Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-565/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, zastupanog po punomoćnici Ines Topolovčan Cesarić, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-4/2022-55 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-4/2022-55 od 29. svibnja 2025..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku „Croatia osiguranju“ d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, plati iznos od 4.449,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.922,27 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate, a na iznos od 1.527,39 EUR tekućom od 27. ožujka 2021. pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.806,83 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, te naloži tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 340,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

7. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika s osnova isplaćene invalidske mirovine svojem osiguraniku ŠM u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2020.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je **.**.2002. u mjestu [adresa] došlo do prometne nesreće koju je skrivio PM, vozač teretnog automobila marke “Volkswagen Caddy furgon“, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu „Pet plus leasing“ d.o.o. Zagreb, osiguranog kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].,

- da je u prometnoj nesreći teške tjelesne povrede glave zadobila kao suvozač u automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranica tužitelja ŠM,

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Đurđevcu broj K-115/02-12 od 11. ožujka 2003. proizlazi da je proveden kazneni postupak protiv okrivljenika PM, te je isti proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće označeno po članku 272. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona, time što je iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj su druge osobe zadobile teške tjelesne ozljede, na način da je 16. siječnja 2002. na izlazu iz [adresa] u Ulici S. Radića, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], protivno članku 26. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, krećući se brzinom od oko 73 km/h, koju nije prilagodio stanju kolnika koji je bio mokar i sklizak, te se je većim dijelom vozila našao na lijevoj traci i u bočnom zanošenju gotovo u potpunosti prešao na lijevu traku i prednjim dijelom vozila udario u prednji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog pravca pravilno naišao JM, pri čemu je suvozačica u tom vozilu ŠM zadobila teške tjelesne ozljede,

- da je provedeno vještačenje invalidnosti po ovlaštenim vještacima temeljem čega je kod ŠM kao posljedica ozljeđivanja u navedenoj prometnoj nesreći utvrđen nastanak invalidnosti u vidu profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 13. studenog 2003.,

- da je tužitelj smatra da je za njega nastala šteta isplatom invalidske mirovine osiguranici ŠM, koju je tuženik tužitelju podmirio do zaključno 31. prosinca 2016., međutim da je ostalo nepodmireno razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. u iznosu koji je obračunao i od tuženika zatražio naknadu štete u punom isplaćenom iznosu od 53.022,34 kuna, sukladno odredbama članka 161., u vezi članka 164. stavak 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-102/19 ), a tuženik je za razdoblje od 1. lipnja 2017. do zaključno 30. travnja 2020. uplatio za tuženika nesporni razmjerni dio u iznosu od 24.754,77 kuna, obračunat prema odredbama članka 160. i članka 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 -133/13), koje odredbe su prestale važiti s 1. siječnja 2014. stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 i 102/19),

- da prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 117/04, 92/05, 43/07 i 79/07 – dalje: ZOMO), te temeljem istog usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja,

- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja, odnosno priznanja invalidske mirovine, te aktivne i pasivne legitimacije,

- da je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Dakle, visina štete, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, ima se prosuđivati sukladno članku 27. stavku 2. ZOOP-a, jer isti propisuje da se stvarnom štetom u smislu članka 27. stavka 1. ZOOP-a, smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno članku 27. stavku 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da članak 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a regulira materiju koja je specijalnija od materije koju regulira članak 164. ZOMO-a, jer određuje što je šteta koju je društvo osiguranja, odnosno tuženik, dužan isplatiti u slučaju invalidske mirovine. Naime, ZOOP je specijalniji zakon u odnosu na ZOMO, te se u konkretnom slučaju primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali, a lex specialis je u ovom slučaju ZOOP, a ne ZOMO.

14. Zaključno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da se na predmetni postupak primjenjuje ZOOP, te sukladno tome intencija samog zakonodavca jest da osiguratelji ne kompenziraju tužitelju cjelokupni dio invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojim osiguranicima u slučaju nastupa osiguranog slučaja kao uzroka priznavanja prava na isplatu mirovine, već samo razmjerni dio.

15. I prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).

16. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

17. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

18. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos invalidske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, odnosno tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao (financijskim vještačenjem) visinu štete koju potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom.

19. Naime, u očitovanju na prigovor tužitelja vještakinja Sanja Pernjak je navela da ako je tužitelj isplatu mirovine primatelju mirovine ŠM isplaćivao primjenom mirovinskog faktora 0,80 sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju članak 80. u kojem se navodi mirovinski faktor za isplatu mirovine (invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad 0,80) proizlazi da nema razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi za istog osiguranika u navedenom razdoblju bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U usmenom očitovanju vještakinja je navela ako bi se izračun radio množenjem najniže mirovine i 40 godina staža s primjenom mirovinskog faktora 0,80 (kako je to prema rješenju priznato primatelju mirovine) iznos invalidske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj ozljede na radu bi bio veći od isplaćene mirovine.

20. Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje u navedenom dijelu prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao objektivan i u skladu s pravilima struke, a nakon usmenog očitovanja vještakinje prigovora na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale niti stranke.

21. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

22. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan obzirom na sadržaj odredbe članak 221. točka a., u vezi sa člankom 219. stavak 1. ZPP-a, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš