Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-60/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Grad Imotski, OIB: 18919978758, Imotski, Ante Starčevića 23, zastupanom po punomoćnicima, odvjetnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-452/2020-34 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-452/2020-34 od 16. svibnja 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-452/2020- 34 od 16. svibnja 2025. odlučeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik GRAD IMOTSKI, OIB: 18919978758 u roku od 8 dana na ime razlike plaće isplatiti tužitelju iznos od 19.325,72 EUR bruto suviše zakonska zatezna kamata koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima kako slijedi:

- na iznos od 576,26 EUR počevši od 1. listopada 2017.godine

-na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. studenog 2017. Godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. prosinca 2017. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. siječnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. veljače 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. ožujka 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. travnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. svibnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. lipnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. srpnja 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. kolovoza 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. rujna 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. listopada 2018. godine

- na iznos od 667,25 EUR počevši od 1. studenog 2018. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. prosinca 2018. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. siječnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. veljače 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. ožujka 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. travnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. svibnja 2019. godine

- na iznos od 670,14 EUR počevši od 1. lipnja 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. srpnja 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. kolovoza 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. rujna 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. listopada 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. studenog 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. prosinca 2019. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. siječnja 2020. godine

- na iznos od 673,03 EUR počevši od 1. veljače 2020. godine

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 EUR.

i r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s ukupnog iznosa od 11.546,88 EUR, na ukupan iznos od 19.325,72 EUR.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu (ne i rješenje) pobija tužitelj zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), a pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 7., člankom 8. i člankom 338. stavak 4. ZPP-a, odnosno da prvostupanjski sud nije cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te da nije naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio. Navodi da je počinjena i apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da nisu navedeni razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva. Ističe da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo jer da nije pravilno primijenio odredbu članka 69. stavak 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 86/2008., 61/2011., 4/2018., 96/2018., 112/2019. – dalje: ZSNLPS) jer da je kazneni postupak protiv tužitelja pravomoćno obustavljen. Navodi da je prvostupanjski sud umjesto da primijeni članak 69. stavak 3. ZSNLPS i dosudi tužitelju traženo, nepravilno primijenio materijalno pravo iz članka 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 115/2022. – dalje: ZOR) i dalje 1089. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.

– dalje: ZOO). Ističe da je bitno da je suspenzija uvjetne naravi, pa da ako se postupak okonča bez sankcija, da je obveza poslodavca naknaditi neisplaćenu plaću. Navodi da je kazneni postupak protiv tužitelja pravomoćno obustavljen rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 3. veljače 2020. jer nakon provedenih izvida i istrage nije pronađen dovoljan dokaz da bi se podigla optužnica. Navodi da je disciplinski postupak pokrenut protiv tuženika, koji je cijelo vrijeme mirovao čekajući ishod kaznenog postupka, obustavljen odlukom disciplinskog tijela od **.**.2020. zbog otpadanja razloga (kazneno djelo nije dokazano niti je počinjena teška povreda službene dužnosti). Navodi da je sud odlučivao izvan okvira postavljenog spora jer da tužitelj nije tražio utvrđenje nezakonitosti rješenja o suspenziji, nego da je zahtijevao isplatu razlike plaće temeljem zakona zbog okončanja postupka u njegovu korist. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači osporenu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da prvostupanjsku presudu ukine te vrati spis sudu prvog stupnja na ponovno postupanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da nije bio udaljen iz službe i naknade plaće u visini od 60% plaće koju je primao za vrijeme udaljenja iz službe za razdoblje od listopada 2017. do veljače 2020.

6. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6.1. Žalitelj neosnovano upire da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti navodeći da je prvostupanjski sud prešao granice tužbenog zahtjeva, jer se na taj način poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Međutim, niti ta povreda postupka nije počinjena obzirom da je prvostupanjski sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev, pa prema tome presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.

6.2. Nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 7. ZPP-a obzirom da su stranke iznijele činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložile dokaze koje je prvostupanjski sud i izveo.

6.3. Također, nije počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te je odluku donio i obrazložio na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6.4. Nije počinjena niti relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 338. stavak 4. ZPP-a obzirom da se sud izjasnio i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora.

6.5. Nije počinjena niti apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, obzirom da prvostupanjska odluka sadrži valjano obrazloženje, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

7. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev, a i žalbu, temelji na odredbi članka 69. stavak 3. ZSNLPS kojom je propisano da se službeniku vraća obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, b) ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti,

c) ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti.

Smatra da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeni materijalnopravnu odredbu iz članka 69. stavak 3.c navedenog Zakona jer da je kazneni postupak protiv tužitelja pravomoćno obustavljen.

7.1. Ovaj navod nije točan i ne odgovara činjenicama koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj K-1240/20 utvrdio da je protiv tužitelja ĐĆ **.**.2020. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu broj KO-DO-4474/2020 zbog sumnje da je u razdoblju od **.**.2014. do **.**.2017. u [adresa], kao upravitelj Vlastitog pogona Grada Imotskog za obavljanje komunalne djelatnosti, od trinaestoro građana zaprimio gotovinske uplate i naplaćivao predujmove za potrebe izgradnje grobnica i grobnih mjesta na mjesnom groblju [adresa], te da zaprimljeni novac nije polagao u blagajnu Grada niti je uplatio na žiro račun Grada, već da je isti u namjeri da se materijalno okoristi zadržavao za sebe, pa da je na taj način od građana naplatio i za sebe neosnovano zadržao ukupan iznos od 117.750,00 kn (15.628,11 EUR), za koji iznos je oštetio Grad Imotski, pa je time počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom. Prvostupanjski sud je, zatim, utvrdio da je Općinski sud u Splitu rješenjem Kov-557/2020 od 8. listopada 2020. potvrdio navedenu optužnicu protiv okrivljenog ĐĆ. Nadalje, utvrđeno je da se kazneni postupak još vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem K-1240/20 i da nije pravomoćno okončan.

8. U spisu ne prileži rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 3. veljače 2020. kojim bi bio pravomoćno obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja, kako se navodi u žalbi. Prileži jedino rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj Kis-DO-117/20 od 3. kolovoza 2020. kojim je obustavljena istraga protiv ĐĆ da bi počinio produljeno kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave, jer prilikom zaprimanja uplata građana za izgradnju grobnica i grobnih mjesta, nije kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke i svojim potpisom i službenim pečatom ovjerio takve isprave s neistinitim sadržajem. U obrazloženju navedenog rješenja sadržana je i napomena (list 183 spisa) da je Općinsko državnog odvjetništvo u Splitu istoga dana kada je doneseno ovo rješenje o obustavi istrage (dakle, 3. kolovoza 2020.) pred Općinskim sudom u Splitu podiglo optužnicu protiv okrivljenog ĐĆ zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 52. Kaznenog zakona.

9. Prema tome, neosnovano se u žalbi poziva tužitelj na primjenu članka 69. stavak 3.c ZSNLPS jer protiv tužitelja nije pravomoćnom odlukom okončan kazneni postupak, nego se isti još uvijek vodi za kazneno djelo pronevjere pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem K-1240/20 i to vezano za iste radnje zbog kojih je gradončelnik Grada Imotskog donio rješenje o udaljenju iz službe tužitelja, kako je to pravilno utvrdio, obrazložio i zaključio prvostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud obrazlaže da je službenički sud uvažio žalbu tužitelja protiv rješenja tuženika od 4. listopada 2017. o udaljenju iz službe, međutim, da je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, a u kojem ponovljenom postupku je tuženik donio novo rješenje od 6. studenog 2017., kojim je ponovno udaljio tužitelja iz službe i na koje rješenje se tužitelj nije žalio pa proizlazi da je tužitelj zakonito udaljen iz službe i da mu po citiranim zakonskim odredbama ne pripada pravo na vraćanje obustavljenog dijela plaće. Ovakvo rezoniranje prvostupanjskog suda osporava u žalbi tužitelj, te ističe da prvostupanjski sud nije cijenio rješenje kojim je obustavljen postupka u predmetu teške povrede službene dužnosti protiv tužitelja.

10.1. Točno je da je tužitelj dostavio uz tužbu na spis rješenje Službeničkog suda u Splitsko-dalmatinskoj županiji, klasa: UP/I 114-02/17-01/0001, urbroj: 2181- 211-20-26 od 14. veljače 2020. kojim je odlučeno da se obustavlja postupak u predmetu teške povrede službene dužnosti protiv službenika ĐĆ (tužitelja) jer u roku od dvije godine od dana pokretanja ovog postupka nije donesena konačna odluka pa je nastupila zastara za vođenje postupka, a sve u skladu s odredbom članka 63. ZSNLPS. Prema tome, postupak zbog teške povrede službene dužnosti obustavljen je zbog zastare vođenja postupka, dakle zbog procesnog razloga, a ne zato što bi eventualno bilo utvrđeno da nije bilo teške povrede službene dužnosti iz članka 46. stavak 1. točka 11. i 14. ZSNLPS, zbog čega je tužitelj i bio udaljen 5. listopada 2017. iz službe, uz naknadu plaće u visini od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

