Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4579/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SD , zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/ 2022., 114/2022. i 133/2023, 145/2024.), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec od 10. ožujka 2025., klasa: 211-07/25-3/4050, urbroj: 511-19-42-25-1, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljene SD kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena SD obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec od 10. ožujka 2025., klasa: 211-07/25-3/4050, urbroj: 511-19-42-25-1, okrivljena SD proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 199. stavka 7. i članka 46. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom 950,00 eura koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljena je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi 203,90 eura.
1.2. Okrivljenici je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 2 (dva) mjeseca.
2. Okrivljena SD je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Okrivljenica u prigovoru navodi kako priznaje počinjenje prekršaja. Navodi kako nije prekršajno kažnjavana te da bi joj plaćanje izrečene novčane kazne ugrozilo egzistenciju, kao i oduzimanje vozačke dozvole, jer joj je ista potrebna za obavljanje posla kojim privređuje. Iz navedenog razloga predlaže ublažavanje novčane kazne ili njenu obročnu otplatu i ukidanje zaštitne mjere.
5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. propisana je novčana kazna od 660,00 do 1.990,00, za prekršaj iz članka 46. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 2. propisana je novčana kazna 290,00 eura. U tome smislu, ukupna novčana kazna 950,00 eura izrečena okrivljenici predstavlja zbroj najnižih zakonom propisanih kazni u utvrđenom rasponu za predmetne prekršaje. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
5.1. Uz navedeno, okrivljenica u prigovoru nije dokumentirala razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
5.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
5.3. U odnosu na prijedlog okrivljenice da joj se omogući plaćanje izrečene novčane kazne u obrocima, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za udovoljenje takvom zahtjevu. Ovo, prije svega, uzevši u obzir težinu počinjenih prekršaja, a osim toga, već samim podnošenjem prigovora došlo je do odgode početka roka u kojem okrivljenica mora platiti izrečenu novčanu kaznu.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenice teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, osobito uzevši u obzir koncentraciju alkohola u organizmu okrivljene (1,34 g/kg).
6.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenica nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirala vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Vrbovec u 2 otpravka: za okrivljenicu i spis.
