Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-407/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Božici Petak Vujec, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-419/2024-11 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-419/2024-11 od 28. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 2. Ugovora o kreditu broj ... od 20.10.2006. godine sklopljenog između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, kao davatelja kredita, a koja odredba čl. 4. st. 2. glasi: „Komitent se obvezuje prilikom isplate kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3 % (slovima: tri posto) od iznosa kredita.'', te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, da tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 600,00 EUR (slovima: šeststotina eura) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 04.11.2006. godine do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5301807542 od 20.10.2006. godine sklopljenog između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, kao davatelja kredita, a koja odredba čl. 9. st. 2. glasi: „U slučaju prijevremene otplate kredita komitent se obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj odlukom o naknadama važećoj na dan prijevremene otplate kredita, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 1,25 % (slovima: jedan posto i 25/100) iznosa koji se ranije vraća.'' , te odredba čl. 9. st. 3. Ugovora o kreditu broj 5301807542 od 20.10.2006. godine sklopljenog između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, kao davatelja kredita, a koja glasi: „Visina naknade za prijevremeni povrat kredita je promjenjiva, sukladno odluci Banke o naknadama, a koja ovisi o promjeni tržišnih uvjeta, promjeni načina izvješćivanja i ostalim promjenama uvjetovanim promjenom zakonskih propisa.“, te stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, da tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 138,21 EUR (slovima: stotinutridesetosam eura i dvadesejedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 05.02.2008. godine do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb, da tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 763,27 eura (sedamstošezdesettri eura i dvadesetsedam centi), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude 28. svibnja 2025. pa do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelju naknaditi troškove tuženika, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 4. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 5301807542 od 20. listopada 2006., koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena obveza plaćanja iznosa jednokratne naknade za obradu kredita (ulazna naknada ), kao i odredbe članka 9. stavak 2. ugovora, kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, te vraćanje stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužitelj tuženiku platio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 5301807542 od 20. listopada 2006., temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje iznosu od 20.000,00 eura, a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je u članku 4. stavak 2. ugovoreno da se komitent obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3% od iznosa kredita,

- da je člankom 9. stavak 2. Ugovora ugovoreno da je u slučaju prijevremene otplate kredita komitent u obvezi platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita, koja u vrijeme sklapanja ugovora iznosi 1,25% iznosa koji se ranije vraća, s tim da je navedena naknada promjenjiva,

- da je tuženik učinio nespornim iznos tužbenog zahtjeva, prema kojem je tužitelju ulazna naknada naplaćena u iznosu od 600,00 eura, a naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 138,21 eura,

- da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije imao mogućnost pregovaranja o navedenim odredbama niti mu je objašnjeno na što se naknada odnosi, niti koje troškove pokriva, te da nije upoznat sa parametrima koji određuju visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da su predmetne odredba objašnjene tužitelju prilikom sklapanja ugovora, da su mu prezentirani parametri o kojima ovisi visina naknade, odnosno da se o tim odredbama pregovaralo.

7. Odluku o ništetnosti drugih dviju spornih ugovornih odredbi (o troškovima odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 81. u vezi članka 87. ZZP/03, utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, da tužitelji nije imao utjecaj na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja odnosno te su odredbe ugovora nepoštene te time i ništetne.

8. Odluku o zahtjevima za isplatama (ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu) prvostupanjski je sud temeljio na članku 323. stavak 1. i članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. godine po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

10. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita, nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

11. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita neosnovano se žalitelj poziva na pravo banke na naknadu štete, jer da bi netko bio dužan naknaditi štetu ona treba i nastati i njezina se visina treba utvrditi. Samo postojanje mogućnosti nastanka štete ne daje pravo mogućem oštećeniku naplatiti unaprijed određenu naknadu. Tuženik ne navodi koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti) kao što je i prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio.

12. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare pozivanjem na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto broj: Su-IV-47/2020 po kojem kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi jer se ovdje radi o ništetnim ugovornim odredbama, koja je ustanovljena u ovoj presudi.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na od dana kada je stekao iznose na ime ulazne i izlazne naknade.

14. Kako se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić