Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3810/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. HT i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. HT i okr. MT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 27. veljače 2025., broj: Pp-375/2022, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. HT i okr. MT i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. HT i okr. MT su dužni naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. HT i okr. MT su proglašeni krivim da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 30,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana od primitka pravomoćne presude te su dužni naknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura.

2. Protiv te presude okr. HT i okr. MT su pravodobno putem braniteljice Danijele Badurina, odvjetnice u Dubrovniku, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Neosnovano okrivljenici u žalbi pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama te nejasnoće i proturječnosti iznesenih razloga budući da je ovaj sud utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude (t. 9. obrazloženja pobijane presude).

5.1. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, a okrivljenicima nije povrijeđeno niti pravo na obrazloženu osuđujuću odluku (o odluci o krivnji se razlozi iznose u t. 7.1. do 7.2. ove presude).

6. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, okrivljenici navode da opisano ponašanje koje im se stavlja na teret nije prekršaj jer djelo nije počinjeno na javnom mjestu u smislu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući da niti iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi se djelo dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu odnosno nije navedena niti jedna okolnost koja bi navedeno mjesto činila javnim mjestom pa nije ostvareno jedno od bitnih obilježja predmetnog prekršaja. Međutim, u činjeničnom opisu optužnog prijedloga je jasno navedeno da se događaj zbio u „13.01.2022. u 11:30 sati u Dubrovniku, ulica Iva Vojnovića kbr. 6, na radnom mjestu uposlenice CT“, a iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da je to radno mjesto bila konkretno trgovina „Studenac“, što je prvostupanjski sud pravilno naznačio u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, čime je precizirao to radno mjesto (i čime nije prekoračio optužni prijedlog). Potrebno je navesti da iako trgovina po svojoj svrsi nije neograničeno otvoreno javno mjesto (kao što su to ulica ili put i sl.), ona je u konkretnom slučaju imala funkciju javnog mjesta jer je nesporno da se opisani događaj zbio u radno vrijeme navedene trgovine (dok je u njoj radila CT), koja okolnost je u tom trenutku činila to mjesto javnim mjestom koje se u pravnoj teoriji (i sudskoj praksi) naziva „ograničeno otvorenim javnim mjestom“ kod kojih je pristup dozvoljen i moguć u određeno vrijeme (radno vrijeme ili na temelju određenog kriterija: kupljene ulaznice, pripadanje članstvu i sl.).

6.1. Stoga je u konkretnom slučaju ostvareno zakonsko obilježje javnog mjesta prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te se ponašanje okrivljenika jasno može podvesti pod zakonski opis navedenog prekršaja pa nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a.

7. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici u bitnome ponavljaju obranu, poričući prekršaj te ističući da je sud neosnovano utemeljio presudu samo na iskazu ispitane svjedokinje CT čiji iskaz je nedosljedan, a time i nevjerodostojan jer je ista na policijskom zapisniku rekla da su okrivljenici došli na njeno radno mjesto i „vikali na nju“ na temelju čega je i sastavljena optužba dok je pred sudom izjavila da „nakon povišenih tonova vikali su s jedne strane HT i MT na nju a ona na njih“. Ističe da je sud samo reproducirao iskaze, a nije ocjenjivao pisanu obranu u kojoj su okrivljenici izričito porekli prekršaj, i tijekom postupka putem braniteljice prigovarali istinitosti iskaza svjedokinje, dok je unatoč navedenoj nedosljednosti u iskazivanju svjedokinje koja je bila i pristrana, nekritički prihvatio iskaz te svjedokinje ujedno i oštećenice, čiji iskaz nije potkrijepljen nikakvim drugim dokazima.

7.1. Ovakvim žalbenim navodima, okrivljenici u biti iznose vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, konkretno iskaza svjedokinje TT, na način da ga tumače drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ocjenu ovaj sud drži pravilnom. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinje, oštećenice CT, koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici u trgovini vikali (najprije govorili povišenim tonom, a potom i vikali, galamili) na istu zbog nesuglasica oko plaćanja računa za telefon, kojim ponašanjem su remetili javni red i mir na javnom mjestu (ograničeno otvorenom), ostvarivši time sva zakonska obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Neosnovano okrivljenici u žalbi uspoređuju iskaz te svjedokinje s njenim iskazom danim u policijskoj postaji budući da Zapisnik o ispitivanju te svjedokinje u policijskoj postaji u ovom slučaju nije zakonit dokaz (svjedokinja nije propisno upozorena na prava i obveze, str. 11 spisa) pa bi prvostupanjski sud korištenjem u postupku takvog nezakonitog dokaza počinio bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a, u vezi s čl. 90. st. 2. PZ-a.

7.1.1. Nadalje, iako je točno da je braniteljica okrivljenika osporavala iskaz svjedokinje CT dan na glavnoj raspravi (održanoj 5. ožujka 2024.) u svemu u čemu je protivan pisanoj obrani okrivljenika, prvostupanjski sud je iznošenje takvih obrana pravilno doveo u vezu s činjenicom da isti nisu pristupili navedenom ročištu, iako su bili uredno pozvani, čime su propustili mogućnost neposrednog opovrgavanja tog iskaza postavljanjem konkretnih pitanja ili očitujući se na isti (što je za njih učinila braniteljica), ali i mogućnost provođenja suočenja s istom, slijedom čega je sud pisane obrane doveo u odnos s neposrednim svjedočenjem svjedokinje u sudnici i povjerovao istinitosti njenog iskaza. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilnom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.2. Stoga, po ocjeni ovog suda, okrivljenici bezuspješno u žalbi pokušavaju obezvrijediti iskaz navedene svjedokinje dovođenjem u sumnju istinitosti njenog iskaza i relativizirajući radnje okrivljenika kojima isti žele umanjiti svoju odgovornost odnosno osloboditi se prekršajne odgovornosti. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenih. Iz navedenog razloga je ovaj sud žalbene navode ocijenio neosnovanim te niti za ovaj sud nema dvojbe da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

8. Iako okrivljenici u žalbi ne pobijaju presudu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelje, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna (za predmetni prekršaj je propisana kao teža kazna i kazna zatvora do 30 dana), potom i novčana kazna u gotovo najnižem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj (30,00 eura) za koji je u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute, odnosno, kasnijom izmjenom zakona u vrijeme donošenja prvostupanjske presude novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura) pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenih (ranija neosuđivanost, protek vremena).

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13 u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno od 13,27 eura do 663,61 euro), s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od po 50,00 eura, predstavlja iznos troška postupka koji je bliži donjem iznosu troška prekršajnog postupka.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.