Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-493/2024.-14.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Mate Puljiz iz Novske, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 20. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Posavčić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Galovića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 30. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010905801 koji su dana 16. prosinca 2005. sklopili tužitelj ZE iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35% godišnje, odnosno odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju ZE iz [adresa] na ime razlike promjenljive kamatne stope isplati iznos od 1.300,49 € (jedna tisuća tristo eur i četrdeset i devet cent), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.12.2009. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 8,48 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 38,66 € od 31.1.2010.,
- na iznos od 38,34 € od 28.2.2010.,
- na iznos od 39,02 € od 31.3.2010.,
- na iznos od 38,67 € od 30.4.2010.,
- na iznos od 38,89 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 41,23 € od 30.6.2010.,
- na iznos od 40,51 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 41,77 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 41,13 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 39,98 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 32,71 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 34,36 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 32,94 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 33,24 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 32,47 € od 31.3.2011.,
- na iznos od 32,40 € od 30.4.2011.,
- na iznos od 27,89 € od 31.5.2011.,
- na iznos od 27,87 € od 30.6.2011.,
- na iznos od 29,34 € od 31.7.2011.,
- na iznos od 21,60 € od 31.8.2011.,
- na iznos od 20,83 € od 30.9.2011.,
- na iznos od 20,63 € od 31.10.2011.,
- na iznos od 20,45 € od 30.11.2011.,
- na iznos od 20,61 € od 31.12.2011.,
- na iznos od 22,09 € od 31.1.2012.,
- na iznos od 21,98 € od 29.2.2012.,
- na iznos od 21,64 € od 31.3.2012.,
- na iznos od 21,61 € od 30.4.2012.,
- na iznos od 21,57 € od 31.5.2012.,
- na iznos od 21,27 € od 30.6.2012.,
- na iznos od 22,44 € od 31.7.2012.,
- na iznos od 22,19 € od 31.8.2012.,
- na iznos od 21,83 € od 30.9.2012.,
- na iznos od 21,91 € od 31.10.2012.,
- na iznos od 21,89 € od 30.11.2012.,
- na iznos od 21,70 € od 31.12.2012.,
- na iznos od 21,05 € od 31.1.2013.,
- na iznos od 21,32 € od 28.2.2013.,
- na iznos od 21,19 € od 31.3.2013.,
- na iznos od 20,86 € od 30.4.2013.,
- na iznos od 20,25 € od 31.5.2013.,
- na iznos od 20,08 € od 30.6.2013.,
- na iznos os 20,03 € od 31.7.2013.,
- na iznos od 20,05 € od 31.8.2013.,
- na iznos od 20,16 € od 30.9.2013.,
- na iznos od 19,87 € od 31.10.2013.,
- na iznos od 19,78 € od 30.11.2013.,
- na iznos od 19,71 € od 31.12.2013. do isplate, sve u roku 15 dana.
III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010905801 koji su dana 16. prosinca 2005. sklopili tužitelj ZE iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
IV Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 da tužitelju ZE iz [adresa] na ime tečajne razlike isplati iznos od 5.170,41 € (pet tisuća sto sedamdeset eur i četrdeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.8.2005. do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 0,06 € od 31.1.2006.,
- na iznos od 9,68 € od 31.10.2008.,
- na iznos od 10,70 € od 31.12.2008.,
- na iznos od 13,18 € od 31.1.2009.,
- na iznos od 14,27 € od 28.2.2009.,
- na iznos od 10,85 € od 31.3.2009.,
- na iznos od 11,39 € od 30.4.2009.,
- na iznos od 6,93 € od 31.5.2009.,
- na iznos od 3,13 € od 30.6.2009.,
- na iznos od 3,98 € od 31.7.2009.,
- na iznos od 6,17 € od 31.8.2009.,
- na iznos od 5,93 € od 30.9.2009.,
- na iznos od 3,83 € od 31.10.2009.,
- na iznos od 7,75 € od 30.11 2009.,
- na iznos od 10,61 € od 31.12.2009.,
- na iznos od 15,20 € od 31.1. 2010.,
- na iznos od 14,00 € od 28.2. 2010.,
- na iznos od 19,94 € od 31.3. 2010.,
- na iznos od 18,64 € od 30.4. 2010.,
- na iznos od 21,35 € od 31.5.2010.,
- na iznos od 39,30 € od 30.6.2010.,
- na iznos do 35,47 € od 31.7.2010.,
- na iznos od 45,82 € od 31.8.2010.,
- na iznos od 42,49 € od 30.9.2010.,
- na iznos od 35,44 € od 31.10.2010.,
- na iznos od 49,07 € od 30.11.2010.,
- na iznos od 66,04 € od 31.12.2010.,
- na iznos od 54,35 € od 31.1.2011.,
- na iznos od 58,59 € od 28.2.2011.,
- na iznos od 52,89 € od 31.3.2011.,
- na iznos od 53,75 € od 30.4.2011.,
- na iznos od 76,43 € od 31.5.2011.,
- na iznos od 77,95 € od 30.6.2011.,
- na iznos do 97,52 € od 31.7.2011,
- na iznos od 88,03 € od 31.8.2011.,
- na iznos od 77,57 € od 30.9.2011,
- na iznos od 76,27 € od 11.10.2011.,
- na iznos od 75,34 € od 30.11.2011.,
- na iznos od 79,94 € od 31.12.2011.,
- na iznos od 84,77 € od 31.1.2012.,
- na iznos od 85,14 € od 29.2.2012.,
- na iznos od 81,89 € od 31.3.2012.,
- na iznos od 83,50 € od 30.4.2012.,
- na iznos od 85,01 € od 31.5.2012.,
- na iznos od 82,61 € od 30.6.2012.,
- na iznos od 83,42 € od 31.7.2012.,
- na iznos od 82,06 € od 31.8.2012.,
- na iznos od 78,62 € od 30.9.2012.,
- na iznos od 82,26 € od 30.10.2012.,
- na iznos od 84,26 € od 30.11.2012.,
- na iznos od 83,56 € od 31.12.2012.,
- na iznos od 75,77 € od 31.1.2013.,
- na iznos od 82,41 € od 28.2.2013.,
- na iznos od 82,73 € od 31.3.2013.,
- na iznos od 79,94 € od 30.4.2013.,
- na iznos od 72,51 € od 31.5.2013.,
- na iznos od 72,31 € od 30.6.2013.,
- na iznos od 73,91 € od 31.7.2013.,
- na iznos od 76,92 € od 31.8.2013.,
- na iznos od 81,51 € od 30.9.2013.,
- na iznos od 79,14 € od 31.10.2013.,
- na iznos od 80,50 € od 30.11.2013.,
- na iznos od 82,06 € od 31.12.2013.,
- na iznos od 83,52 € od 31.1.2014.,
- na iznos od 85,59 € od 28.2.2014.,
- na iznos od 84,96 € od 31.3.2014.,
- na iznos od 82,54 € od 30.4.2014.,
- na iznos od 81,56 € od 31.5.2014.,
- na iznos od 81,82 € od 30.6.2014.,
- na iznos od 84,95 € od 31.7.2014.,
- na iznos od 87,22 € od 31.8.2014.,
- na iznos od 86,70 € od 30.9.2014.,
- na iznos od 88,88 € od 31.10.2014.,
- na iznos od 90,40 € od 31.11.2014.,
- na iznos od 89,59 € od 31.12.2014.,
- na iznos od 90,67 € od 31.1.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 28.2.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 31.3.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 30.4.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 31.5.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 30.6.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 31.7.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 31.8.2015.,
- na iznos od 90,67 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.
V Za iznos od 992,57 € tužbeni zahtjev se odbija.
VI Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.290,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 30.10.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 16.12.2005. Ugovor o kreditu broj 9010905801, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 54.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita.
Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 % godišnje. Odredbom članka 7.2. Ugovora određeno je da se kredit u iznosu od 54.100,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
Isto tako su stranke 8.12.2015. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.
Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 55.681,48 CHF i kamata otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, pri čemu je u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4. Ugovora tužiteljica pristala da tuženik snizi ili povisi iznos anuiteta, te se tužiteljica obvezala plaćati tako izmijenjene anuitete.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,35% godišnje, da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope isplatiti tužitelju iznos od 14.173,96 kn, da se utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, na ime tečajne razlike isplatiti tužitelju iznos od 27.736,05 kn i na ime razlike u glavnicama iznos od 8.477,94 kn.
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 2.293,06 € i na ime preplate uslijed rasta tečaja iznos od 5.170,41 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u bitnome navodi da je prema odredbi članka 502 ZPP-a fizičke i pravne osobe se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, a da se u ovom postupku ne radi o parnici radi naknade štete.
U odnosu na valutnu klauzulu tuženi ističe da ako je na temelju članka 22. ZOO valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati.
Radi se o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli.
Ističe se da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika i da stoga ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i da predstavlja pravu volju ugovornih stranaka.
Tužiteljica pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je istom ustanovljena fiksna kamatna stopa, te tuženik napominje da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojoj odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi.
Tuženik ističe da prema odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, ista se može smatrati ''nezakonitom''.
Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope, a koje se promjene nisu događale jednostrano i proizvoljno, već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika, pri čemu je tuženik kod svake promjene kamatne stope uredno tužitelju slao o tome obavijest i pripadajući otplatni plan.
Tuženik još ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu.
Ističe se i prigovor zastare utuženog potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 16.12.2005., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010905801 od 8.12.2015., izvršio uvid u izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 3.7.2019., knjigovodstvenu karticu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko sa dopunom i saslušan je tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 16.12.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 54.100,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.
6. Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35 % godišnje.
Odredbom članka 7.2. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 54.100,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.
U banci mu je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najsigurnija i najpovoljnija opcija.
Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.
Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.
Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.
8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.
16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
17. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.
19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
20 Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.
21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.
Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
1 0
Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.
22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
23. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.
Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 IE protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.
24. Ističe se također da da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
25. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju
1 1
ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
26. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.
27. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 30.9.2015. iznosi 14.032,59 kn, dok razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika u utuženom periodu iznosi 17.277,01 kn.
Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 36.420,31 kn, od čega se iznos od 38.956,69 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.
28. U dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja navodi da je tužitelj djelomično obeštećen konverzijom kroz iskazanu preplatu u postupku konverzije u iznosu od 24.590,23 kn.
Iznos preplate je prebijen za razliku neotplaćene glavnice te dio iznosa koji tužitelj potražuje za razliku uslijed promjene kamatne stope.
Nakon izvršenog prijeboja sa preplatom po konverziji i dalje postoji potraživanje tužitelja i to za razliku uslijed povećanja kamatne stope u iznosu od 1.300,49 € i za razliku uslijed promjene valute u iznosu 5.170,41 €.
29. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, vještakinja je i dopunski obrazložila svoj nalaz i mišljenje, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su uglavnom pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
30. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje da tužitelj konverzijom nije obeštećen, tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 1.300,49 € i na ime tečajne razlike iznos od 5.170,41 €.
O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.
Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.
31. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 992,57 € je odbijen kao prekomjerno postavljen.
32. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i
1 2
potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
32. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP- a.
Tužitelj je uspio u sporu sa 93% (tuženik je osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100% i u odnosu na visinu sa 86%), što daje uspjeh od 93%.
Tuženik je uspio u sporu sa 7%.
Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se ukupan uspjeh tužitelja u sporu od 86%.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 15.10.2019. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 29.10.2019. 200,00 €, sastava podneska od 14.9.2020. 200,00 €, sastava podneska od 17.10.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 20.10.2025. 200,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 300,00 € ili ukupno 1.500,00 €.
Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 86% dosuđen mu je trošak u iznosu od 1.290,00 €.
33. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 30. listopada 2025.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnik Mate Puljiz, Novska
2.Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb
