Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1058/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku iz Poreča–Parenzo, protiv tuženika OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stanku Ferenčiću, odvjetniku iz Poreča–Parenzo, AE, iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici iz Pule-Pola, HE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici iz Pule–Pola i Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika AE HE i HE protiv djelomične presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2022-45 od 25. lipnja 2024. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-347/2022-47 od 8. srpnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljičina žalba i žalba tuženice AE se odbijaju kao neosnovane, a žalba tuženika HE se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se djelomična presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-347/2022-45 od 25. lipnja 2024. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-347/2022-47 od 8. srpnja 2024.:

- potvrđuje u točkama I., II/1, III/1, III/2 i III/3 izreke

- potvrđuje u točki III/4 izreke u dijelu koji se odnosi na tuženicu AE

- preinačuje u dijelu točke III/4 izreke u dijelu koji se odnosi na tuženika HE, a kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad već dosuđenog, na način da se tužiteljici nalaže da tuženiku HE, pored parničnog troška dosuđenog u točki III/2 izreke, naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 21,03 EUR (dvadeset jedan euro i tri centa) u roku od 15 dana, a potvrđuje se u preostalom dijelu točke III/4 izreke koji se odnosi na tuženika HE, a kojim je odbijen preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tuženika HE i tuženice AE za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 206,25 EUR (dvjesto šest eura i dvadeset pet centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se u odnosu na tuženike ad1-ad3 da je tužiteljica stekla vlasništvo nekretnina u katastarskom operatu označenih kao jedinstvena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u zemljišne knjige upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu ima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površinu od 21.182,50 m2 i nalazi se na sjeverozapadnom dijelu jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica], a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 21.182,50 m2 i nalazi se na sjeveroistočnom dijelu jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i neposredno istočno od područja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

II 1. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad1 OE (dalje: tuženik ad1) naknadi parnične troškove u iznosu od 83,18 eur, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika ad1 za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

III 1. Nalaže se tužiteljici da tuženici ad2 AE (dalje: tuženica ad2) naknadi parnične troškove u iznosu od 62,50 eur, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad3 HE (dalje: tuženik ad3) naknadi parnične troškove u iznosu od 41,47 eur, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužiteljici da tuženicima ad2 i ad3 naknadi parnične troškove u iznosu od 137,50 eur, u roku od 15 dana.

4. Odbijaju se zahtjevi tuženika ad2 i ad3 za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.»

1.1. Prvostupanjski sud je donio i rješenje čija izreka glasi:

«Odbija se prijedlog tužiteljice kojim predlaže da sud u t. III izreke ovosudne djelomične presude posl. br. P-347/2022-45 od 25. lipnja 2024. ispravi greške u pisanju.»

2. Protiv djelomične presude žale se tužiteljica i tuženici AE i HE.

2.1. Tužiteljica se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženici AE i HE žale se protiv točke III/4 izreke prvostupanjske presude zbog, kako to navode, pogrešne primjene odredaba parničnog postupka i predlažu da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužiteljice i tuženice AE nisu osnovane, a žalba tuženika HE je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Tužiteljica je protiv tuženika OE, AE i HE (dalje: tuženici) podnijela tužbu te je tužbenim zahtjevom zatražila da se u odnosu na tuženike utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnina u katastarskom operatu označenih kao jedinstvena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u zemljišne knjige upisane kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu ima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površinu od 21.182,50 m2 i nalazi se na sjeverozapadnom dijelu jedinstvene kčbr. [katastarska čestica], a kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 21.182,50 m2 i nalazi se na sjeveroistočnom dijelu jedinstvene kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i neposredno istočno od područja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.1. Nije sporno da tuženici u zemljišnoj knjizi nisu upisani kao suvlasnici predmetnih kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] već su kao suvlasnici upisani tužiteljica i Republika Hrvatska. Prvostupanjski sud smatra da tužba za utvrđenje prava vlasništva nekretnine, pa i onog koji se temelji na dosjelosti, mora biti uperena protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik te nekretnine ili njegovog pravnog slijednika. Kako tuženici nisu uknjiženi ni kao vlasnici ni kao suvlasnici predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud je u odnosu na navedene tuženike donio djelomičnu presudu kojom je odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev u odnosu na te tuženike.

6.2. Takav pravni stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. U parnici poput predmetne su pasivno legitimirane osobe koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasnici ili suvlasnici spornih nekretnina. Kako tuženici to nisu, oni nisu pasivno legitimirani u ovoj parnici pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u odnosu na njih odbio tužbeni zahtjev.

6.3. Zbog tih razloga nisu osnovani žalbeni razlozi iz tužiteljičine žalbe kojima se iznosi pravni stav da bi tuženici ipak bili pasivno legitimirani pa je zbog tih razloga tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., II/1, III/1, III/2 i III/3 izreke.

6.4. Točkom III/4 izreke je odbijen zahtjev tuženika AE i HE za naknadu parničnog troška preko iznosa koji im je dosuđen točkama III/1, III/2 i III/3 izreke.

6.5. Ti tuženici u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je utvrdio da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 1.459,95 eura.

6.6. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kuna. Navedeni tuženici su prigovorili tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu odbio taj prigovor.

6.7. Člankom 40. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, stavkom 2. je propisano da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a stavkom 3. je propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

6.8. Obzirom da se tužiteljičin tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, na temelju gore citiranog članka 40. stavak 2. ZPP-a mjerodavna bi bila vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila. Kako su navedeni tuženici prigovorili takvoj vrijednosti predmeta spora te kako je prvostupanjski sud odbio taj njihov prigovor, to rješenje o odbijanju prigovora se treba uzeti kao rješenje iz članka 40. stavak 3. ZPP- a kojim je prvostupanjski sud odredio vrijednost predmeta spora, odnosno potvrdio vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica navela u tužbi.

6.9. Odredbe ZPP-a ne sadrže posebne odredbe o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora u parnicama poput predmetne, dakle radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina. Stoga je potrebno uzeti u obzir i mjerodavne odredbe Zakona o sudskim pristojbama (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1040/2018 od 4. rujna 2019.).

7. Člankom 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe je propisano da u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima se iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 10.000,00 kuna.

7.1. Budući da je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 11.000,00 kuna, odnosno 1.459,95 eura, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud na taj način pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora.

7.2. Odlučujući o naknadi parničnog troška, prvostupanjski sud je navedenu vrijednost predmeta spora podijelio sa sedam tuženika obrazlažući to time da je početno u postupku bilo sedam tuženika. Pri tom prvostupanjski sud navodi da kada u parnici postoji više tuženika, koji nisu solidarni dužnici kao što je to slučaj u predmetnom postupku, vrijednost predmeta spora se u odnosu na svakog tuženika određuje tako da se vrijednost predmeta spora podijeli sa brojem tuženika. Tuženici AE i HE u žalbi osporavaju pravilnost takvog stava prvostupanjskog suda. Međutim, ovaj sud nalazi da je takav stav pravilan. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, u tumačenju odredbe članka 37. stavak 2. ZPP-a u svojoj odluci broj Rev-108/12-2 od 16. veljače 2016. iznio stav da ako je tužitelj u jednoj tužbi protiv više različitih tuženika vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu, vrijednost svakog pojedinog zahtjeva utvrđuje se tako da se novčani iznos vrijednosti predmeta spora podijeli s brojem tuženika. Takav stav prihvaća i ovaj sud pa kako je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u jednom iznosu, a tužba je podnijeta protiv više različitih tuženika, vrijednost predmeta spora treba podijeliti sa brojem tuženika. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da tuženici AE i HE nisu uopće vlasnici niti suvlasnici nekretnine na koju se odnosi tužbeni zahtjev i da nije bilo moguće utvrditi vrijednost svakog pojedinog zahtjeva koji bi se odnosio na njih, pa je u odnosu na njih trebalo odrediti vrijednost predmeta spora prema cijeloj vrijednosti predmeta spora, a ne tu vrijednost dijeliti na jednake dijelove.

7.3. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je trošak pojedinih radnji u postupku dosuđivao prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja tih radnji. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude i to Tarifnim brojem 52.3. je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je u odnosu na tuženika HE prvostupanjski sud pogrešno postupio kada mu je dosudio parnični trošak sastava odgovora na tužbu podnesenog 23. lipnja 2022. u iznosu od 41,47 eura, jer tom tuženiku na temelju Tbr. 8.1. Tarife pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 62,50 eura uključujući PDV. Stoga tom tuženiku pripada daljnji trošak u iznosu od 21,03 eura. U odnosu na ostale troškove tog tuženika, kao i u odnosu na ostale troškove tuženice AE je odluka o parničnom trošku pravilno donijeta primjenom Tarife.

7.4. Zbog tog razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom III/4 izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika HE za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog preinačen na način da je tužiteljici nalaženo da tuženiku HE naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 21,03 eura u roku od 15 dana, a potvrđen je u preostalom dijelu točke III/4 izreke koji se odnosi na tuženika HE, a kojim je odbijen preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška. Zbog istih razloga je potvrđena točka III/4 izreke kojom je odbijen zahtjev tuženice AE za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog.

7.5. Tuženici AE i HE su zatražili naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 206,25 eura. Međutim, kako tuženica AE nije uspjela sa svojom žalbom, a tuženik HE je uspio tek u manjem dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a tim tuženicima nije dosuđena naknada parničnog troška drugostupanjskog postupka i njihov zahtjev za dosudom te naknade je odbijen.

Koprivnica, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić