REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1544/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja PC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija dioničko društvo OIB: 25457712630 Zagreb, Marijana Čavića 9, kojeg zastupaju punomoćnici Janko Havaš, Mojmir Ostermann i Vjekoslav Ivančić, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti odluke o privremenom udaljenju s posla, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Klaudia Čurina, odvjetnika i punomoćnika tuženika Janka Havaša, odvjetnika, dana 29. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da su nedopušteni Odluka o privremenom udaljenju s posla od 29. rujna 2024. kojom je tuženik DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 udaljio od obavljanja poslova tužitelja PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2023. obavlja poslove radnog mjesta Skladištara kontrole i utovara i Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 21. listopada 2024. kojim je tuženik DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 odbio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja BORISA CRLJENA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 8. listopada 2024.

II. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da vrati tužitelja PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto Skladištara kontrole i utovara, odnosno, u slučaju da u vrijeme vraćanja na rad takvo mjesto ne bi bilo predviđeno u organizaciji tuženika, na drugo radno mjesto koje po opisu poslova mora što više odgovarati poslovima na kojima je tužitelj radio prije udaljenja s posla, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da nadoknadi tužitelju PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 05. studenog 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o privremenom udaljenju s posla. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu skladištar kontrole i utovara. Dana 29. rujna 2024. tuženik je donio odluku o privremenoj udaljenju tužitelja od obavljanja poslova s danom 29. rujna 2024. za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obveze. Za vrijeme privremenog udaljenja s posla radnik zadržava sva prava iz radnog odnosa. Protiv navedene odluke tužitelj je 08. listopada 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik očitovao 21. listopada 2024. Tužitelj tvrdi da je donošenjem navedene odluke stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike jer navedena odluka predstavlja miješanje u pravo radnika na rad. Tužitelj je sindikalni povjerenik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske. Tužitelj tvrdi da je tuženik bio dužan prije donošenja navedene odluke zatražiti prethodnu suglasnost Sindikata PPDIV, a s obzirom da istu nije zatražio, tužitelj tvrdi da je odluka nedopuštena, odnosno ništetna, jer je protivna članku 188 stavak 1 točka 2 Zakona o radu. Tužitelj tvrdi da 29. rujna 2024. nije održana sjednica radničkog vijeća te da radničko vijeće nije donijelo nikakvu odluku u smislu članka 150 stavak 10 Zakona o radu. Tužitelj je naveo da je događaj naveden u obrazloženju sporne odluke, prikazan preuveličano te da tuženik nije vodio računa o tužiteljevoj obrani iznesenoj 26. rujna 2024. godine. Tužitelj je naveo da u obrani nije sporio izricanje riječi koje su navedene u odluci o suspenziji, ali te riječi nisu bile upućene niti jednoj osobi već se radilo o riječima izrečenim u frustraciji, nakon što je tužitelj bio izložen optužbi za povredu obveza iz radnog odnosa, nakon čega je "sebi u bradu" izgovorio navedene riječi kao posljedicu frustracije. Tužitelj tvrdi da je odluka o suspenziji posljedica diskriminacije tužitelja po osnovi članstva u sindikatu i obavljanju sindikalne dužnosti.

2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je nedopuštena odluka o privremenom udaljenju s posla od 29. rujna 2024. i očitovanje tuženika od 21. listopada 2024. kojim je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava; da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da odlukom o udaljenju tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike niti u odnosu na dotadašnje uvjete rada. Odluka o udaljenju donesena je zbog tužiteljevog neprimjerenog ponašanja jer je tužitelj prijetio oružjem, što predstavlja tešku povredu radne obveze. Tuženik tvrdi da tužitelja nije stavio u nepovoljniji položaj jer je tužitelj za vrijeme trajanja udaljenja zadržao sva prava iz radnog odnosa (plaću i drugo). Prije donošenja navedene odluke tuženik je zatražio očitovanje radničkog vijeća koje se 29. rujna 2024. očitovalo na način da je suglasno s navedenom odlukom. Tuženik je pokrenuo postupak izvanrednog otkazivanja tužiteljevog ugovora o radu, a s obzirom da je tužitelj sindikalni povjerenik, tuženik je podno tužbu sudu radi nadomještaja suglasnosti sindikata koji je uskratio suglasnost na namjeravani otkaz tužitelju.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o privremenom udaljenju s posla od 29. rujna 2024. (list 11-12 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 08. listopada 2024. (list 13-18), očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 21. listopada 2024., presliku koverte i potvrdu o uručenju pošiljke (list 19-22), obranu od 26. rujna 2024. (list 23), obavijest od 02. kolovoza 2024. i 10. rujna 2024. (list 24 i 25), dopis Sindikata ZPPDIV od 12. rujna 2024. (list 26), očitovanje tuženika od 17. rujna 2024. (list 27), dopis Sindikata ZPPDIV od 20. rujna 2024. (list 28), Pravilnik o radu tuženika od 25. ožujka 2024. (list 42-81), dopis tuženika radničkom vijeću od 29. rujna 2024. (list 87), očitovanje radničkog vijeća na prijedlog odluke o privremenom udaljenju s posla od 29. rujna 2024. (list 88), prijavu povrede radne obveze (list 89), izjave svjedoka (list 90- 91), prijedlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 92-95), dopis tuženika od 29. rujna 2024. (list 96), očitovanje radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu od 04. listopada 2024. (list 97), dopis tuženika Sindikatu ZPPDIV od 29. rujna 2024. (list 98), očitovanje Sindikata ZPPDIV na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu od 04. listopada 2024. (list 99-100), prijavu o povredi radne obveze (list 108), upozorenje od 24. rujna 2024. (list 109-110).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tuženik je podnio prijavu zbog tužiteljeve povrede radne obveze koja se sastoji u tome da je tužitelj 29. kolovoza 2024. uočen da vozi viličar s jednom rukom u džepu, što predstavlja povredu radne obveze vezano uz pridržavanje propisa i mjera rada na siguran način. Zbog navedene povrede radne obveze tuženik je tužitelja pozvao na iznošenje obrane.

7. Uvidom u prijavu o povredi radne obveze od 25. rujna 2024. utvrđeno je da je rukovoditelj centralnog skladišta ZC obavijestio tužitelja da 26. rujna 2024. u 14:00 sati ima saslušanje vezano uz prijavu podnesenu zbog povrede obveze iz radnog odnosa počinjene 29. kolovoza 2024. U prijavi je navedeno da je tužitelj bio vidno uzrujan, rekao je da će kontaktirati svog odvjetnika te se naknadno interesirao tko ga je prijavio. Otišao je i nakon desetak minuta se vratio do ureda rukovoditelja i pred ZC, rukovoditeljem centralnog skladišta i TC, voditeljem optimizacije skladišnog poslovanja izrekao izjavu "To su gluposti za šta me prijavljujete. Vidim da me se želite riješiti! Mislim da neće biti mira dok ne uzmem automat i odem u upravnu zgradu i riješim sve tamo! P je goli k…. za mene".

8. Povodom navedene tužiteljeve izjave tuženik je 26. rujna 2024. podnio prijavu o povredi radne obveze koju je tužitelj počinio 25. rujna 2024., a sastoji se u opisanoj neprimjerenoj komunikaciji i izravnim prijetnjama zaposlenicima društva.

9. Tužitelj je 26. rujna 2024. pred poslodavcem iznio obranu povodom povrede radne obveze od 29. kolovoza 2024. koja se sastoji u vožnji viličara s jednom rukom u džepu i povodom povrede radne obveze od 26. rujna 2024. koja se sastoji u prijetnji i neprimjerenoj komunikaciji izrečenoj pred ZC i TC.

10. Zbog opisane neprimjerene komunikacije i prijetnje oružjem (automatom) zaposlenicima društva tuženik je pokrenuo postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, a s obzirom da je tužitelj sindikalni povjerenik, za otkaz je potrebna prethodna suglasnost sindikata koju je tuženik zatražio dopisom od 29. rujna 2024. Očitovanjem od 04. listopada 2024. sindikat je uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju pa je tuženik pokrenuo parnicu radi nadomještaja suglasnosti na namjeravani izvanredni otkaz tužiteljevog ugovora o radu.

11. Tuženik je 29. rujna 2024. donio odluku o privremenom udaljenju tužitelja s posla s danom 29. rujna 2024. za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obveze. U odluci je navedeno da za vrijeme privremenog udaljenja radnik zadržava sva prava iz radnog odnosa. Odluka je donesena zbog prijetnje koju je tužitelj izrekao 25. rujna 2024., a navedeno ponašanje radnika predstavlja neprimjereno ponašanje koje ima elemente nasilne prijetnje i prema članku 110 stavak 1 točka 16 Pravilnika o radu poslodavca, predstavlja osobito tešku povredu radne obveze. U svrhu sigurnosti poslodavca i svih ostalih radnika te prevencije izvršenja prijetnje i daljnje štete poslodavcu, poslodavac je sukladno članku 112 stavak 3 i 4 Pravilnika o radu tužitelju izrekao mjeru privremenog udaljenja s posla.

12. Dopisom od 29. rujna 2024. tuženik je od radničkog vijeća zatražio očitovanje na prijedlog odluke o privremenom udaljenju s posla radnika PC zbog neprimjerene komunikacije i izravnih prijetnji zaposlenicima društva.

13. Očitovanjem od 29. rujna 2024. radničko vijeće je dalo suglasnost na prijedlog odluke o privremenom udaljenju s posla radnika PC.

14. Tužitelj tvrdi da je odluka o privremenom udaljenju ništetna iz razloga što je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj kao sindikalni povjerenik protivno članku 188 stavak 1 Zakona o radu; iz razloga što je odluka o suspenziji donesena bez prethodne suglasnosti Sindikata PPDIV; iz razloga što je događaj preuveličan, izjava nije bila upućena niti jednoj osobi i tužitelj je izjavu izrekao zato što je bio optužen za vožnju viličara jednom rukom; iz razloga što je diskriminiran zbog članstva u sindikatu jer je drugi radnik u usporedivoj situaciji pisano vrijeđao druge radnike, a poslodavac ga nije sankcionirao.

15. Člankom 188 stavak 1 točka 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanke te dužnosti, bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.

16. Članak 150 stavak 10 Zakona o radu propisana je mogućnost poslodavca da radnika privremeno udalji s posla uz obvezu isplate mjesečne naknade plaće, u slučaju kada se radničko vijeće protivi izvanrednom otkazu.

17. Člankom 112 Pravilnika o radu tuženika propisano je da se radniku koji krši obveze iz radnog odnosa može za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja odgovornosti, ovisno o težini povrede, izreći mjera privremenog udaljenja s posla u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu. Privremeno udaljenje s posla izriče se pisanim nalogom a za vrijeme privremenog udaljenja s posla radnik zadržava sva prava iz radnog odnosa.

18. Iz navedene odredbe Pravilnika o radu proizlazi da je tuženik bio ovlašten tužitelja privremeno udaljiti s posla, a s obzirom da je tužitelj zadržao sva prava iz radnog odnosa (što je utvrđeno u članku 2 odluke o privremenom udaljenju s posla od 29. rujna 2024.), sud je zaključio da tužitelj privremenim udaljenjem s posla nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na uvjete rada i u odnosu na ostale radnike u smislu članka 188 stavak 1 točka 2 Zakona o radu. Iz navedenog razloga tuženik, prema mišljenju ovog suda, prije donošenja odluke o privremenom udaljenju nije bio dužan zatražiti prethodnu suglasnost Sindikata PPDIV jer se ne radi o slučaju propisanom člankom 188 stavak 1 točka 2 Zakona o radu.

19. Tužiteljeva tvrdnja da razlozi navedeni u odluci o privremenom udaljenju ne opravdavaju suspenziju (jer je događaj preuveličan, izjava nije bila upućena niti jednoj osobi i izrečena je zato što je tužitelj bio optužen za vožnju viličara jednom rukom) nije osnovana jer poslodavac ima pravo zahtijevati od radnika pravilno i sigurno upravljanje strojevima pa je tuženik je bio ovlašten utvrditi da li je tužitelj upravljao viličarem pravilno i na siguran način i da li je tužitelj vozio viličar jednom rukom te posljedično tome da li je počinio povredu obveza iz radnog odnosa.

20. Iako postupak utvrđivanja radnikove odgovornosti zbog počinjene povrede obveza iz radnog odnosa, za radnika može biti neugodan, radnik nije ovlašten zbog tog poslodavčevog postupka, prijetiti drugim zaposlenicima i komunicirati neprimjerenim riječima.

21. Naime, radnik je na radnom mjestu dužan obavljati radne zadatke na siguran način, sukladno uputi poslodavca te je dužan primjereno komunicirati s ostalim zaposlenicima i osobama s kojima dolazi u kontakt prilikom rada, a njegova komunikacija ne smije prelaziti granice pristojne poslovne komunikacije koja se očekuje u odnosu između radnika i poslodavca.

22. Pitanje da li je tužitelj počinio navedenu povredu obveza iz radnog odnosa i da li ista predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, utvrdit će se u parnici radi nedopuštenosti otkaza ukoliko tužitelj takvu parnicu pokrene i ukoliko tuženik donese odluku o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu. Naime, privremeno udaljenje s posla ima za svrhu da u slučaju sumnje na počinjenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa poslodavac zaštiti svoje interese i sigurnost ostalih zaposlenika. Odluka o suspenziji je privremenog karaktera pa ukoliko poslodavac u postupku utvrđivanja odgovornosti radnika utvrdi da ista ne postoji, za radnika uslijed suspenzije ne nastupaju štetne posljedice jer za vrijeme suspenzije zadržava sva prava iz radnog odnosa uključujući i naknadu plaće.

23. Sud nije prihvatio tužiteljevu tvrdnju da je diskriminiran zbog članstva u sindikatu što tužitelj obrazlaže tako da drugi radnik koji je pisano vrijeđao ostale radnike, nije sankcioniran. Odluku o suspenziji poslodavac donosi u svakom pojedinom slučaju i ocjenjuje okolnosti slučaja te sadržaj eventualno počinjene povrede obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je privremeno udaljen s posla zbog usmene prijetnje oružjem (automatom) pa činjenica što je tužitelj sindikalni povjerenik ni na koji način ne ukazuje da diskriminaciju po osnovi članstva u sindikatu. Prema mišljenju ovog suda, prijetnja koju je tužitelj izrekao predstavlja ozbiljno ugrožavanje sigurnosti svih zaposlenika tuženika, a okolnost što je tužitelj eventualno bio uzrujan u trenutku izricanja prijetnje ne opravdava njegov postupak. Stoga je sud zaključio da je tuženik opravdano tužitelja privremeno udaljio s posla dok ne utvrdi postojanje odgovornosti tužitelja.

24. Tuženik je prije donošenja odluke o privremenom udaljenju s posla zatražio suglasnost radničkog vijeća koje je dalo suglasnost na navedenu odluku. Okolnost što tuženik prije donošenja odluke o privremenoj udaljenju tužitelja s posla nije zatražio prethodnu suglasnost Sindikata PPDIV, ne čini odluku o privremenoj udaljenju s posla ništetnom jer tom odlukom tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike jer je za vrijeme privremenog udaljenja s posla tužitelj zadržao sva prava iz radnog odnosa.

25. Polazeći od utvrđenja da razlozi zbog kojih je tužitelj privremeno udaljen s posla (prijetnja oružjem zaposlenicima tuženika) predstavljaju opravdan razlog za suspenziju i da tužitelj zbog privremenog udaljenja s posla nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike (jer je tužitelj zadržao sva prava iz radnog odnosa), sud je zaključio da je odluka o privremenom udaljenju tužitelja s posla dopuštena pa tuženik nije dužan tužitelja vratiti na rad.

26. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja i svih predloženih svjedoka, jer je ocijenio da njihovo saslušanje u ovom postupku nije potrebno s obzirom da su činjenice relevantne za rješenje ovog spora, utvrđene uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis.

27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur, sukladno Tbr. 7/2, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 125,00 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 625,00 eur.

29. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnik tuženika