Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-457/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P- 25/2022-24 od 14. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-25/2022-24 od 14. ožujka 2023.,

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 od 16. ožujka 2007. ovjeren dana 20. ožujka 2007. godine kod javnog bilježnika Mladena Kaluđer iz Županje, pod brojem OV-2228/2007, između tužitelja NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, u dijelu kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s naslova povrata preplaćenih anuiteta temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati 3.282,04 eura / 24.728,81 kuna (tritisućedvjestoosamdesetdvae uraičetiricenta/dvadesetčetiritisućesedamstodvadesetosamkunaiosamdesetjednalipa) sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečno preplaćene iznose kao u prvostupanjskoj presudi, zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.753,61 eura / 13.212,57 kuna (tisućusedamstopedesettrieuraišezdesetjedancent/trinaesttisućadvjestodvanae estkunaipedesetsedamlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2023. kao dana donošenja presude u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, te se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 2.131,86 eura1 / 16.062,50 kn.

IV. Nalaže se tužitelju NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 124,42 eura1 / 937,50 kn (stodvadesetčetirieuraičetrdesetdvacenta / devestotridesetsedamkunaipedesetlipa), u roku od 15 dana, te se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.555,35 eura1 / 11.718,75 kn."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da su ništetne odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 od 16. ožujka 2007. ovjeren dana 20. ožujka 2007. godine kod javnog bilježnika Mladena Kaluđer iz Županje, pod brojem OV-2228/2007, između tužitelja NI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te u dijelu u kojem je zbog ništetne promjene kamatne stope potraživao iznos od 5.624,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, odnosno od datuma uplate više plaćenog iznosa."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi važne činjenice u ovom postupku, odnosno kako tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svojeg potraživanja, a zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Upravo stoga, tuženik predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja s time da obveže tužitelja da u potpunosti naknadi troškove parničnog postupka tuženika, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 390,34 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi, budući da prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka Ugovora o kreditu, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima. Ugovorena je valutna klauzula, a iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tekst ugovora sačinila banka, te da tužitelj nije sudjelovao u kreiranju tog ugovora.

10. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, budući je, a kako je to određeno članka 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. stavak 1., u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

12. Na temelju provedenih dokaza u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030250-69600017101/2007 od 16. ožujka 2007. kojim je odobren korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita,

- da je člankom 2. predmetnog Ugovora ugovoreno da se kredit odobrava za adaptaciju obiteljske kuće i zatvaranje kredita u Slavonskoj banci d.d. Osijek,

- da je člankom 3. citiranog Ugovora ugovoreno da rok otplate kredita iznosi 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a prvi anuiteti dospijeva 1. svibnja 2007.

- da je člankom 3. ugovoreno da na iznos kredita iz članka 2. predmetnog Ugovora, obračunavaju se kamate od 4,40% godišnje dekurzivno, efektivna kamatna stopa, odnosno realna godišnja kamatna stopa iznosi 4,81 % godišnje, kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete,

- da je predmetni Ugovor o kreditu tužitelj sklopio kao fizička osoba za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita u Slavonskoj banci d.d. pravnoj prednici tuženika.

13. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužitelju dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju međutim, nije dokazao. Naime, tuženik je trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču, ovdje tužitelju, a koji dokaz tuženik nije predložio.

14. Stoga se tuženik sada u žalbenoj fazi, kao i tijekom postupka neosnovano ističe da se pojedinačno pregovaralo o odredbama ugovora, a na što ukazuje u solemnizacija ugovora iz koje je vidljivo da je tužitelj upoznat sa svim pravnim posljedicama pravnog posla i dato odgovara njegovoj pravoj volji, a konačno i sam je tužitelj izabrao valutu u CHF.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

16. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

17. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

18. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je članak 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je člankom 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07) koji u odredbama članka 96. stavak 1. i članka 99. propisuje identično kao i odredbe članka 81. stavak 1. i članak 84. ZZP/03.

19. Prema članku 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, te neovisno o činjenici je li kredit otplaćen.

20. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je temeljem ništetnih odredbi tuženiku preplaćen iznos od 3.282,04 eura prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

22. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu potvrditi.

24. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš