Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-718/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Izvor upravljanje d.o.o., Zagreb, Trpinjska 9, OIB: 02951724955, zastupan po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Lučev, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenje i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1240/2017-69 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1240/2017-69 od 24. lipnja 2025..

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi

"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime regresa isplati iznos od -690,16 EUR-a / 5.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-265,45 EUR-a /2.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.05.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-248,85 EUR-a / 1.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.05.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-4.055,75 EUR-a / 30.558,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.10.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-729,98 EUR-a / 5.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.12.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-132.72 EUR-a / 1.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.01.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

-580,66 EUR-a / 4.375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.01.2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kao i da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.996,35 eura sa zateznim kamatama tekućima od 24. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 1.001,83 eura, kao neosnovan."

kao neosnovan.",

- dok je rješenjem riješeno:

"Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 29. listopada 2024."

2. Presudu i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i presudu i postupak koji je prethodio njihovu donošenju, te navode tužitelja u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom regresnog duga obzirom da je isti na ime štete isplatio iznose navedene u tužbi oštećenicima povodom štetnog događaja koji se dogodio 4. kolovoza 2015. u Zagrebu i to na temelju police automobilske odgovornosti broj 4400076969. Ističe kako je tuženik upravljao osobnim vozilom koje je bilo osigurano kod tužitelja naprijed navedenom policom, s time da je tuženik nakon nesreće vozilom napustio mjesto događaja, a da nije ostavio podatke o sebi i vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, te da je svojim nezakonitim postupanjem i bez opravdanog razloga onemogućio ispitivanje alkoholiziranosti nakon prometne nezgode u kojem slučaju u smislu članka 3. odredbi Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti AO10-1412 isti gubi svoja prava iz osiguranja.

7. Tijekom postupka tužitelj je, kao cedent, Ugovorom o cesiji od 21. prosinca 2020. na cesionara Generali osiguranje d.d., Zagreb, prenio svoje potraživanje prema tuženiku. Obzirom da tuženik nije dao pristanak za stupanje u parnicu novog tužitelja rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-1240/2017-62 od 11. rujna 2024., koje je postalo i pravomoćno, nije dopušteno Generali osiguranju d.d. Zagreb stupanje u parnicu umjesto tužitelja.

7.1. Odmah potom tužitelj je podneskom od 29. listopada 2024. preinačio tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina isplati primatelju tražbine – cesionaru kao novom vjerovniku.

7.2. Ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nije prihvatio jer je ocijenio da nije svrsishodna za konačno rješenje spora, te joj se tuženik usprotivio. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže na način da navodi kako iz samog sadržaja Ugovora o cesiji od 21. prosinca 2020. ne proizlazi da je ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara voditi ovaj postupak, pa da slijedom toga tužitelj nije ovlašten zahtijevati da tuženik izvrši isplatu društvu Generali osiguranje d.d. umjesto njemu.

8. Dakle, tužitelj je otuđio pravo o kojem teče parnica, te je nastavio voditi istu parnicu kao tužitelj i zahtijevao je isplatu u korist novog vjerovnika. Poziva se na odredbe članka 195. ZPP-a gdje se navodi da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, s time da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

9. U žalbi tužitelj ističe kako rješenje prvostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda, te se poziva na određene odluke i pravna shvaćanja Vrhovnog suda koja primjenjuje na ovaj konkretan slučaj smatrajući kako je prvostupanjski sud drugačije interpretirao zakon i zauzeo drugačije pravno shvaćanje od odluka na koje ukazuje tužitelj.

10. U odnosu na navedene žalbene navode valja odgovoriti kako je Vrhovni sud u više svojih odluka zauzeo stav koji je primjenjiv upravo na konkretnu situaciju. Tako primjerice u odluci poslovni broj Rev-111/2021-2 od 18. srpnja 2023. u odnosu na pitanja:

''1. Ima li tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno i postupovnopravno ovlaštenje preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni toj trećoj osobi, primatelju tražbine?

2. Zadržava li tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi, materijalnopravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine, i procesnopravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime, a u korist primatelja tražbine?''

Primjenjujući pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela od 14. rujna 2020. broj Su-IV-2020-7 Vrhovni sud odgovara na navedeno:

" Tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe."

11. Slijedom iznijetog, analizom prvostupanjske odluke i stanja spisa, odnosno samog Ugovora o cesiji, proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sadržaj Ugovora o cesiji, te u istome nema ugovorene ovlasti tužitelja tražiti da se tražbina ispuni novom vjerovniku, što znači kako isti nema ovlaštenje uskladiti tužbeni zahtjev s novonastalom materijalnopravnom situacijom i mogućnost usklađivanja – preinake tužbenog zahtjeva na naprijed opisani način.

11.1. Tužitelj žalbom ukazuje kako je ovakav zaključak pogrešan, ali ne navodi u čemu bi isti bio pogrešan, odnosno iz čega ili koje ugovorene odredbe iz Ugovora o cesiji bi proizlazilo drugačije, pa se stoga takav žalbeni navod cijeni neosnovanim.

12. Samim time, odnosno zaključenjem Ugovora o cesiji tijekom ovog postupka, tužitelj je ustupio svoju tražbinu i zbog toga više nema položaj vjerovnika prema tuženiku i na njegovoj strani nema aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka, te je zahtjev tužitelja valjalo odbiti što je prvostupanjski sud i učinio.

13. Ostale žalbene navode ovaj sud nije razmatrao jer isti nisu bili odlučni za ovu parnicu obzirom da iz naprijed iznijetog proizlazi kako tužitelj nema ovlasti nastaviti ovaj postupak.

14. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu i rješenje. U odnosu na odluku o trošku postupka ovaj sud je primijenio odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava obzirom da tužitelj žalbom nije troškovima postupka određeno niti prigovarao.

15. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin