Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž R-72/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: TU iz [adresa] T 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene: Republika Hrvatska, za MUP, zastupane po ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Pr-53/2022-15 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužene se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pr-53/2022-15 od 28. svibnja 2024.;
- u točki I. izreke kojim se utvrđuje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla,
- u točki II. izreke kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za troškove prijevoza na posao i s posla u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza 37,96 EUR za razdoblje od 01. veljače 2018. do 09. veljače 2021., te od 01. ožujka 2021. do 01. rujna 2021, s zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos, te nalaganje tuženiku daljnje isplate naknade za troškove prijevoza,
tako da se tužbeni zahtjevi tužitelja odbijaju kao neosnovani.
- u točki III. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima, tako da sada glasi:
" Svaka stranka snosi svoje troškove postupka"
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:
" I. Utvrđuje se da tužitelj TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:
- Za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;
- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;
- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;
- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;
- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;
- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;
- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;
- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;
- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;
- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;
- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;
- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;
- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;
- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;
- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;
- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;
- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;
- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;
- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;
- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;
- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;
- Za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;
- Za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;
- Za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;
- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;
- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;
- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;
- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;
- Za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;
- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;
- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;
- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;
- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;
- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;
- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;
- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;
- Za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine;
- Za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine;
- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;
- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;
- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;
- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;
- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine, te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužitelju sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru.
III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev zahtjev, te naloži tužitelju naknaditi troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba tužene je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza na posao i s posla od mjesta stanovanja tužitelja do mjesta rada za razdoblje od prosinca 2017. do kolovoza 2021.
6. Iz spisa proizlazi:
- da je tužitelj zaposlen kao službenik u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj i da je Odlukom tužene broj 511-13-01-15-593/2018 od 19. travnja 2018. (dalje: Odluka od 19. travnja 2018.) utvrđeno da tužitelj u utuženom razdoblju ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza pozivom na odredbu članka 53. stavak 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/17 – "Narodne novine" broj 112/17), s obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da je od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada udaljenost pješačkom rutom manja od 2 km;
- da je u ranijem razdoblju tuženica isplaćivala tužitelju naknadu troškova prijevoza u skladu s ranije važećim člankom 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te u skladu s Tumačenjem Zajedničke komisije za praćenje primjene tog ugovora od 31. listopada 2012. broj 21/59;
- da je tužena za daljnje razdoblje (od 1. rujna 2021.) donijela Odluku o pravu na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla kojom je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova javnog prijevoza na temelju članka 5. Izmjena Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Izmjene KU/18 - „Narodne novine“ broj 12/18.) kojom je u cijelosti izmijenjen članak 53. Kolektivnog ugovora
- da se udaljenost u smislu odredbe članka 5. stavak 14. Izmjena KU/18 utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. toga članka, kao pješačka ruta;
- da iz dopisa društva Ceste Šibenik d.o.o. proizlazi da na predmetnoj pješačkoj ruti ne postoji nogostup, pa prvostupanjski sud utvrđuje da kretanjem isključivo po kolniku koji je određen kao pješačka ruta prema kartografskoj podlozi Google Maps Hrvatskog autokluba, za pješaka postoji rizik upadanja u jarak ili naleta vozila što bi svakodnevnim kretanjem tužitelja po istoj ugrozilo njegovu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, a uzimajući u obzir i odredbu članka 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC – "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) prema kojem se pješak ne smije kretati niti zadržavati na kolniku (stavak 1.) te se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnog za kretanje pješaka (stavak 3.).
6.1. Na osnovu prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja navodeći u obrazloženju da je dolazak i odlazak s posla tužitelja isključivo moguć drugim najkraćim alternativnim pravcem i to automobilom ili sredstvom javnog prijevoza, a koji pravac je duži od dva kilometra, pa tužitelj ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na naknadu za troškove prijevoza u visini mjesečne autobusne karte gradskog autobusnog prijevoza.
7. Ispitujući pobijanu presudu, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7.1. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja, a na što žalitelj osnovano ukazuje.
8. Naime, prema odredbi članka 1. stavak 3. Zakona o policiji (dalje: ZP - "Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) na pitanja radno- pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Zakon o državnim službenicima u odredbi članka 63. stavak 1. (dalje: ZDS - "Narodne novine" broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15 i 61/17) propisuje da je odlučivanje o prijemu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe (osim onih iz stavka 1.) odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (stavak 2.). KU/17 u članku 62. propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika donose u pisanom obliku i s obrazloženjem i dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku. U konkretnom slučaju je konačnom Odlukom tužene od 22. veljače 2018. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 01. prosinca 2017.
8.1. Iz sadržaja obrazloženja navedene Odluke od 22. veljače 2018. proizlazi da je utvrđeno da od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], do mjesta rada u [adresa] udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv Odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave. Iz navedenog je evidentno da je navedena Odluka sukladna odredbi članka 62. KU/17 važećem u vrijeme donošenja iste, a i odredbi članka 63. stavak 2. ZDS.
8.2. Sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 mjerodavnom obzirom na vrijeme donošenje Odluke od 22. veljače 2018.) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.), dok zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1., osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).
8.3. Obzirom da je o zahtjevu tužitelja o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tužena (poslodavac), a da tužitelj nije zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv Odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, to je prekludiran zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom s obzirom da je sud vezan za konačnu Odluku tužene od 22. veljače 2018. kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza i da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno članku 53. stavak 14. u vezi sa stavkom 1. KU/17, to nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti. Posljedično navedenom činjenice koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude, a na temelju kojih izvodi zaključak - da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza, u konkretnom slučaju nisu relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu s obzirom da je o tom pravu odlučeno pravomoćnom i konačnom odlukom koju ovaj sud nije ovlašten preispitivati.
9. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužene i preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točka 3. ZPP.
10. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi ostvarenja prava na naknadu za troškove prijevoza na posao i s posla u utuženom razdoblju, te zahtjev za isplatu naknade troškova prijevoza. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza bili potpuno neopravdano jer u trenutku podnošenja tužbe, pa i žalbenog odlučivanja o postojanju tog prava postoji neujednačena sudska praksa (presuda Županijskog sud u Splitu, poslovni broj: Gž R-601/2021., Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-562/2021., Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž R-144/2024). Zbog toga je ovaj sud odlučujući o troškovima postupka u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP imao u vidu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je kriterije Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske od 06. rujna 2009. kao i tumačenje tog suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu, zbog čega legitimni cilj izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu, te je ocjena ovog suda da bi obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženoj predstavljalo nesrazmjerno ograničenje njegovog prava na pristup sudu, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, uključujući i troškove predmetnog žalbenog postupka.
U Dubrovniku, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
