Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5080/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SO, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. travnja 2024., broj: Pp-5441/2023, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Žalba okrivljenika SO djelomično se prihvaća osnovanom te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se okrivljeniku, na temelju navedenog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 663,61 euro (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika SO i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčano kaznom u iznosu od 1.000,00 eura, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da se obratio u Županiju šibensko-kninsku te pokazao sudske presude i rečeno mu je da može bez ikakve smetnje koristi predmetnu nekretninu kuću u [adresa] kod [adresa], kako je navedeno u sudskoj presudi i da može oglašavati te da će mu izdati rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju fizičke osobe za pružanje usluga u domaćinstvu. Iz tog razloga je reklamirao neregistriranu djelatnost iznajmljivanja kuće za odmor na platformi za iznajmljivanje, te mu nije bila namjera počiniti prekršaj, pa je isti počinjen iz nesvjesnog nehaja te moli sud da preinači i ublaži novčanu kaznu izrečenu u prvostupanjskoj presudi ili da ga temeljem članka 38. Prekršajnog zakona jer nije ostvario nikakvu imovinsku korist niti je počeo s iznajmljivanjem, oslobodi od kazne jer ga posljedice kažnjavanja pogađaju jer plaća alimentaciju dok ona studira, a on se vodi kao nezaposlen osoba te stoga smatra da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, jer je bio u zabludi da može registrirati kod nadležnog tijela djelatnost kojom se žali baviti. Kako sud zna da je obaviješten jer poziv nikad nije primio niti znao za navedena ročišta jer bi se sigurno odazvao i iznio svoju obranu. Kako je bez prihoda privremeno je otišao u staru kuću na selu Rupe udaljenu od [adresa] te u to vrijeme nije bio na adresi u [adresa]. Ulaže žalbu i zbog izrečene kazne jer sud nije ničim obrazložio okolnosti koje su dovele do izricanja takve novčane kazne osim da nije prekršajno kažnjavan, te je sud trebao ublažiti kaznu ispod zakonom propisanog minimuma za takav prekršaj ili okrivljenika osloboditi od kazne.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), 114/22, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.
8. U vezi navoda žalitelja da kako sud zna da je obaviješten jer poziv nikad nije primio niti znao za navedena ročišta jer bi se sigurno odazvao i iznio svoju obranu, te kako je bez prihoda privremeno je otišao u staru kuću na selu Rupe udaljenu od [adresa] te u to vrijeme nije bio na adresi u [adresa], ističe se da prema neuručenim pozivima od strane HP-a vidljivo je da okrivljenik nije preuzimao dostavljane pozive, a što je navedeno od strane HP na neuručenim dostavama, te je okrivljenik uredno osobno primio obavijest o počinjenju prekršaja od 31. svibnja 2022. u kojoj je upozoren da je dužan obavijestiti sud o promjeni adrese, a što nije učinio, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud poziv za ročište glavne raspravio stavio na oglasnu ploču suda u smislu odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, kada se dostava smatra urednom.
9. Navodi žalitelja da se obratio u Županiju šibensko-kninsku te pokazao sudske presude i rečeno mu je da može bez ikakve smetnje koristi predmetnu nekretninu kuću u [adresa] kod [adresa], kako je navedeno u sudskoj presudi i da može oglašavati te da će mu izdati rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju fizičke osobe za pružanje usluga u domaćinstvu, pa iz tog razloga je reklamirao neregistriranu djelatnost iznajmljivanja kuće za odmor na platformi za iznajmljivanje, te mu nije bila namjera počiniti prekršaj, pa je isti počinjen iz nesvjesnog nehaja, neosnovani su, budući se okrivljenik, ako je namjeravao obavljati neku djelatnost, trebao upoznati sa svim odredbama koje ju reguliraju, pa time i s obvezom ishođenja rješenja od nadležnog tijela, te prije toga nije bio ovlašten niti reklamirati takvu djelatnost, a potpuno je neuvjerljivo da bi okrivljeniku bilo tko rekao, a posebno službena osoba, da se neka djelatnost može oglašavati prije ishođenog rješenja kojim je dopušteno obavljanje takve djelatnosti.
10. Nadalje, razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, utvrđeno je da je izrečena novčana kazna prestroga. Naime, uvažavajući okolnost da prema stanju spisa okrivljenik nije prekršajno kažnjavan za istovrsni prekršaj, kao i da prema priloženoj potvrdi okrivljenik je nezaposlen, a u postupku nisu utvrđene nikakve otegotne okolnosti, to je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe u tom dijelu, preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni okrivljeniku, te mu je izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj, za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kn (663,61 do 1.327,23), smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije. Kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, to nije primijenjen institut ublažavanja propisane novčane kazne.
11. U vezi navoda žalitelja da se oslobodi od kazne, ističe se da kako je odredbom članka 38. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te je stavkom 2. istog članka propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, a kako u postupku nije utvrđeno ispunjenje niti jednog od propisanih zakonskih uvjeta, to nema osnova za primjenu instituta oslobođenja od kazne.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.