Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-628/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Eve Lovše 9, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-585/2023-19 od 31. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-585/2023-19 od 31. siječnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.210,22 EUR (slovima: tisuću dvjesto deset eura i dvadeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.361,36 EUR (slovima: tisuću tristo šezdeset jedan euro i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos od 32,72 EUR (slovima: trideset dva eura i sedamdeset dva centa) od 20. rujna 2022. do 18. siječnja 2023. tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 595,87 EUR (slovima: petsto devedeset pet eura i osamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tako da se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška,

- preinačuje odluka o parničnim troškovima tako da se nalaže tuženiku da tužitelju osim dosuđenih troškova u iznosu od 1.361,36 EUR (slovima: tisuću tristo šezdeset jedan euro i trideset šest centi) naknadi još i trošak postupka u iznosu od 93,75 EUR (slovima: devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nepobijana točka II. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR (slovima: trideset jedan euro i dvadeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 300,73 EUR (tristo eura sedamdeset tri centa).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.210,22 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.177,50 EUR-a tekućom od dana 19. siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 32,72 EUR-a tekućom od dana 20. rujna 2022. godine do isplate, te isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 322,50 EUR-a, tekućom za period od 19. siječnja 2023. godine do 19. travnja 2023. godine, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.957,23 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 422,50 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 322,50 EUR-a tekućom od dana 19. siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 100,00 EUR-a tekućom od dana 20. rujna 2022. godine do isplate, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv odluke o parničnim troškovima i to u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška za zastupanje na ročištu za objavu presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tako da usvoji zahtjev tužitelja za dosudom zatraženog parničnog troška.

3. Protiv točke I. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ocjenjuje da je žalba neosnovana jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a presudu preinači sukladno tužiteljevoj žalbi te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalba tužitelja osnovana je, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a time što je tužitelju dosudio veći iznos pravične novčane naknade od onog koji bi mu pripadao prema medicinskoj dokumentaciji, nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete i njihove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (dalje: Orijentacijski kriteriji), a nije obrazložio iz kojih razloga smatra da bi tužitelju pripadala povećana naknada štete u odnosu na Orijentacijske kriterije.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud prvog stupnja u odnosu na visinu štete obrazložio odlučne činjenice iz članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) te je samo naveo u obrazloženju da je prilikom odmjeravanja visine štete vodio računa i o Orijentacijskim kriterijima, međutim, kako Orijentacijski kriteriji služe samo za ujednačavanje sudske prakse, a nisu propis kojim bi se određivala visina naknade štete, sud nije bio dužan obrazlagati iz kojih razloga je iznos pravične novčane naknade dosudio u većem iznosu od onog koji bi izračunom na temelju Orijentacijskih kriterija pripadao tužitelju iz kojih razloga su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u ovom postupku traži naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 19. rujna 2022. kao vozač, a koju je prouzročio osiguranik tuženika. Tijekom postupka među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, niti odgovornost tuženika, kao osiguratelja, za naknadu štete, već je bila sporna visina štete. Naime, sud utvrđuje da je nesporno među strankama da je prije pokretanja ovog postupka tuženik tužitelju isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 1.400,00 eura, a nakon podnošenja tužbe tuženik je tužitelju 19. travnja 2023. isplatio daljnji iznos od 322,50 eura iz kojih razloga je tužitelj u ovom postupku tražio isplatu daljnjeg iznosa naknade štete smatrajući da mu šteta nije u cijelosti nadoknađena.

8.1. Na temelju provedenog liječničkog vještačenja po dr. Jakši Filipoviću-Čugura sud utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vrata i natučenje glave. Ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom su liječenju zaostale trajne posljedice uslijed bolnosti i napetosti paravertebralne muskulature i redukcije kretnji lakog stupnja vratne kralješnice te sud sukladno mišljenju vještaka, utvrđuje da zaostale trajne posljedice iznose 2 %. Sud utvrđuje da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana - kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, a tijekom liječenja tužitelj je trpio sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavilo stanje kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno kroz 35 dana.

8.2. Obzirom na utvrđene činjenice o intenzitetu fizičkih bolova te njihovom trajanju, kao i neugodnostima koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, a to su nošenje Schanzovog ovratnika, RTG obrade, višestruke kontrole kod kirurga i fizijatara te pohađanje fizikalne terapije sud na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO- a utvrđuje da bi tužitelju po kriteriju fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 800,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 600,00 eura.

8.3. Sud utvrđuje kao nespornu činjenicu među strankama, da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani pa kako je na temelju provedenog vještačenja sud utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u ukupnog trajanju od 105 sati, po ovoj pravnoj osnovi tužitelju dosuđuje naknadu štete u iznosu od 400,00 eura smatrajući da iznos od 3,81 euro za 1 sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu takve pomoći u mjestu prebivališta tužitelja [adresa] i okolici i to u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana.

8.4. Sud je utvrdio iz naprijed obrazloženih razloga da bi tužitelju pripadala naknada neimovinske štete te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura, pa kako je po tim pravnim osnovama tuženik isplatio tužitelju 1.622,50 eura, sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 1.277,50 eura, međutim, prema podnesku tužitelja od 28. rujna 2023. sud utvrđuje da po ovim pravnim osnovama tužitelj traži ukupno iznos od 1.177,50 eura iz kojih razloga sud takav tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.

8.5. Sud nadalje utvrđuje da su u štetnom događaju tužitelju uništene naočale te je na temelju preslike računa sud utvrdio da je tužitelju nastala šteta po toj osnovi u iznosu od 132,72 eura, koju štetu mu je tuženik u obvezi naknaditi na temelju odredbe članka 1089. ZOO-a. Kako je tuženik tužitelju tijekom postupka za uništene naočale isplatio iznos od 100,00 eura, sud ocjenjuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja po ovoj pravnoj osnovi u iznosu od 32,72 eura.

8.6. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete, osim za uništene naočale, sud je tužitelju dosudio od prvog sljedećeg dana od dana podnesenog odštetnog zahtjeva (18. siječnja 2023.), dok po ocjeni suda tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos za uništene naočale od sljedećeg dana od dana štetnog događaja.

9. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, osim na dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 32,72 eura, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

10. Tuženik u bitnome u žalbi ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu kojeg je već isplatio tužitelju u mirnom postupku i tijekom ovog postupka te da u konkretnom slučaju nije bilo razloga da sud utvrdi visinu pravične novčane naknade u većem iznosu nego što bi tužitelju pripadalo primjenom Orijentacijskih kriterija.

10.1. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je i po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno visinu štete utvrđivao primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a ocjenjujući utvrđene činjenice prema kriterijima iz tog članka te je pravilno utvrdio, vodeći računa o svim utvrđenim činjenicama o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova i straha te stupnju smanjenja životnih aktivnosti, zbog kojih tužitelj trpi duševne boli, da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 eura. Naime, kod primjene Orijentacijskih kriterija donesenih na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. potrebno je voditi računa o inflatornim kretanjima od dana njihovog donošenja do dana presuđenja. Osim toga Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u njihovoj primjeni uvijek treba imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih, duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Sud prvog stupnja pravilno je uzeo u obzir sve tegobe koje je tužitelj imao tijekom liječenja, kao što su nošenje Shanzovog ovratnika, višestruke kontrole kod kirurga i fizijatra, kao i provođenje fizikalne terapije, pa kada se sve te okolnosti uzmu u obzir i po ocjeni ovog suda dosuđeni iznos neimovinske štete pravilno je tužitelju dosuđen primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

10.2. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava po žalbi tuženika utvrđeno je da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete za uništene naočale u štetnom događaju (32,72 eura) zateznu kamatu dosudio od slijedećeg dana od dana štetnog događaja, a ne od dana podnesenog odštetnog zahtjeva. Na temelju odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka (60 dana), oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj odštetni zahtjev podnio 18. siječnja 2023., tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na ukupni iznos štete od tog dana iz kojih razloga je dio presude kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos imovinske štete za uništene naočale od 32,72 eura u razdoblju od 20. rujna 2022. do 17. siječnja 2023. trebalo preinačiti po žalbi tuženika te u tom dijelu odbiti zahtjev za plaćanje zatezne kamate primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

10.3. Tuženik žalbom pobija i odluku o naknadi parničnog troška tvrdeći da je odluka o trošku pogrešna jer je pogrešna meritorna odluka, zatim da je sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o načinu određivanja troškova postupka te da je pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tvrdi da je sud pogrešno tužitelju kao potrebne priznao troškove sastava podnesaka od 27. travnja 2023. i 29. prosinca 2023.

10.4. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučujući o naknadi parničnog troška jer tužitelj nije u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom iz kojih razloga je o naknadi parničnog troška trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a. S osnovom tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio u cijelosti, dok je s visinom uspio u omjeru od 74 %, iz kojeg razloga ukupni uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 87 % (100+74 = 174:2 = 87) iz čega slijedi uspjeh tuženika u omjeru od 13 %. Kada se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi parnični troškove u omjeru od 74 %.

10.5. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno kao potreban priznao tužitelju trošak sastava podneska od 27. travnja 2023. jer je tim podneskom tužitelj sukladno odredbi članka 299.a stavak 2. ZPP-a zatražio od suda odobrenje za podnošenje očitovanja na odgovor na tužbu tuženika, slijedom čega je sud pravilno za taj podnesak tužitelju priznao pravo na naknadu troška na temelju Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa/23.). Međutim, osnovana je tvrdnja tuženika da je sud pogrešno kao potreban priznao tužitelju sastav podneska od 29. prosinca 2023. jer se je tim podneskom tužitelj očitovao na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, što je tužitelj mogao učiniti na ročištu održanom 8. siječnja 2024., pa se i po ocjeni ovog suda radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Također, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje, kako to navodi u obrazloženju, iako nije naveo o kojoj tarifi se radi, jer sud sukladno odredbi Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23. kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, slijedom čega je o troškovima trebalo odlučiti primjenom Tarife/23., koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. O preostalom iznosu troška postupka sud je pravilno odlučio. Dakle, sud je pravilno tužitelju priznao troškove zastupanja u iznosu od 1.484,38 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura ili ukupno 1.570,65 eura. Od tog troška tuženik je u obvezi naknadi tužitelju 74 % ili iznos od 1.162,28 eura. Sud je pravilno tužitelju u cijelosti priznao trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi parnične troškove u iznosu od 1.361,63 eura, iz kojeg razloga je u odnosu na troškove postupka žalba tuženika za taj iznos odbijena kao neosnovana, dok je za iznos parničnog troška od 595,87 eura žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u tom dijelu preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a te odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik u tom iznosu plati troškove postupka.

10.6. U preostalom dijelu žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke I. potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Tužitelj u žalbi pobijajući odluku o parničnim troškovima u dijelu u kojem mu troškovi nisu priznati iznosi isključivo razloge zbog kojih smatra da mu sud pogrešno nije dosudio parnični trošak koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude, dok druge razloge u odnosu na ostale troškove koji mu nisu priznati ne iznosi iz kojih razloga je ovaj sud samo u odnosu na taj trošak ispitivao pravilnost presude suda prvog stupnja.

11.1. Osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud, te stranke poziva na ročište na koji poziv su se dužne odazvati jer u protivnom nastupaju brojne posljedice prvenstveno u odnosu na dostavu presude. Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude sud ukratko iznosi usmeno obrazloženje presude (članak 336. stavak 1. ZPP-a). Iz tih razloga se po ocjeni ovog suda radi se o ročištu koje je bilo potrebno radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, zbog čega tužitelju pripada pravo na naknadu troška za zastupanje na tom ročištu po punomoćniku (isto pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-772/2023-2 od 23. siječnja 2024.).

11.2. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti u odluci o parničnim troškovima primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a te tužitelju pored već dosuđenih troškova dosuditi i zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude primjenom Tbr. 9. točka 3. Tarife u visini od 37,5 bodova što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 75,00 eura, kao i PDV na taj trošak u iznosu od 18,75 eura primjenom Tbr. 46. Tarife ili ukupno 93,75 eura. Na taj trošak tužitelju je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a od dana donošenja ove odluke.

12. Tužitelj je uspio u cijelosti s podnesenom žalbom iz kojeg razloga mu pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe u ukupnom iznosu od 31,25 eura (Tbr. 10. točka 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife/23.) obzirom na vrijednost pobijanog dijela, a ne u zatraženom iznosu od 312,50 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu jer taj trošak nije određeno zatražen. Iz tih razloga tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka.

13. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu tuženiku jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1.

ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

14. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,73 eura, jer je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, samo za dio zatezne kamate i djelomično troškove postupka, dok je odbijen u cijelosti u odnosu na odluku o glavnoj stvari pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka.

Koprivnica, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković