Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-374/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice Addiko banke d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-903/2024-12 od 12. svibnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-903/2024-12 od 12. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010446514/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 28. lipnja 2005., potvrđenog 30. lipnja 2005. godine po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod brojem: OU-732/2005. u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženici ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 218,71 EUR-a (dvjestoosamnaesteura sedamdesetjedancent) zajedno sa zateznom kamatom koja kamata teče od dana 8. srpnja 2005. po stopi do 31. srpnja 2008. od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 928,09 EUR-a (devestodvadesetosameura-devetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV. Odbijen je kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010446514/2005 od 28. lipnja 2005., koji su sklopile parnične stranke i isplata iznosa od 218,71 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, što predstavlja iznos jednokratne naknade za obradu kredita (ulazna naknada).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010446514/2005 od 28. lipnja 2005., temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit za adaptaciju kuće, u iznosu od 35.000,00 CHF a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je u članku 6. stavku 1. Ugovora navedeno da se tužitelj obvezuje platiti naknadu, prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, u visini od 1,50 %, jednokratno unaprijed,

- da među strankama nije sporno da se radi o iznosu od 1.647,84 kn odnosno 218,71 eura koji je naplaćen 7. srpnja 2005.,

- da tužitelju prilikom sklapanja ugovora nije objašnjeno na što se naknada odnosi, niti koji se troškovi s njom podmiruju,

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da je predmetna odredba objašnjena tužiteljici prilikom sklapanja ugovora, da su joj prezentirani parametri o kojima ovisi visina naknade, odnosno da se o toj odredbi pregovaralo.

7. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužitelj kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 6. stavak 1. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.

9. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužitelju iznos od 218,71 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje pa zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Ovakva odluka suda je pravilna.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

12.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

13. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredbu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove. Prema stavu i ovoga suda tužitelju pripadaju troškovi pristupa tužiteljevog punomoćnika na ročište za objavu presude jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a

17. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić