Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7941/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SE i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbama okr. SE i okr. EE, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 16. srpnja 2025., broj: Pp-1918/2025, u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. SE, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama u odnosu na ovog okrivljenika na način da mu se ukida zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja okr. EE na udaljenost od 100 metara, ispod koje udaljenosti mu se ne smije približiti na području Republike Hrvatske, u trajanju šest mjeseci.

II. Žalba okr. SE u ostalom dijelu te žalba okr. EE u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. SE i okr. EE obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 EUR (dvadeset eura), svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 16. srpnja 2025., broj: Pp-1918/2025, okr. SE je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 250,00 eura, u koju su uračunata dva dana lišenja slobode pa mu je preostala novčana kazna 170,36 eura koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Na temelju čl. 13. st. 1. i čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. SE je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja okr. EE na udaljenost od 100 metara, ispod koje udaljenosti mu se ne smije približiti na području Republike Hrvatske, u trajanju šest mjeseci. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da se okr. SE oslobađa obveze naknade istih.

1.1. Istom presudom, proglašen je krivim i okr. EE da je počinio prekršaje iz čl. 22. st. 5. i čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki počinjeni prekršaj uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena ukupna novčana kazna 1.050,00 eura, u koju su uračunata dva dana lišenja slobode pa mu je preostala novčana kazna 970,36 eura koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Na temelju čl. 13. st. 1. i čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. EE je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja okr. SE na udaljenost od 100 metara, ispod koje udaljenosti mu se ne smije približiti na području Republike Hrvatske, u trajanju šest mjeseci. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da se okr. EE oslobađa obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbe su pravodobno podnijeli oba okrivljenika osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, sve s prijedlogom da se žalbe prihvate.

2.1. Okr. EE je uz žalbu dostavio presliku otpusnog pisma KBC Split 19. siječnja 2024. te presliku jedne fotografije.

3. Žalba okr. SE je djelomično osnovana, a žalba okr. EE nije osnovana.

U odnosu na žalbu okr. SE

4. Neosnovano okr. SE tvrdi u žalbi da nije napravio nikakvo nasilje prema nikome, jer je u slobodnom iznošenju svoje obrane jasno i izričito naveo kako je istina da je inkriminirane prilike uputio pogrdne riječi svom bratu okr. EE govoreći mu da je klošar i da kupi boce po selu, a upravo to mu se optužbom i stavlja na teret. Takvo ponašanje okr. SE je potvrdio i svjedok KE koji je bio očevidac inkriminiranog događaja. Po ocjeni ovog suda, nedvojbeno se radi o izričajima kojima je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijede, ponize i omalovaže osobu kojoj su upućeni i predstavljaju napad na psihički integritet žrtve u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se ne može smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji. Iz navedenih razloga, ponašanjem okr. SE za koje je proglašen krivim i koje je u potpunosti priznao, ostvarena su sva bitna obilježja psihičkog nasilja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je okr. EE došao nepozvan na njegov posjed i svojim provokacijama započeo i doveo do inkriminiranog događaja, treba navesti da su ovi navodi istiniti jer su nedvojbeno utvrđeni provedenim dokaznim postupkom, ali nikakav motiv odnosno razlog ne opravdava postupak činjenja bilo koje vrste nasilja, a niti ta činjenica, da je inkriminirani događaj isprovocirao suokrivljenik, može ekskulpirati okr. SE od prekršajne odgovornosti.

6. Iz prethodno iznesenih razloga, nije osnovana žalba okr. SE zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U pravu je okr. SE kada se žali u odnosu na izrečenu mu zaštitnu mjeru, jer i ovaj sud, imajući na umu da je cijeli događaj isprovocirao okr. EE koji je, unatoč opetovanim upozorenjima i zamolbama brata KE, došao nepozvan na posjed okr. SE i započeo s verbalnim provokacijama te imajući na umu da je okr. SE neosuđivana osoba, ne ukazuje na postojanje okolnosti koje bi upućivale na nužnost primjene predmetne zaštitne mjere niti sa stajališta opće, a niti sa stajališta posebne prevencije. Okolnost da su međusobni odnosi suokrivljenika od ranije narušeni, a što je razlog zbog koje je prvostupanjski sud okr. SE izrekao predmetnu zaštitnu mjeru, sama za sebe, nije dostatna za zaključak o opravdanosti izricanja iste u odnosu na ovog okrivljenika.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. SE nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana pa izrečena novčana kazna 250,00 eura predstavlja, prije svega blažu vrstu kazne, a osim toga novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma. Imajući na umu prethodno navedeno, ovaj sud smatra da činjenica da okr. SE svojim ponašanjem nije započeo ni isprovocirao inkriminirani događaj ne daje osnove za izricanje još blaže kazne jer se ne bi mogla postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

U odnosu na žalbu okr. EE

9. Prije svega, brojne žalbene navode ovog okrivljenika kojima se opisuje ponašanje okr. SE u nekim događajima koji su se desili ranije ovaj sud nije razmatrao jer nisu predmet ovog prekršajnog postupka i nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u ovom prekršajnom postupku.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima okr. EE tvrdi da ga je okr. SE napao kad su on i KE došli ispred garaže te da ga je čak i fizički zlostavljao, jer iz iskaza svjedoka KE, očevica inkriminiranog događaja, proizlazi da je upravo okr. EE stao ispred garaže i počeo vikati da on tu ima pravo biti, da mu to nitko ne može zabraniti te da je čak i njega počeo vrijeđati, a nakon čega je okr. SE izašao iz kuće. I po ocjeni ovog suda, iskaz svjedoka KE je vjerodostojan jer u njemu nema ni jednog elementa proturječnosti, kao ni motiva da lažno tereti okr. EE za nešto što ovaj nije učinio, a osim toga ovaj svjedok je svojim iskazom jednako teretio oba svoja brata, što također ukazuje na vjerodostojnost njegova iskaza. Ponašanje okr. EE za koje je proglašen krivim, dakle sadržaj izričaja koje je uputio okr. SE i KE, kao i činjenica da je inkriminirani događaj isprovocirao i započeo upravo on svojim ponašanjem, nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza svjedoka KE te obrane okr. SE koji su suglasni pa žalbeni navodi kojima okr. EE tvrdi da okr. SE ne govori istinu nisu osnovani i predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja vlastite prekršajne odgovornosti.

11. Stoga, nije osnovana žalba okr. SE zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okr. EE pobija samo odluku o izrečenoj novčanoj kazni, navodeći da je na dugogodišnjem bolovanju zbog čega je izrečena kazna previsoka za njegova primanja.

13. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da su okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, prilikom donošenja odluke o kazni, ovom okrivljeniku cijenio olakotnim činjenicu da je prekršajno nekažnjavan, da je lošeg imovnog stanja, trenutno na bolovanju te da uzdržava jedno dijete dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Dakle, sve činjenice koje okrivljenik ističe u žalbi i koje dokazuje dostavljenom medicinskom dokumentacijom, prvostupanjski sud je uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o kazni i vrednovao ih je olakotnim.

14. Imajući na umu da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. EE proglašen krivim, propisana novčana kazna najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora najmanje 70 dana, a za prekršaj iz čl. 22. st. 1. istog Zakona, za koji je također proglašen krivim, propisana novčana kazna najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, to je jasno da su mu za oba prekršaja utvrđene prije svega blaže vrste kazne, a osim toga i novčane kazne u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimuma. Ocjena je ovog suda da su utvrđene novčane kazne za svaki prekršaj pa time i izrečena ukupna novčana kazna i više nego primjerene stupnju krivnje okr. EE, a naročito činjenici da je ovaj okrivljenik inicirao inkriminirani događaj, pogibeljnosti počinjenih prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Stoga, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže novčane kazne.

15. Ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenik u tom dijelu nije žalio, ispitao zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja mu je izrečena. Po stanovištu ovog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom ovom okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, jer je, u konkretnom slučaju, primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu je inkriminirani događaj svojim ponašanjem započeo okr. EE, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje oba okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.