Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-230/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Općina Sveti Filip i Jakov, Put primorja 1, Sveti Filip i Jakov, OIB: 57113796391, zastupanog po odvjetnicima punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv ovršenika ABC sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Gluić, Ninčević odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zadra, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-883/2025-3 od 28. kolovoza 2025., dana 29. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-883/2025-3 od 28. kolovoza 2025. potvrđuje.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-883/2025-3 od 28. kolovoza 2025. određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate. Riješeno je da će se prijenos radi naplate izvršiti prije pravomoćnosti ovog rješenja te je trošak ovrhovoditelja određen s 349,39 EUR.
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje o ovrsi pobija ovršenik u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio pobijano rješenje niti je donio rješenje otiskivanjem štambilja, već da je izdao rješenje u pisanom obliku printanjem te ga "spojio" uz ovršni prijedlog bez obrazloženja, pa da je ovrha određena suprotno odredbi članka 41. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. – dalje: OZ). Navodi da iz rješenja o ovrsi odnosno prijedloga za ovrhu jasno mora proizlaziti materijalnopravna norma koja opravdava donošenje rješenja, čega nema, pa da je izreka nerazumljiva. Ističe da je rješenje nerazumljivo i proturječno u dijelu u kojem se navodi da se prijenos radi naplate može izvršiti i prije pravomoćnosti predmetnog rješenja jer da iz prijedloga za ovrhu nije jasno proizlazi li tražbina ovrhovoditelja iz ovršne ili vjerodostojne isprave. Navodi da ovrhovoditelj ničim nije dokazao da je vlasnik nekretnine koja je predmet zakupa pa se ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Navodi da je vidljivo da ovrhovoditelj ima potraživanja koja datiraju iz 2020. pa ističe i prigovor zastare, jer je riječ o tražbini iz zakupnog odnosa. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje o ovrsi i odbaci ovršni prijedlog ili da isti odbije. Traži trošak sastava žalbe uvećan za sudsku pristojbu na žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku povodom žalbe ovršenika, a i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) koji se u skladu s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Osim toga, nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3., 5. i 6. OZ-a na koje temeljem članka 50. stavak 5. OZ-a u povodu žalbe drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 41. stavak 4. OZ-a propisano je da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.
6.1. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je koristeći svoje zakonsko ovlaštenje iz članka 41. stavak 4. OZ-a tekst štambilja kojim se određuje predložena ovrha, dakle onako kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, ispisao na papir. Isto još sadrži odluku o trošku i uputu o pravnom lijeku. Prema tome, proizlazi da prvostupanjski sud nije donosio obrazloženo rješenje o ovrsi. Ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda, koje je u praksi uobičajeno, prvostupanjski sud nije prekršio odredbe članka 41. stavak 4. OZ-a niti su na bilo koji način zbog toga umanjena prava stranaka u postupku.
6.2. Budući da prvostupanjski sud nije donosio obrazloženo rješenje o ovrsi (žalitelj niti ne tvrdi da je to u konkretnom slučaju prvostupanjski sud trebao učiniti), nije potrebno navođenje materijalnopravnih normi koje bi opravdavale donošenje rješenja o ovrsi.
7. Nije točan žalbeni navod da iz prijedloga za ovrhu nije jasno proizlazi li tražbina ovrhovoditelja iz ovršne ili vjerodostojne isprave obzirom da je u obrascu prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj u rubrici "vrsta ovršne isprave" označio da se ovrha predlaže na temelju ovršne javnobilježničke isprave koji je izdala v.d. javnog bilježnika Zorana Bačić, pod poslovnim brojem Ov-1090/2020 od 19. veljače 2020. (potvrda ovršnosti 1. rujna 2024.) radi naplate tražbine i to najamnine prema Ugovoru o zakupu poslovnog prostora. Prema tome, ovrha je predložena i određena na temelju ovršne isprave, radi čega se i prijenos radi naplate vrši prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, kako je pravilno naznačio prvostupanjski sud.
8. Neosnovan je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije iz razloga da ovrhovoditelj nije ničim dokazao da je vlasnik nekretnine koja je predmet zakupa. Naime, ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom, a to je Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen u obliku javnobilježničkog akta na koji je javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti, te je na temelju takve ovršne isprave aktivno legitimiran pokrenuti i voditi ovršni postupak protiv ovršenika.
9. U odnosu na prigovor zastare istaknut u žalbi radi se o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, pa će u tom dijelu prvostupanjski sud postupiti u skladu sa člankom 52. stavak 3. OZ-a, odnosno bez odgode zaključkom uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog zastare.
10. Slijedom svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud rješenje o ovrsi donio u skladu sa člankom 41. OZ-a, te da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se ukazuje u žalbi, pa je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.
11. Ovršenik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a) pa je odlučeno kao u točki II ove drugostupanjske odluke.
U Karlovcu 29. listopada 2025.
Sudac
Josip Štrucelj
