Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10826/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SE, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 22. rujna 2022., broj: 3. Pp-1872/2022, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 22. rujna 2022., broj: 3. Pp-1872/2022, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/16. i 114/22.), okr. SE je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, navodeći u uvodu žalbe da se žali zbog povrede odredbi materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi ističe kako smatra nespornim da su policijski službenici, postupajući po naredbi Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, prilikom pretrage obiteljskog stana, u ormaru spavaće sobe, pronašli 10 komada streljiva kalibra 7,65 mm, reproducira razloge pobijane presude, reproducira optužni prijedlog te ističe da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj je provedena radnja pretrage i da tamo doista i stanuje pa je to njegov dom, da je nejasno zašto sud navodi da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, da su trebali biti ispitani i drugi policijski službenici koji su prisustvovali pretrazi te da je prvostupanjski sud, sukladno čl. 161. st. 3. i 4. Prekršajnog zakona, ako je smatrao da nedostaju dokazi da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj, trebao pribaviti moguće dokaze tijekom postupka, navodeći da je prema čl. 160. st. 2. t. 5. Prekršajnog zakona činjenični opis radnje prekršaja osnovni sadržaj optužnog prijedloga pa je nejasno zašto prvostupanjski sud nije po službenoj dužnosti pribavio nedostajuće dokaze.
6. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano zaključio da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okr. SE počinio prekršaj za koji se optužuje. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na činjenicu da okrivljenik ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj je provedena radnja pretrage, kojom prilikom je u ormaru spavaće sobe pronađeno 10 komada streljiva kalibra 7,65 mm i da tamo doista i stanuje pa je to njegov dom. Navedena činjenica je tek jedan indicij, a nikako ne nedvojben dokaz da je upravo okrivljenik držao predmetno streljivo u navedenoj prostoriji. Iz provedenih dokaza proizlazi da je radnja pretrage doma okrivljenika naložena zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, da je okrivljenik odbio potpisati zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, kao i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a iz iskaza svjedoka policijskog službenika proizlazi da su pretpostavljali da nađeno streljivo nije od okrivljenikove majke, koja također živi na toj adresi, nego od okrivljenika te da ne može sa sigurnošću reći je li predmetno streljivo na toj adresi bilo i prije nego li se okrivljenik doselio. Iz provedenog dolaznog postupka također proizlazi da u istom stanu živi i okrivljenikova majka, a okrivljeni se brani da streljivo ne pripada njemu te da nije ni znao da je streljivo u stanu, da se vratio u Sinj uzdržavati bolesnu majku i pokojnu tetu te da ako je u stanu ostalo nešto iza pokojnog oca da on za to nije znao.
7. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nema dokaza da je predmetno streljivo držao okrivljenik te da se ne radi čak ni o zatvorenom krugu indicija, nego da postoji tek jedan indicij (činjenica da okrivljenik živi u stanu u kojem je pronađeno streljivo), koji sam za sebe nije dovoljan za donošenje osuđujuće presude. Ovo tim više što ni radnja pretrage doma nije naložena zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje prekršaja iz Zakona o posjedovanju oružja građana, nego iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droge.
8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je prvostupanjski sud trebao imati aktivnu ulogu u pronalaženju dokaza, jer je prvostupanjski sud upravo tako i postupio. Naime, tužitelj u optužnom prijedlogu nije predložio izvođenje ni jednog personalnog dokaza, nego samo materijalnih i to onih koje je priložio uz optužni prijedlog, tako da je prvostupanjski sud samoinicijativno, po službenoj dužnosti, izveo dokaz ispitivanja svjedoka policijskog službenika DE koji je poduzimao dokaznu radnju pretrage doma okrivljenika. Znači, prvostupanjski sud je postupio upravo u skladu sa svojom inkvizitornom ulogom, koju činjenicu je tužitelj očito zanemario, a zanemario je i činjenicu da je teret dokaza na tužitelju te da se njegova procesna uloga ne iscrpljuje samo u podnošenju optužnog akta. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da su trebali biti ispitani i drugi policijski službenici koji su prisustvovali pretrazi treba navesti da se isti ne mogu smatrati osnovanim sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. Naime, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, nije predlagao da se taj dokaz izvede, a navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.
9. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što znači da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Prema tome, a usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, jer se u konkretnom slučaju ne može s dovoljnim stupnjem izvjesnosti zaključivati o krivnji okr. SE.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
