Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-122/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz OD Knezović & Partneri j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-100/2024-11 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-100/2024-11 od 31. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu br. 136-293/2007 koji je dana 14. studenog 2007. sklopljen između pravnog prednika tuženika, trgovačkog društva HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, a sada ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 i tužiteljice DT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a koja odredba glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1¸50 % (jedan zarez pedeset posto) iznosa kredita.”.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužiteljici DT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 155,07 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. 11. 2007. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate od 15 % godišnje, nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužiteljici DT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 301,16 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 136-293/2007 od 14. studenog 2007., koji su sklopile parnične stranke i isplata iznosa od 155,07 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, što predstavlja iznos jednokratne naknade za obradu kredita (ulazna naknada).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovora o kreditu broj 136-293/20007 od 14. studenog 2007, temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit za kupnju vozila u iznosu od 17.434,00 CHF a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je u članku 5. stavku 2. Ugovora navedeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50 % iznosa kredita

- da među strankama nije sporno da se radi o iznosu od 1.168,43 kn odnosno 155,07 eura koji je naplaćen 27. studenog 2007.

- da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora nije imala mogućnost pregovaranja o navedenoj odredbi niti joj je objašnjeno na što se naknada odnosi, već joj je samo predočen izračun naknade.

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da je predmetna odredba objašnjena tužiteljici prilikom sklapanja ugovora, da su joj prezentirani parametri o kojima ovisi visina naknade, odnosno da se o toj odredbi pregovaralo.

7. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu pregovarale o naknadi za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužiteljica kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogla utjecati.

8. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdivši da je odredba sadržana u članku 6. stavak 1. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna.

9. Temeljem odredbi iz članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine "35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika platiti tužiteljici iznos od 155,07 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena naknada za obradu kredita odbivši tuženikovo prigovor zastare s obrazloženjem da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na naknadu za obradu kredita o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje pa zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužiteljice da joj tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

10. Ovakva odluka suda je pravilna.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

12. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužiteljica na njezin sadržaj mogla utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita.

12.1. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

13. Tuženik je taj koji je tužiteljici nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu te je radi toga i nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zateznih kamata odredio temeljem članka 1115. ZOO od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15. Kako se odluka o troškovima pobija samo paušalno i kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, valja reći da je i odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić