Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-138/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, suca Vesne Stokrp kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oba tužitelja zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, protiv tuženog GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-3058/2022-50 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-3058/2022-50 od 7. siječnja 2025. potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-3058/2022-50 od 7. siječnja 2025. pod točkom I izreke utvrđeno je da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod brojem Ovr-595/2020 od 15. prosinca 2020., te je tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.406,16 EUR.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u ovršnom predmetu ovršen samo iznos glavnice ali ne i zakonskih zateznih kamata koje su tekle proteklih jedanaest godina na glavnicu. Osporava da bi 2.tužitelj imao pravni interes sudjelovati u postupku, navodi kako prvostupanjski sud nije proveo po njemu predložene dokaze. Predlaže žalbu usvojiti te pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-596/2020 od 15. prosinca 2020.
6. U predmetu nema spora da su 1. i 2. tužitelji po ovršnom sudu u predmetu Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovr-596/2020 upućeni na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja je određena rješenjem gornjeg poslovnog broja. Iz obrazloženja odluke o upućivanju u parnicu proizlazi da su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu zbog žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tražbina tuženika kao ovrhovoditelja podmirena u ovršnom postupku.
8. Sada u žalbenoj fazi prijeporno je i postojanje pravnog interesa 2. tužitelja za vođenje ovoga postupka.
9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi tvrdnjom da je tužitelj podneske sa ispravama predao sudu 8. ožujka 2023., dakle manje od 8 dana prije održavanja ročišta. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 8. ožujka 2023. predao u spis podnesak sa dokumentacijom kao prilogom (nije izlistana iz eSpisa), te da je na ročištu koje je održano 14. ožujka 2025. podnesak tužitelja od 8. ožujka 2023. predan zamjeniku punomoćnika tuženika. Prvostupanjski sud je na navedenom ročištu tuženiku dodijelio rok od 15 dana radi očitovanja na uručene mu podneske tužitelja, te je ročište odgodio slijedom čega neosnovano tuženik upire da je bio onemogućen u raspravljanju. Jednako tako neosnovano tuženik ističe da je tužitelj bio prekludiran sa predajom podneska koji sadrže isprave u spis. Naime, podnesci su u spis predani 8. ožujka 2023. i uručeni su tuženiku na pripremnom ročištu, pa kako prethodni postupak zaključen tek na ročištu 26. travnja 2023. tuženik ne može sa uspjehom osporavati zakonitost odluke navedenom tvrdnjom.
11. Osim toga, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članak 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 220. stavak 2. ZPP-a. Naime, prema odredbi iz članka 220. ZPP- a sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti, a činjenica da u konkretnom predmetu nije izveo sve dokaze ponuđene po tuženiku nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
12. I naposlijetku valja navesti u odnosu na žalbeni navod tuženika kako 2. tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, da je 2. tužitelj upućen od ovršnog suda pokrenuti postupak radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, pri čemu se napominje kako se postojanje pravnog interesa ne može provjeravati po drugostupanjskom sudu u žalbenoj fazi, već to može napraviti samo prvostupanjski sud i to prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.
13. U postupku pred prvostupanjskim sudom osim ranije navedenih nespornih činjenica utvrđeno:
- da je ovršna isprava u predmetu Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguravanja tražbine zaključena 6. lipnja 2012., solemnizirana istoga dana, te da je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla 16. studenog 2012.
- da je ovršnom ispravom – Ugovorom o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine određeno kako (članak 2.) je predmet pozajmice iznos od 16.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, dok je člankom 3. određena dinamika vraćanja pozajmljenog novčanog iznosa (4 rate po 1.000,00 EUR te peti mjesečni obrok u iznosu od 12.000,00 EUR koji treba podmirit do 15. studenog 2012.),
- da je po tužbi 1. tužitelja u ovome predmetu vođen parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave - Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 6. lipnja 2012. koji je potvrđen po javnom bilježniku Velimiru Đeriću iz Zagreba pod poslovnim brojem ovjere OV-6753/12 od 6. lipnja 2012., te da je tužitelj pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom,
- da je člankom 3. stavak 2. ovršne isprave utvrđeno kako su stranke suglasne da će zajmoprimac vratiti pozajmljeni iznos u rokovima i visini naprijed navedenim u članku 3. stavak 1. Ugovora bez kamata,
- da po specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje pri FINA-i proizlazi kako je po osnovi rješenja o ovrsi broj Ovr-596/20-2 sa računa 1. tužitelja ustegnut iznos troškova od 265,45 EUR dana 8. lipnja 2021., te još iznos od 668,59 EUR te nakon toga i iznos glavnice duga označen po FINA-i u visini od 16.069,15 EUR tako da je glavnica duga u cijelosti podmirena.
14. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze, tumači ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.
15. Usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, u situaciji kada je kroz ovršni postupak u cijelosti naplaćena tražbina veća od 16.000,00 EUR i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda (za iznos zakonske zatezne kamate kako to tuženik upire u žalbi) ovrha je pravilno proglašena nedopuštenim.
16. Naime, iz stanja ovršne isprave kako je to već ranije navedeno izrijekom proizlazi kako su stranke suglasne da zajmoprimac vrati iznos pozajmice u utvrđenim rokovima bez kamata (članak 3. stavak 2. Ugovora o zajmu od 6. lipnja 2012.).
17. Iako su odredbe o zakonskoj zateznoj kamati prisilne prirode (članak 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05) prisilna priroda odredbi o zakonskoj zateznoj kamati odnosi se samo na visinu kamate a ne i na postojanje obveze da je tuženik dužan beziznimno pored novčane obveze vjerovniku isplatiti zateznu kamatu.
18. Naime, stranke se u svako doba mogu odreći naplate zatezne kamate što znači da mogu i prilikom utvrđivanja obveze u ovršnoj ispravi glede samog plaćanja zakonske zatezne kamate ugovoriti drugačije (upućuje se na pravno shvaćanje izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3836/2018 -8 od 27. siječnja 2021. i Revt-137/10-2 od 9. ožujka 2011.)
19. Slijedom svega iznesenog u skladu sa odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.
20. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).
U Karlovcu 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivana Mašić