10.2. Nadalje, zbog istih radnji još uvijek se vodi kazneni postupak protiv tužitelja, pa je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj rješenjem tuženika od 2. ožujka 2020. (list 206 do 207 spisa) udaljen iz službe jer je protiv njega pokrenut navedeni kazneni postupak zbog pronevjere, a sve pozivom na članak 67. ZSNPLS. Pravilno dalje utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud da je upravo to razlog zašto je tuženik rješenjem od 17. ožujka 2020. odbio tužiteljev zahtjev da ga se vrati na posao i da mu se isplati razlika plaća nakon što je postupak pred Službeničkim sudom obustavljen. I na to rješenje tužitelj je izjavio žalbu, ali je žalbu tuženik u drugom stupnju odbio rješenjem od 23. travnja 2020. kao neosnovanu (list 223 do 224 spisa), a nakon čega je tužitelj pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu koji je donio presudu broj Uslrs-72/20 od 27. srpnja 2020. kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništenje navedenih rješenja tuženika od 17. ožujka 2020. i od 23. travnja 2020. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u žalbenom postupku presudom broj Usž- 4250/20 od 16. prosinca 2020. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Na temelju ovako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tužbeni zahtjev neosnovan. Pritom, ovaj drugostupanjski sud dodaje da tužitelj nepravilno tumači odredbu članka 69. stavak 3.c ZSNLPS kada smatra da bi imao pravo na isplatu obustavljenog dijela plaće od listopada 2017. do veljače 2020. samo zato jer je Službenički sud u Splitsko- dalmatinskoj županiji 14. veljače 2020. obustavio postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog zastare vođenja postupka, iako je protiv tužitelja u tijeku kazneni postupak za iste radnje zbog kojih je bio pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti zbog sumnje da je počinio kazneno djelo pronevjere u iznosu od 117.750,00 kn / 15.628,11 EUR. Naime, u situaciji kada se protiv tužitelja još uvijek vodi kazneni postupak za iste radnje zbog kojih je bio pokrenut i postupak teške povrede službene dužnosti nema osnove za povrat obustavljenog dijela plaće od prvog dana udaljenja, to tim više jer je i zbog vođenja tog kaznenog postupka tužitelj ponovno udaljen iz službe.

12. Neosnovano se poziva tužitelj u žalbi na sudsku praksu jer ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Tako je u odluci Revd-4342/2023 od 23. siječnja 2024. (gdje je prijedlog za dopuštenje revizije odbijen) pitanje pripada li službeniku pravo na naknadu razlike plaće za vrijeme privremenog udaljenja iz službe postavljeno za slučaj kada je tužitelj u kaznenom postupku bio pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo koje je bilo uzrok suspenzije, što nije slučaj kod tužitelja ĐĆ protiv kojeg je kazneni postupak u tijeku, kao što je utvrdio prvostupanjski sud.

13. Odluka o trošku je pravilno donesena primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. – dalje: Tarifa), pri čemu uopćenim žalbenim navodima tuženika niti jedna od priznatih radnji za koje je trošak dosuđen nije konkretno osporena. I ovaj drugostupanjski sud smatra da su svi troškovi koji su konkretno navedeni i obrazloženi u prvostupanjskoj odluci bili potrebni za vođenje ovog postupka (članak 155. ZPP-a), a u žalbi se niti ne navodi da bilo koja od priznatih radnji ne bi bila potrebna za vođenje ovog postupka. Pozivanje tužitelja da je troškove trebalo procijeniti i kvalitativno se ukazuje neosnovanom jer tužitelj nije uspio u postupku, odnosno odbijen je i u osnovi u i visini tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tvrdnja da očekivanje tuženika da će ostvariti pravo na naknadu štete nije bilo potpuno neopravdano, pa da bi to trebalo utjecati na odluku o trošku nema zakonsku podlogu, niti je ovdje bila utužena naknada štete, niti se u uvjetima kada tužitelj zna da se za iste radnje protiv njega vodi kazneni postupak koji nije okončan razumno moglo pretpostaviti da će uspjeti sa zahtjevom za isplatu obustavljenog dijela plaće. Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odluka o trošku ne predstavlja prekomjeran teret za ovršenika jer isti u žalbi nije naveo konkretne okolnosti slučaja ili svoje prilike (imovinske, obiteljske i dr.) kojima bi bilo dovedeno u pitanje je li odlukom o troškovima narušena pravična ravnoteža između stranaka, a na štetu tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj je podnošenjem tužbe i vođenjem parničnog postupka u kojem je utvrđeno da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan prouzročio troškove tuženiku, te mu je iste, temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a dužan i naknaditi u dosuđenom iznosu.

14. Slijedom svega iznesenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 168. stavak 1. potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

15. Obzirom da je žalba odbijena kao neosnovana, to je temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec