Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II-8 Kr-8/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: II-8 Kr-8/2023-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. V. C. (ranije T.) zbog kaznenog djela izazivanja teških tjelesnih ozljeda opasnom vožnjom iz čl. 1.A Zakona o cestovnom prometu iz 1988., odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/2004 - u daljnjem tekstu: ZOMP) o rješenju Županijskog suda u Vukovaru od 20. srpnja 2023. broj Kv II-168/2023-18, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 20. srpnja 2023. broj Kv II-168/2023-18 i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Pod točkom I-izreke rješenja suda prvog stupnja, temeljem čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a, odbijeno je izručiti rumunjskog državljanina A. V. C. (ranije T.) nadležnim pravosudnim tijelima Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (u daljnjem tekstu: Ujedinjeno Kraljevstvo) radi kaznenog progona zbog, tamo opisanog, kaznenog djela iz članka 1.A Zakona o cestovnom prometu iz 1988., temeljem uhidbenog naloga izdanog od Okružnog suca prekršajnog suda u Birminghamu od 20. siječnja 2019. broj 20BW1578017.

 

1.1. Pod točkom II tog rješenja, ukinut je istražni zatvor te je izručenik pušten na slobodu.

 

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis predmeta, predložilo da se rješenje suda prvog stupnja ukine i vrati na ponovno odlučivanje zbog pogrešne primjene materijalnog prava te, podredno, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

3. Temeljem čl. 55. st. 1. ZOMP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao navedeno rješenje te je našao ostvarenom bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), posljedicom čega se ispravnost pobijanog rješenja ne može s uspjehom ispitati.

 

4. Uvodno treba reći da je prethodnim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno ispunjenje svih zakonskih pretpostavki za izručenje stranca A. V. C. pravosudnim tijelima Ujedinjenog Kraljevstva. Prihvaćanjem žalbe izručenika te po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem broj I KŽ 5/2023 od 18. svibnja 2023. ukinuo prvostupanjsku odluku i vratio na ponovno odlučivanje zbog ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pritom je sudu prvog stupnja dana jasna uputa o potrebi provjere uvjeta, odnosno zapreka za predaju tražene osobe u skladu s odredbama Glave VII Sporazuma o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (stupio na snagu 1. svibnja 2021., Službeni list  EU 2021 - u daljnjem tekstu: Sporazum o trgovini i suradnji) koji se, kao sastavni dio prava EU, ovdje treba primijeniti. Također, s obzirom da je tražena osoba državljanin EU ukazano je na standarde Suda Europske unije izražene u presudama Petruhin C-182/2015 i Ruska Federacija C-897/2019 prema kojima je predaja moguća samo ako država državljanstva (ovdje Republika Rumunjska) ne bude izdala europski uhidbeni nalog te ako u državi koja traži predaju ne prijeti ugroza prava iz čl. 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Službeni list EU - C 202: u daljnjem tekstu - Povelja).

 

5. Navedenu uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski je sud tek djelomično poštivao te je pribavio izjašnjenje Ministarstva pravosuđa Republike Rumunjske od 30. lipnja 2023. prema kojem ta država neće izdati europski uhidbeni nalog kako bi svome državljaninu sudila u državi državljanstva.

 

6. Neovisno o tome, prvostupanjski je sud ipak odbio izručenje (u stvari, odbio izvršiti uhidbeni nalog Ujedinjenog Kraljevstva) iz razloga jer „nisu ispunjene pretpostavke, odnosno izostaju zapreke za izručenje izručenika sukladno odredbama Sporazuma o trgovini i suradnji, koji je sastavni dio prava EU, a time i prava Republike Hrvatske kao njezine članice, te bi izručenjem izručenika moglo doći do ugrožavanja prava izručenika zaštićenih u čl. 19. Povelje“.

 

7. Ovakvi, ishitreni, zaključci prvostupanjskog suda nisu prihvatljivi, a dani razlozi su manjkavi i međusobno proturječni.

 

7.1. Naime, osim što je navedeni izričaj sam sebi proturiječan („nisu ispunjene pretpostavke odnosno izostaju zapreke“), u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nema razloga o ispunjenju pretpostavki odnosno zapreka koje su propisane u Glavi VII Sporazuma o trgovini i suradnji pa se citirana tvrdnja prvostupanjskog suda ukazuje paušalnom te se kao takva ne može ispitati.

 

8. Nadalje, konstatacija prvostupanjskog suda pod točkom 6. obrazloženja rješenja u suprotnosti je s njezinom izrekom kojom se izručenje odbija temeljem razloga iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMP-a (nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju o kaznenom djelu), iako se takav uvjet uopće ne postavlja odredbama Sporazuma o trgovini i suradnji.

 

9. Isto tako, nedostatni su i pogrešni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud ocjenjuje da bi u državi izdavanja uhidbenog naloga došlo do „povrede i ugroze izručenikovih prava iz čl. 19. Povelje“.

 

9.1. Naime, prema dopisu nadležnog tijela Ujedinjenog Kraljevstva (Home Office, Extradition Section, UK Central authority) od 11. srpnja 2023. (list 157 spisa) vlada te države ne može jamčiti da izručenik, u slučaju osude na zatvorsku kaznu od najmanje dvanaest mjeseci, neće biti deportiran iz Ujedinjenog Kraljevstva, sukladno njihovom Zakonu o granicama 2007. Međutim, u dopisu se, kao iznimka od tog postupanja, upravo navode slučajevi u kojima bi se deportacijom povrijedila prava osoba na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima ili Konvencije o izbjeglicama, o čemu bi nadležni državni tajnik vodio računa pri odlučivanju o deportaciji.

 

9.2. Iz izloženog sadržaja dopisa proizlazi da se radi o hipotetskoj situaciji deportacije izručenika u drugu državu, ali tek uz prethodnu kontrolu hoće li se u toj državi poštivati temeljna ljudska prava prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, budući da je Ujedinjeno Kraljevstvo potpisnica te Konvencije.

 

9.3. Međutim, prvostupanjski sud sadržaj ove informacije potpuno pogrešno tumači kao moguću povredu čl. 19. st. 2. Povelje. Prije svega, uvjet poštivanja ove odredbe Povelje odnosi se na ozbiljnu opasnost ugroze ljudskih prava i to prvenstveno u državi izdavanja uhidbenog naloga, ovdje Ujedinjenom Kraljevstvu. O tome u obrazloženju rješenja uopće nema riječi. Osim toga, na takvu opasnost niti izručenik pri ispitivanju pred sucem istrage nije ukazivao, što prvostupanjski sud, također, propušta imati u vidu. Pri tome, radi se o razvijenoj, demokratskoj državi, donedavnoj članici Europske unije te potpisnici brojnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima, a posebno potpisnici Europske konvencije o ljudskim pravima. Kod takvog stanja stvari, tvrditi da bi traženoj osobi u Ujedinjenom Kraljevstvu prijetila opasnost da bude podvrgnuta smrtnoj kazni, mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, krajnje je proizvoljno i neargumentirano.

 

9.4. Stoga, dakle, u odnosu na uvjet izručenja koji proizlazi iz prakse Suda Europske unije (presude Petruhin i Ruska federacija) dani su potpuno promašeni i neprihvatljivi razlozi koji nisu utemeljeni na dostatno utvrđenim činjenicama.

 

10. Zbog izloženog, odluka suda prvog stupnja kojom se odbija izručenje (u stvari, odbija izvršenje uhidbenog naloga), ne može se ispitati niti prihvatiti pa je prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti i vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

11. Pri ponovljenom, trećem, odlučivanju prvostupanjski će sud uzeti u obzir sve primjedbe iznesene u ovom i prethodnom ukidnom rješenju te će ispitati postojanje pretpostavki odnosno zapreka za izvršenje uhidbenog naloga prema čl. 599. do čl. 602. Sporazuma o trgovini i suradnji, pri čemu nije suvišno spomenuti da postupak predaje treba provoditi prema načelima uzajamne suradnje (uputa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za europske poslove, međunarodnu i pravosudnu suradnju i sprečavanje korupcije, Klasa 910-02/21-01/08, Ur.broj 514-06/01-21/10 od 15. travnja 2021.). Pored toga, prvostupanjski će sud iznova ocijeniti postoji li u Ujedinjenom Kraljevstvu ozbiljna opasnost od ugrožavanja prava iz čl. 19. Povelje te će takvu svoju ocjenu i razumno obrazložiti.

 

12. Posebno, skreće se pažanja prvostupanjskom sudu da je, prije donošenja nove odluke, potrebno provjeriti je li tražena osoba A. V. C. (ranije T.), nakon puštanja na slobodu i dalje dostupan tijelima hrvatskog pravosuđa, jer se radi o temeljnom uvjetu za odluku o njegovoj predaji nadležnim pravosudnim tijelima Ujedinjenog Kraljevstva.

Zagreb, 28. rujna 2023.

 

                                                   Predsjednik vijeća:

                                   Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu