Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-621/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anamarija Šarić Adžić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika GEODEZIJA RIBIČIĆ d.o.o. Makarska, Kralja Zvonimira 7A OIB: 52559831084, kojeg zastupa punomoćnica Ana Štrbac Agić, odvjetnica u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu broj: P-3707/2021-3 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu broj: P 3707/2021-3 od 13. ožujka 2023.
II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu broj: P 3707/2021-3 od 13. ožujka 2023. suđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.428,40 € / 10.762,30 kuna1 , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31. prosinca 2022.godine teku po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznos od: - 78,79 € / 593,65 kn od 13. 02. 2020. do isplate - 157,59 / 1.187,30 kn od 11. 02. 2021. do isplate - 157,59 € / 1.187,30 kn od 23. 02. 2021. do isplate - 1.029,68 € / 7.758,05 od 14. 09. 2021. do isplate."
II. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 218,99 € / 1.650,00 kn2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. ožujka 2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik i to zbog žalbenih razloga iz članka 354. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te žalbom predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao zakupodavca za naplatu iznosa od 10.762,30 kuna/1.428,40 EUR od tuženika kao jednog od zakupnika poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], PTC, Sv. Nikola (Nivo "D" br. 24), koji iznos tužiteljica potražuje na ime zajedničke pričuve.
6. U konkretnom slučaju radi se o presudi zbog ogluhe pa se ista na temelju članka 353. stavak 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Tuženik smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točke 5 ZPP jer nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe odnosno smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 331.b stavak 1. točke 1.,2. i 3. ZPP koji se kumulativno moraju ispuniti da bi se presuda zbog ogluhe mogla donijeti.
8. Tako žalitelj konkretno smatra da nije ispunjen uvjet iz članka 331.b stavak 1. točke 1. ZPP jer u spisu nema dokaza da su mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni i to zato jer je pregledom spisa vidljivo da nije uredno zaprimio tužbu za koju nema potvrde o dostavi pismena odnosno ista ne prileži spisu. Tuženik navodi kako je nov u sustavu elektroničke komunikacije te da nikad nije zaprimo poštu putem e komunikacije jer se desila greška u sustavu prilikom logiranja odnosno ulaska u sigurni elektronički pretinac, a kad je putem podrške za sustav uspio ući u poštu isti je zaprimio samo pobijanu presudu.
9. Na taj žalbeni navod treba reći kako je pregledom spisa (e-spisa) vidljivo da pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 29. prosinca 2022. prileži u elektronskom obliku potvrda o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena iz kojeg proizlazi da je 29. prosinca 2022. u sigurni elektronički poštanski pretinac tuženika poslana tužba s prilozima te dopis suda kojim se tuženik poziva na odgovor na tužbu. U toj se potvrdi navodi kako primatelj pismena, tuženik, nije u roku od 15 dana od dana dostave pismena u njegov sigurnosni elektronički poštanski pretinac preuzeo pismena, a kako je člankom 143.c stavak 5. ZPP propisano da je dostava putem sigurnog elektroničkog pretinca obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena, a što je u konkretnom slučaju 14. siječnja 2023. proizlazi da nije osnovan tuženikov žalbeni navod kako mu tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni.
10. Tuženik u žalbi navodi da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ujedno smatra da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i to prvenstveno Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. svibnja 2018. (dalje: Ugovor) te smatra da nema dokaza da je tuženik pasivno legitimiran za izvršenje u cijelosti obveze plaćanja pričuve budući je zakupac istog poslovnog prostora i ĐL, a prema članku 4. Ugovora svatko odgovara posebno za svoje obveze koje iz ugovora proizlaze.
11. Ti žalbeni navodi nisu osnovani jer je tužitelj u tužbi naveo da je prema međusobnom dogovoru stranaka obvezu plaćanja pričuve tuženik bio dužan podmirivati u cijelosti te je na tu okolnost priložio dokaze kojim bi se te činjenice mogle utvrditi pa je tako predložio saslušanje stranaka, svjedoka, pregled Ugovora, konto kartica, dopisa kojim se otkazuje Ugovor, poziv na plaćanje pričuve od 23. veljače 2021. te dopis tuženika od 26. studenoga 2020. a iz niti jednog od tih predloženih dokaza ne proizlazi nešto suprotno od činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Upravo suprotno, u dopisu od 26. studenoga 2020. se navodi da je tuženik zbog građevinski nedostataka prostora koji nisu sanirani prestao plaćati pričuvu što potvrđuje da je postojao dogovor stranaka na temelju kojeg je tuženik kao zakupnik podmirivao trošak pričuve te da je isti zbog dogovora stranaka pasivno legitimiran za plaćanje zajedničke pričuve.
12. S obzirom da iz spisa proizlazi da su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331. b ZPP to nije osnovana žalba radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
13. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Josita Begović
