Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-710/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DV, rođ. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, Trg čazmanskog kaptola 16, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912 iz Zagreba, Širolina 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Pn-9/2024-31 od 14. ožujka 2025., u dijelu pod točkama I. i II. izreke, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Pn-9/2024-31 od 14. ožujka 2025., u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB:57500462912, Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, da tužiteljima 1. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati s naslova naknade materijalne štete ukupan iznos od 39.675,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama 1 i 2 naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 17.952,06 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim zakonskim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tužiteljice 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad gore dosuđenog, odnosno sa iznosom od 1.758,24 eura, kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik iz svih zakonom propisanim razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., u svezi s člankom 354. stavak 1. i 2. točka 11., te članka 355. i 356. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku, uvećane za zakonske zatezne kamate, ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika odgovorile su 1. tužiteljica i 2. tužiteljica (dalje: tužiteljice) koje u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženika, te predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (usvojenom dijelu).

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući presuda u pobijanom (usvojenom) dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora pobijanog dijela tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljica za naknade štete na građevinskim objektima u njihovom vlasništvu za ko navode da je nastala kao posljedica radova miniranja koji su se izvodili prilikom gradnje autoceste.

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlazi sljedeće činjenice:

- da su tuženik i ranije tuženici (II tuženik Bechtel i III tuženik Vijadukt) sudionici izvođenja predmetnih radova u gradnji dijela autoceste Bregana-Zagreb-Dubrovnik, i to u svojstvu naručitelja, izvoditelja i podizvoditelja radova, te da su radovi izvođeni paralelno, dakle, tako da je svaki od izvoditelja samostalno izvodio svoj dio radova,

- da su tužiteljice u postupku osiguranja dokaza kod nadležnog suda osigurale dokaz o šteti,

- da su tužiteljice od svih naznačenih tuženika zatražili naknadu štete u rubriciranom predmetu prvostupanjskog suda, koju su osnovu i visinu štete tuženici osporili, da bi bivši II. tuženik (Bechtel) naknadno u tijeku postupka priznao da je suodgovoran za štetu, te s tog osnova tužitelja obeštetio za nesporni iznos odgovornosti za štetu,

- da su predmetne nekretnine tužiteljica pretrpjele znatna oštećenja koja bitno smanjuju mehaničku stabilnost i otpornost objekta na druga vanjska djelovanja, a ista se oštećenja očituju kao pukotine podrumskih i nadtemeljnih zidova,

- da su građevinski vještak Božidar Nikšić i vještak za geologiju Goran Mazija nedvojbenog mišljenja kako je u predmetnom slučaju došlo do nastanka štete na objektima tužiteljica uslijed izvođenja radova miniranja,

- da je objekt tužiteljica, odnosno kuća udaljen 47,37 metara od usjeka izrađenog za potrebe izmještanja lokalne ceste, dok je udaljenost kuće tužiteljica od portala tunela Brezik svega 59,28 metara i predstavlja najkraću udaljenost od zone ugroze do sada, a da je dozvoljena količina eksplozivnog punjenja na udaljenosti od 47,37 metara 10,28 kg u intervalu opaljenja a na udaljenosti od 59,28 metara 14 kilograma po intervalu opaljenja,

- da je kuća tužiteljica 42,72 metara bliža tunelu Brezik od kuće tužitelja ĆV, koji je kod naslovnog suda također ustao sa tužbom radi naknade štete protiv ovdje tuženika i bivšeg treće tuženika (u predmetu posl.br.: P-570/09), u kojem je postupku bivši III. tuženik po svojem tada šefu gradilišta na proboju tunela Brezik priznao da je šteta koju navedeni tužitelj ĆV trpi rezultat radova na proboju tunela Brezik, a tu činjenicu potvrđuje i presuda suda drugog stupnja u navedenom predmetu, kojom su pravomoćnom odlukom ovdje tuženik i bivši III. tuženik u tom predmetu utvrđeni odgovornim osobama za počinjenu štetu, te im je naloženo štetu naknaditi,

- da su sudionici predmetne izgradnje propustili prije projektiranja i izvođenja radova pregledati objekte tužitelja, te s tim u svezi dimenzionirati utjecaje, odnosno prilagoditi izvođenje radova mogućim utjecajima, a isto tako da su sudionici izgradnje propustili utvrditi činjenicu da se predmetno područje nalazi na mjestu starog toka rijeke Gacke, području prepunim ponirućom vodom – što je pogodovalo širenju potresnog vala,

- da su predmetni radovi izvođeni uporabom eksplozivnih sredstava (miniranje) te uporabom teške građevinske mehanizacije, koja se djelatnost bez dvojbe ima smatrati opasnom djelatnošću, uporabom opasnih stvari,

- da je ukupna tržišna vrijednost štete za objekte na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] iznos od 51.600,00 eura, kako je to utvrdio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u procjembenom elaboratu.

10. Polazeći od naprijed utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud nedvojbeno zaključuje da je predmetna šteta nastala zbog izvođenja radova miniranjem od strane bivših tuženika II i III kao i propuštanjem naručitelja radova, sada jedinim tuženikom, da pri izradi projekta utvrdi geološka svojstva područja na kojima se radovi izvode, utvrdi blizinu, starost i građevinska svojstva objekata koji su smješteni u neposrednoj blizini izvođenja radova i slično. Stoga se može zaključiti da je do oštećenja objekata tužiteljica došlo i zbog seizmičkih efekata, vibracija tla, koje su vibracije rezultat miniranja, a sve kako bi se probio tunel Brezik te je nedvojbeno da postoji uzročna veza između gradnje tunela i nastale štete, a kako su to iznijeli i vještaci građevinske i geološke struke.

11. Slijedom navedenog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji uzročna veza između izgradnje tunela i nastale štete, a što konačno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske i geološke struke, te iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Naime, odgovornost tuženika i to po objektivnom načelu (bez krivnje), proizlazi iz činjenice što je isti naručitelj radova, te odgovara solidarno zajedno sa izvoditeljem radova u smislu odredbe članka 207. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 7/96, 112/99, 8/01, dalje: ZOO), a s obzirom da su tijekom postupka kao tuženik ostale označene samo Hrvatske autoceste, to su iste odgovorne za nastup predmetne štete.

12. Među strankama nije sporno da se radovi koje je naručio tuženik, kao naručitelj, podvode pod kategoriju općekorisne djelatnosti, a o čemu nema dvojbe da je izgradnja autoceste općekorisna djelatnost, pa se kod takvih općekorisnih djelatnosti, nadoknađuje tzv. prekomjerna šteta koja nadilazi uobičajene iznose.

13. U svezi s tim potrebno je istaknuti da tužiteljice u ovom predmetu upravo iz tih razloga i potražuju štetu, obzirom da je do oštećenja njihove kuće došlo uslijed miniranja, te uporabe teške građevinske mehanizacije (vibracijama i detonacijama), koje prelaze uobičajenu dopuštenu mjeru (oštećenja koja bitno pridonose smanjenju mehaničke stabilnosti u otpornosti na druga vanjska djelovanja na objekte).

14. U pogledu visine štete na objektu tužiteljica prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je vjeru poklonio nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Matije Kovačića, slijedom čega je i usvojen tužbeni zahtjev tužiteljica.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da nije odgovoran za štetu za koju je sud ocijenio da je u uzročno-posljedičnoj vezi s radovima miniranja, pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao naručitelja radova obvezao na naknadu štete tužiteljicama.

16. Naime, prigovor promašene pasivne legitimacije sud je u pobijanoj presudi pravilno raspravio sukladno odredbi članka 207. ZOO-a, koji zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne štete, a koja odredba propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja je nastala u vezi s izvođenjem tih radova. Naime, nije sporno da je naručitelj radova tuženik Hrvatske autoceste, a izvođači radova Bechtel (ranije II. tuženik) i Vijadukt (ranije III. tuženik). Ugovor o građenju zaključen je između sadašnjeg tuženika, te ranijih tuženika II. i III. a na koji se poziva tuženik ne regulira njihovu odgovornost za štete koje nastanu trećim osobama već reguliraju pravo naručitelja, ovdje tuženika, na obeštećenje od strane izvođača radova. Stoga taj ugovor ne utječe na njihovu solidarnu odštetnu odgovornost prema trećim osobama, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

17. Nadalje, prvostupanjski sud se pravilno pozvao i na sadržaj odredbe članka 206. stavak 3. ZOO-a, koja odredba propisuje utvrđivanje udjela odgovornosti više osoba za naknadu štete, ukoliko su uzrokovale štetu radeći neovisno jedna od druge. Za oštećenika kojem imaoc opasne stvari odgovaraju bez obzira na krivnju, dakle po načelu objektivne odgovornosti, nije od značaja utvrđivanje udjela svakog pojedinog uzročnika štete u štetnom događaju pa je stoga njihova odgovornost solidarna. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je valjano primijenio odredbe materijalnog prava kad je odbio tijekom postupka istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica kojeg je isti uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, s tim da je također pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 3. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe u smislu povećanja tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja budući je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i u skladu s ekonomičnosti postupka.

19. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđena činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

20. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojemu ističe da nije odgovoran za štetu koju je sud ocijenio da je u uzročno posljedičnoj vezi s radovima miniranja, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao naručitelja radova, obvezao na naknadu štetu tužiteljima, potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan iz razloga budući je prvostupanjski sud valjano obrazložio primjenu odredbe članka 207. ZOO-a, koja se u ovom konkretnom slučaju tiče odgovornosti tuženika.

21. Vezano za žalbeni navod tuženika u kojemu ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom ocjene da tužiteljicama pripada dosuđeni iznos naknade štete, sve imajući u vidu odredbe članka 156. stavak 3. ZOO-a, prema kojoj tužiteljice mogu zahtijevati samo naknadu štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjernu štetu), odnosno da je sud neosnovano presudom obvezao tuženika na naknadu štete u većem opsegu radova od onih koji se mogu uzročno-posljedično povezivati s radovima miniranja, pozivajući se pri tom na vještački nalaz geološkog vještaka Gorana Mazije, potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan, a ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud valjano i opravdano upravo u tom dijelu nalaz i mišljenje vještaka Gorana Mazije nije cijenio pravilno relevantnim, dok je isti ocijenjen valjanim u dijelu u kojemu je poštovao postavljeni mu zadak od strane suda i koji je u okviru njegove nedvojbene stručnosti.

22. Nije osnovan navod tuženika sadržan u žalbi da je sud bio dužan odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika, i to stoga što su tužiteljice povukle tužbu i odrekle se tužbenog zahtjeva. Međutim, ovdje je potrebno ukazati da je tijekom postupka u predmetu poslovni broj P-214/2011, Županijski sud u Karlovcu, Stalna Služba u Gospiću, rješenjem od 15. svibnja 2014., po usvojenoj žalbi tužitelja, utvrdio da je tužba u ovom predmetu povučena u odnosu na II. tuženika Bechtel International Inc Ogulin, dakle, ne i u odnosu na, tada druge tuženike, dakle, i u odnosu na ovdje tuženika, a tada I. tuženika. Stoga je osnovano obrazloženje prvostupanjskog suda sadržanog u točki 23. presude, posebno zaključak suda da ugovor sklopljen između, tada I. i II. tuženika, ne utječe na solidarnu odgovornost drugih sudionika, odnosno na njihovu solidarnu odgovornost prema trećim osobama. Drugim riječima, predmetni sporazum nema nikakvog utjecaja na procesnu legitimaciju, ovdje tuženika u konkretnom slučaju.

23. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila postupka kada je propustio raspraviti prigovore tuženika iznesene na nalaz i mišljenje vještaka Matije Kovačića. S tim u svezi, tužitelj ukazuje da tuženik na dodatno usmeno očitovanje građevinskog vještaka nije stavio nikakve prigovore, također nije pristupio ročištu na koje je vještak dodatno pozvan biti usmeno saslušan, dakle, premda mu je omogućeno da na ročištu za glavnu raspravu raspravlja o predmetnom nalazu i mišljenju, te mu je dana prilika da izražavanjem shvaćanja i iznošenjem daljnjih prigovora sudjeluje u ocjeni obrazloženog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, te da bi se dodatnim pitanjima rasvijetlile sve sporne okolnosti u vezi istaknutih prigovora.

24. Prvostupanjski sud je uvidom u procijenjeni elaborat sačinjen po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Matiji Kovačić, mag. ing. aedif., utvrdio da je procjena štete utvrđena iznosom prema izrađenom troškovniku u kojem su obuhvaćeni svi potrebni radova, a količine materijala su utvrđene stvarnom izmjerom na terenu dok je za iznose jediničnih cijena djelomično korištena standardna kalkulacija radova u visokogradnji, a djelomično su procijenjeni iskustveno. Vještak je zaključio da za predmetne objekte utvrđuje ukupnu tržišnu vrijednost štete u iznosu od 51.600,00 eura.

25. Nadalje, imenovani vještak je u svom pisanom očitovanju na iznesene prigovore od strane tuženika očitovao da procjenom nije moguće točno utvrditi da li bi šteta na objektu drugačije gradnje bila manja, ista ili veća te da je utjecaj na objekt drugačije gradnje dokaziv jedino detaljnom i opsežnim izračunom. Isto tako, vezano za prigovor tuženika da se pukotine na zidovima prizemlja mogu sanirati injektiranjem, a ne rušenjem, navodi kako se takvom obnovom ne postiže vraćanje u prvobitno stanje i ostavlja se prostor za daljnje pogoršanje stanja prilikom pojave novih potencijalnih vanjskih utjecaja, a samim time isto ne bi bilo izvedeno u skladu s pravilima struke. Pojašnjava da je injektiranje primjenjivo na dijelove objekta koji imaju drugačiju, jaču strukturu materijala i gdje se pojavom pukotina bitno ne narušavaju svojstva nosivosti i stabilnosti. Konačno, vještak se očituje i da je nalaz i mišljenje donio na bazi terenskog pregleda kao i pregledom spisa te, s obzirom na vrstu i veličinu oštećenja na gospodarskim objektima, navodi da su ista povezana s istim uzrocima oštećenja kao i na obiteljskoj kući. Stara kuća da je bila sagrađena na poziciji vrlo blizu obiteljske kuće kojoj je stvarala ugrozu zbog potencijalnog urušavanja. Uzevši u obzir štete na ostalim objektima da je pretpostavio da je i na staroj kući nastala šteta te iskustveno procijenio trošak njenog uklanjanja.

26. U odnosu na žalbeni navod tuženika u kojemu tvrdi da je sud propustio ocijeniti činjenicu da su tužitelji sklopili izvansudsku nagodbu s 2. tuženikom, u ranijem postupku, kojom su u cijelosti namireni u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, te da je stoga trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, ističe se da je iz stanja spisa razvidno da je isplatom iznosa od 90.000,00 kuna s naslova naknade štete od strane jednog od solidarnih tuženika, tek djelomično namirena utvrđena šteta koju su pretrpjele tužiteljice, te je o tome prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao valjane razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud, a tuženik se upućuje na iste da se ovdje kao suvišni ne ponavljaju.

27. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a, budući su tužiteljice konačno uredile svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke kada je vještak konačno utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 39.675,64 eura, obrazlažući da je uračunao tužiteljicama od prije uplaćeni iznos od 90.000,00 kuna (sada protuvrijednost od 11.945,05 eura), koji iznos je isplatio tada II. tuženih Bechtel International Inc., slijedom čega tužiteljice konačno umjesto iznosa od 51.620,69 eura, koji iznos je naveden u procijenjenom elaboratu potražuju iznos od 39.675,64 eura, pa se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti budući da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, imajući prije svega u vidu samu duljinu trajanja ovog postupka.

28. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalne propise, te je njegova odluka u pobijanom dijelu (usvojenom dijelu) valjano argumentirana i zasnovana na zakonu, pa žalbenim navodima tuženika nije dovedena u dvojbu.

29. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), pa je tužena neosnovano osporava.

30. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke potvrditi.

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić