotstaviti pravu zemljišnoknjižnog vlasnika.
10. Prije svega valja navesti da je mjerodavno pravo za razrješenje odnosa između stranaka sadržano u odredbama iz članka 122. i članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZOVIDSP) kao i u odredbi iz članka 159. stavak 1. i 3. istoga propisa.
11. Prema odredbi iz članka 122. ZOVIDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upisa, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.) pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).
12. Prema odredbi iz članka 130. stavak 2. ZOVIDSP vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga tko je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
13. Drugim riječima, pravo stjecatelja (tuženika) koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu ima jaču pravnu zaštitu od onog prava koje je stečeno na temelju zakona, ako je u vrijeme stjecateljevog upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano. Međutim, pravnu zaštitu povjerenja u zemljišne knjige ne uživa onaj tko je znao da je izvanknjižno stanje različito od zemljišnoknjižnog ili ako je, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti, morao posumnjati da postoji ta razlika.
14. Prema odredbi iz članka 159. ZOVIDSP dosjelošću se stječe pravo vlasništva samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojom je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.
15. Obzirom na citirane zakonske odredbe u konkretnom predmetu odlučno je prije svega je li tuženik prilikom stjecanja prava vlasništva na nekretnini postupao u dobroj vjeri, sa povjerenjem u zemljišne knjige. Pojam dobre vjere predstavlja pravni standard pod kojim se podrazumijeva neskrivljeno neznanje da je izvanknjižno stanje različito od zemljišnoknjižnog.
16. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
17. Pobijana odluka donesena je uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako to osnovano tuženik ističe u žalbi.
18. Međutim, kako bitne činjenice u postupku moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu ovaj drugostupanjski sud se poslužio svojim ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP-a te je pobijanu odluku potvrdio (postupajući pritom u skladu sa uputom revizijskog suda u odluci donesenoj u ovome predmetu).
19. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:
- da je prednik tužitelja (otac 1. tužitelja i djed 2. tužiteljice) JO od SO 1961. kupio dio navedene nekretnine, da je od tada nekretnina u neometanom uživanju obitelji ŽO,
- da dio koji su prednici tužitelja kupili od pok. SO prema kazivanju tužitelja odgovara brojčanim oznakama A-B-C-D-E-A (na skici očevida od 11. svibnja 2017.) dok preostali dio označen slovima A-B-H-G su tužitelji su zamijenili sa obitelji ... za svoje druge nekretnine (iskaz svjedoka ZO),
- da je zemljište kupljeno po prednicima tužitelja u naravi bio neobradiv komad zemlje kojeg su prednici tužitelja uredili, te ga od izvršene kupovine posjedovali koristeći ga prema svojim ekonomskim potrebama (oranje, košnja i sl.) iako na njih zemlja nije bila "prepisana",
- da na dijelu kupljenje nekretnine po prednicima tužitelja 80-tih godina napravljen bazen za vodu (kod stabla šljive),
- da je prednik tužitelja ŽO umro 1989., a za njegovog života i kasnije nikada nitko nije ometao korištenje nekretnine po obitelji ŽO.
20. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski sud je na temelju ovih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio kako su prednici tužitelja i tužitelji kao samostalni posjednici utužene nekretnine protekom dvadesetogodišnjeg roka stekli pravo vlasništva navedene nekretnine dosjedanjem. Pritom se napominje kako se u smislu odredbe iz članka 18. stavak 3. ZOVIDSP poštenje posjeda presumira, a tuženi poštenje posjeda nije osporavao (niti dokazivao).
21. Nadalje iz stanja spisa (iskaza tuženika i svjedoka ) proizlazi:
- da je tuženik iskazao kako mu je bilo poznato koja je zemlja predmet prodaje "jer je to sve vidio na položajnom nacrtu", da je prilikom kupoprodaje tuženik bio sa šestoprodavateljem ujedno i punomoćnikom ostalih prodavatelja i KO (koji je i živio na području gdje je prodavana nekretnina) te da mu je nekretnina pokazana rukom iz auta po KO,
- da je supruga tuženika HO iskazala da im je zemlja pokazivana po TO (samo po TO), te da prilikom dolaska na nekretninu i njenu kupovinu nekretnina nije bila izorana, ali je na nekretnini bila brazda na sjevernoj strani, a bazen za vodu nije zamijetila,
- da su nekretnine koje su predmet kupoprodaje u naravi "razbacano" zemljište,
- da je svjedoku GO punomoćnik svih predlagatelja TO rekao kako su tuženiku prodali kuću, okućnicu i šumu.
22. Prvostupanjski sud ne cijeni i ne dovodi u međusobnu vezu iskaze tuženika, supruge tuženika te iskaze svjedoka ponuđenih po tužitelju.
23. U situaciji kada je iskaz tuženika djelomično proturječan iskazu po njemu ponuđenog svjedoka (supruge) jer tuženik ističe da mu je zemlja pokazivana i po TO i KO, a supruga tuženika tvrdi da im je zemlja pokazivana samo po TO (dakle ne i po KO koji živi u mjestu u kojem se nekretnina prodaje), te kada iz iskaza tuženika proizlazi da je zemlju koja je predmet prodaje "prepoznavao" već i po katastarskom planu, a naposlijetku posebno obzirom na iskaz supruge tuženika prema kojem parcela nije bila u cijelosti preorana ali je postojala jedna brazda, ovaj sud nalazi da je tužitelj kao kupac navedene nekretnine nije postupao u dobroj vjeri.
24. Tuženik je postupao nemarno jer je obzirom na okolnosti – činjenicu da mu zemlju prodaju suvlasnici koji ne žive u [adresa], činjenicu da je zemlju gledao i prepoznavao prema vlastitom iskazu prema položajnom nacrtu, činjenicu da mu je zemlja pokazana rukom iz auta po prodavatelju koji ne živi u [adresa], a posebno obzirom na činjenicu da je na zemlji zatečena brazda morao posumnjati da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnog stanja.
25. Obzirom na izneseno stajalište je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik već u momentu kada mu je zemlja pokazivana i pri zaključenju kupoprodajnog ugovora morao posumnjati da postoji razlika između izvanknjižnog i knjižnog stanja, pa se obzirom na svoje nemarno postupanje ne može smatrati da je postupao u dobroj vjeri, stoga njegovo povjerenje u zemljišnu knjigu ne uživa zaštitu, pa mu se pravo tužitelja stečeno temeljem zakona (dosjedanje) može s uspjehom suprotstaviti.
26. Stoga je pobijanu odluku valjalo potvrditi na temelju odredbe iz članka 373. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
27. I odluka o troškovima pravilna je i zakonita kako po svome osnovu tako i po svojoj visini. Osim toga, kod uopćenog osporavanja odluke o troškovima postupka ovaj drugostupanjski sud, kako po svome osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a tako i po svojoj visini).
28. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a). Obzirom su tužitelji uspjeli sa revizijom to im je valjalo priznati trošak revizijskog postupka zatraženim u iznosu od 1.125,00 kn uz uvećanje za PDV od 281,25 kn i ukupno zatraženi trošak od 1.406,25 kn odnosno 186,64 EUR. Tužiteljima pripada pravo za naknadu troška sastava revizije prema Tbr. 10. točka 5. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.327,23 EUR tužitelju pripada pravo na nagradu od 100 bodova što obzirom na vrijednost boda od 100 bodova odnosno uz uvećanje od 50% pripada mu pravo na nagradu od 150 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR čini parnični trošak od 300,00 EUR. No kako je sud pri donošenje odluke o trošku vezan zahtjevom 1. i 2. tužitelja to im je sa osnova troška revizijskog postupka i to s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen iznos od 186,64 EUR.
29. Trošak sudske pristojbe na reviziju 1. i 2. tužiteljima nije priznat obzirom iz stanja spisa ne proizlazi da bi pristojba bila podmirena.
30. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Karlovcu 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivana Mašić
