REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-1385/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ĐT, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave 24. rujna 2025., te objave 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Z 30, vlasnik za cijelo dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine obojano žutom i crvenom bojom te označeno slovima A-B-E-F-A, površine 13m2, što je tuženik dužan priznati i ujedno trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu više dosuđenog, za dio čest. 1004/4 k. o. [katastarska općina], na skici sudskog očevida označen likom omeđenim točkama F-E-C-D-F, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.151,54 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20, srpnja 2022. navodi kako je stvarni vlasnik i posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja da je nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je u nesmetanom posjedu iste 36 godina, kao i da je navedena čestica dio njegova dvorišta, a što da slijedi iz skice premjeravanja od 20. listopada 1993. u postupku prijave zgrade kojeg je pokrenuo tuženik, a na kojoj je vidljivo da bi nova čestica bila unutar nekretnine tužitelja, kao i da je već tada postojao betonski zid kao pripadnost tužiteljeve nekretnine. Tužitelj je kupio i stupio u posjed 616 m[2] a sada da u posjedu ima 579 m2. Nadalje navodi kako je tuženik bez njegova saznanja predmetnu česticu uknjižio za cijelo na svoje ime, iako da je ista oduvijek u vlasništvu i posjedu tužitelja. Stoga predlaže da sud utvrdi kako je tužitelj vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj na temelju predmetne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika u roku od petnaest dana, kao i da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak sa zakonskom kamatom od dana donošenja presude do isplate u roku od petnaest dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenom 2. ožujka 2023. osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, kao i naknaditi parnični trošak sa zakonskom kamatom od dana presuđenja do isplate. Osporava tvrdnju tužitelja da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ikada bila dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je tužitelj kupio 1986. Nadalje ukazuje kako su navodi tužbe proturječni u vidu toga da tužitelj navodi kako se nalazi u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine tridesetšest godina, a potom kazuje kako je kupio i stupio u posjed 616 m2, a sada u posjedu ima 579 m2, dakle, da sam kazuje kako nije u posjedu predmetne nekretnine, a što proizlazi i iz posjedovnog lista i zk. uloška. Da predmetna nekretnina nije navedena niti u jednom od ugovora o kupoprodaji na koje se tužitelj poziva. Navodi kako je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao Rješenjem Općine Zadar, Sekretarijata za imovinskopravne poslove, KLASA: UP-I-941-18/92-01/80, URBROJ: 2198-12-2-92-5 od 21. travnja 1992., temeljem kojega je i upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik, za cijelo, a navodi i kako je upisan i u Katastarski operat kao posjednik nekretnine od 1992. godine. Tuženik se poziva na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/1, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), i to na odredbe članaka 122. i 124. temeljem kojih tuženik uživa zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige. Konačno, da je tuženik istinit, zakonit i pošten posjednik predmetne nekretnine, te vlasnik za cijelo, i kao takav upisan 1993., sve temeljem valjanih pravnih osnova.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Rješenje Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru od 27. veljače 1996. (list 4-5 spisa), Ugovor o kupoprodaji (list 6-7 spisa), Rješenje Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 26. lipnja 1985. (list 9-10 spisa), Kupoprodajni ugovor (list 11-12 spisa), skicu premjeravanja (list 13 spisa), zemljišnoknjižne izvatke (list 14-16 i 18 spisa), posjedovni list (list 17, 41-42 spisa), Rješenje Općine Zadar, Sekretarijata za imovinskopravne poslove, KLASA: UP-I-941-18/92-01/80, URBROJ: 2198-12-2-92-5 od 21. travnja 1992. (list 33-34 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 35-38 spisa), Rješenje Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru od 16. veljače 1996. (list 39- 40 spisa), saslušao na ročištu od 17. svibnja 2023. stranke u ovom postupku, proveden je očevid na licu mjesta (list 70-71 spisa), te je izrađena skica očevida (list 73-74 spisa).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastale od dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je isti kupio još 1986., istu da od tada posjeduje pa da je vlasništvo stekao dosjelošću.

5. Na temelju uvida u zk izvadak za zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istome uz spornu česticu 1004/4, upisana i kat. čest. [katastarska čestica], sve u vlasništvu OT, [adresa], za cijelo. Na temelju uvida u izvod iz posjedovnog lista broj 616 k. o. [katastarska općina], također je utvrđeno da je za cijelo upisan tuženik. Navedeno među strankama nije sporno.

6. Uvidom u kupoprodajni ugovor između tužitelja i AT iz 1994. vidljivo je da je tužitelj kupio dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 216 m2, za 216/667 dijela, a kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između FT vidljivo je da je tužitelj kupio 3/4 dijela kat čest 1004 k. o. [katastarska općina] u površini od 400 m2.

7. Uvidom u Rješenje Općine [adresa] od travnja 1992. (l.s.33-34) vidljivo je da je tuženiku utvrđeno pravo vlasništva na spornoj čestici, kao i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je predmetno zemljište bilo upisano kao društveno vlasništvo od 1986. u zk. ul. [broj ZK uloška] s pravom korištenja tuženika, kao i da mu je rješenjem Skupštine općine Zadar od 1988. dodijeljena na korištenja kat. čest. [katastarska čestica] i to kao prijašnjem vlasniku te kat. čest. [katastarska čestica], radi formiranja građevinskih parcela.

8. Uvidom u rješenje Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru od 1996. (l.s 39-40) utvrđeno je da su izmijenjeni podaci katastarskog operata i to s posjednika AT na posjednika ĐT za kat. čest. [katastarska čestica] površine 24m2.

9. Sud je u ovome postupku izveo dokaz saslušanjem stranaka. Tužitelj ZT u svom iskazu navodi kako je predmetnu česticu kupio još 1982. od FT koja je na njoj s gradnjom temelja započela još 1979., a on da je dovršio gradnju do 1986. Da je 2022., kada su u tijeku bile nove izmjere, saznao da je ta čestica bila cijepana na nekoliko novih, iz kojeg je razloga ustao s tužbom. Nadalje navodi kako je još terena kupio 1986., i to 216 m2 od AT, s kojim je ugovorno dogovorio ostaviti 3,5m x 10m prostora za put, a prvotno 401 m2 od FT. Tuženik da je došao nakon njega, nekih četiri do pet godina, i to kupnjom parcele od AT. Između njega i tuženika nije bilo razgovora o međama, razgovarali su o vodi i kanalu, a zid je svatko svoj izgradio. Navodi kako nitko od geometara nije dolazio da potpiše izjavu za cijepanje čestice, a kanal za otjecanje vode nalazi se na spornoj čestici, otprilike na sredini iste.

10. Tuženik u svome iskazu navodi da je predmetnu česticu kupio 1982. od AT, i to 462m2, što se tada smatralo društvenim vlasništvom ali mu je 1992. priznato kao njegovo osobno vlasništvo. Ne može odgovoriti na pitanje je li cijepao parcelu, a kuću je počeo graditi 1986.

11. Sud je dana 15. svibnja 2025. proveo očevid na licu mjesta u nazočnosti sudskih vještaka geometara koji je izradio skicu sudskog očevida s prikazom sporne čestice.

12. Uvidom u skicu sudskog očevida vidljivo je da je sporna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 24 m2 označena točkama A-B-C-D-A, stvarne površine 23 m2. Uvidom u isti utvrđeno je da tuženik nije u stvarnom posjedu ni jednog dijela sporne nekretnine, dok je tužitelj djelomično u stvarnom posjedu sporne nekretnine, i to onog dijela iste, na skici označenog slovima A-B-E-F-A, površine 13m2, koji predstavlja dvorišni betonski zid tužitelja i krajnji južni dio zemljanog dvorišta tužitelja. Slovima C- D-F-E-C na skici označen je betonirani kanal za odvod vode, površine 10 m2, koji je smješten između betonskih zidova stranaka, kojim ogradnim zidovima su same stranke ogradile svoje posjede.

13. Ovaj je sud utvrdio da je tužitelj doista u posjedu dijela sporne nekretnine. Naime, tužitelj na zapisniku od 17. svibnja 2023. (list 47 - 49 spisa) izjavljuje kako su on i tuženik na spornoj parceli izgradili svatko svoj zid. Dakle, ogradili su svatko svoj posjed betonskim zidom. Navedeni iskaz sud cijeni vjerodostojnim, a betonski je zid i vidljiv i iz skice tužitelja od 1993. (list 13 spisa), a predmetno nije niti bilo sporno tuženiku. Nadalje, provedenim očevidom na licu mjesta utvrđeno je u kojemu je dijelu tužitelj u posjedu sporne nekretnine, kako je to i navedeno u točci 12. obrazloženja ove presude.

14. Iako se tuženik u svojem odgovoru na tužbu poziva na povjerenje u zemljišne knjige kako je to propisano člankom 124. ZVDSP-a, ne može se ocijeniti vjerodostojnom njegova tvrdnja da je on u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Naime, iako je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine, koju je stekao Rješenjem Općine [adresa] od travnja 1992., on nikada nije bio u posjedu te nekretnine. Nasuprot tome, tužitelj je u posjedu onog dijela sporne nekretnine koji se nalazi unutar njegovog ograđenog dvorišta, koje je tužitelj ogradio, označavajući tako do kud seže njegov posjed, na što nitko, pa ni tuženik, nije imao primjedaba, slijedom čega tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu to pravo ne pripada.

15. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15,94/17 dalje u tekstu ZVDSP) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe ju u vlasništvo dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Odredbom članka 18. st. 3. ZVDSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada ga stekne nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

17. S obzirom da je na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjenom provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u posjedu dijela sporne nekretnine i to onog označenog slovima A-B-E-F-A i to posjedujući istu kao pošten posjednik svakako od 1993. (kako to slijedi iz skice sačinjene 1993. na l.s. 13, na kojoj je vidljiv položaj tužiteljevog ogradnog zida), to je svakako proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti na dijelu označenom A-B-E-F-A u površini od 13m2 te je zahtjev tužitelja u tom dijelu osnovan i valjalo ga je prihvatiti na način kako je to određeno u točki I. izreke ove presude. Što se tiče preostalog dijela utužene nekretnine, na temelju uvida u skicu lica mjesta, ovaj sud utvrdio je da isti tužitelj ne drži u posjedu te se stoga nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na tom dijelu te je tužbeni zahtjev za taj dio valjalo odbiti.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93 112/99 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, dalje u tekstu ZPP), pa tako, kod označene vrijednosti predmeta spora od 663,31 eur, tužitelju pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife) te za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 16. ožujka 2023., 17. svibnja 2023., 15. svibnja 2025. i 24. rujna 2025. po 50 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što ukupno iznos 250 bodova odnosno 500,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25% dođe se do ukopnog iznosa od 625,00 eura koliko je tužitelj dužan naknaditi tužitelju na ime punomoćnika iz reda odvjetnika. Tužitelju je valjalo priznati i trošak očevida u iznosu od 500,00 eura te sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura, što ukupno iznosi 1.151,54 eura koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška. U preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija se kao neosnovan, a to se odnosi na trošak zatražen protivno odredbama Tarife, a s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora.

U Zadru, 29. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

- Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar,

Ispostava Zadar