Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-38/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, zastupana po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., radi isplate dodatka na plaću, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 13. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika TO, odvjetničkog vježbenika iz odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., odlukom objavljenom 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ AGENCIJI ZA POLJOPRIVREDU I HRANU, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti dodatak na plaću za vremensko razdoblje od mjeseca srpnja 2022. g. do 15. studenoga 2023. u ukupnom bruto iznosu od 1.536,07 EUR, sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to na iznose kako slijedi;

- iznos od 93,45 EUR od dana 16.08.2022. g. do isplate

- iznos od 93,49 EUR od dana 16.09.2022. g. do isplate

- iznos od 93,49 EUR od dana 16.10.2022. g. do isplate

- iznos od 89,67 EUR od dana 16.11.2022. g. do isplate

- iznos od 99,10 EUR od dana 16.12.2022. g. do isplate

- iznos od 67,61 EUR od dana 16.01.2023. g. do isplate

- iznos od 99,10 EUR od dana 16.02.2023. g. do isplate

- iznos od 99,08 EUR od dana 16.03.2023. g. do isplate

- iznos od 82,04 EUR od dana 16.04.2023. g. do isplate

- iznos od 101,09 EUR od dana 16.05.2023. g. do isplate

- iznos od 101,08 EUR od dana 16.06.2023. g. do isplate

- iznos od 91,90 EUR od dana 16.07.2023. g. do isplate

- iznos od 101,54 EUR od dana 16.08.2023. g. do isplate

- iznos od 88,90 EUR od dana 16.09.2023. g. do isplate

- iznos od 98,18 EUR od dana 16.10.2023. g. do isplate

- iznos od 83,02 EUR od dana 16.11.2023. g. do isplate

- iznos od 53,33 EUR od dana 16.12.2023. g. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ AGENCIJI ZA POLJOPRIVREDU I HRANU, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, naknaditi tužiteljici MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika 20. ožujka 2025. radi isplate dodatka na plaću. U tužbi u bitnom navodi da je dugogodišnji zaposlenik tuženika na radnom mjestu stručni savjetnik. Predmetno radno mjesto podrazumijeva posebne uvjete rada na temelju članka 3. točke 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.), a koji se primjenjuje u skladu s člankom 103. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.). Sukladno navedenom, a zbog prirode djelatnosti poslodavca, tužitelj je prilikom obavljanja rada bio izložen štetnim kemijskim i raznim drugim utjecajima s obzirom da je svoj posao izvršavao na neposredan način. Smatra da je navedene činjenice potvrdio i sam poslodavac donošenjem Odluke od 1. lipnja 2018., prema kojoj se tužitelju plaća uvećava za 10%, a s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (točka 3. izreke Odluke), a isto tako ističe da se na temelju članka 5. Ugovora o radu - na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU), koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u članku 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i člankom 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik 2020.). Za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. tužitelj je bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini 10% plaće nije mu isplaćivan. Tužitelju je do mjeseca srpnja 2020. (datum isplate plaće 7. kolovoza 2020.) isplaćivan navedeni posebni dodatak na plaću u visini 10% plaće, a potom od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. mu je uskraćena isplata navedenog posebnog dodatka za posebne uvjete rada. Smatra kako se za tužitelja mora primijeniti povoljnije pravo sukladno članku 9. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Obvezao se specificirati tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja budući ne raspolaže potrebnim znanjima i vještinama za izračun.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, međutim sporno je pripada li istome pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada i to za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Ističe kako je u trenutku zaključivanja ugovora o radu s tužiteljem na snazi bio Pravilnik 2020. te se stupanjem na snagu istoga prestao primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i nagradama iz 2010., a koji je propisivao isplatu dodatka na plaću u visini 10% za rad u posebnim uvjetima. Nadalje, TKU-om je navedeno kako radnik ima pravo za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, a da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Kako granski kolektivni ugovor nije zaključen u razdoblju na koji se tužbeni zahtjev odnosi nije utvrđena niti visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada pa slijedom navedenog tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu takvog dodatka. Ističe kako je tek 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor, a kojim je ugovorena isplata 5% za dodatke na plaće za posebne uvjete rada bez mogućnosti retroaktivne primjene navedenog kolektivnog ugovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženica je na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2025. predložila, u cilju ekonomičnosti i smanjenja troškova postupka, da sama izvrši izračun predmetnog dodatka na plaću te je taj izračun i dostavila na sudski spis 16. srpnja 2025. (str. 136- 137 spisa). Temeljem izračuna tuženice, podneskom od 13. listopada 2025. (str. 138- 139 spisa), tužitelj je uredio tužbeni zahtjev. Isti uređenim zahtjevom potražuje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor i za državne blagdane i neradne dane. Slijedom navedenog, isti prema naznačenim pojedinačnim iznosima potražuje za razdoblje od srpnja 2022. do 15. studenog 2023. ukupni iznos od 1.536,07 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao: Pravilnik o poslovnima s posebnim uvjetima rada na str. 5-20, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama na str. 32-53 spisa, Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika str. 54-61, koeficijenti složenosti poslova radnih mjesta kod tuženika str. 62, Ugovor o radu na str. 63-64 spisa, Odluka tuženika na str. 65, obračunske liste plaće str. 66-100 spisa, Pravilnik o plaćama i naknadama str. 109-126 spisa, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i naknadama str. 127, Odluka na str. 128, Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu str. 129-133 spisa, podnesak tuženika sa obračunom dodataka na plaću str. 136-137 spisa.

4.1. Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Dokaze saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice nije bilo potrebno provoditi jer među strankama nije sporno da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada. Financijsko-knjigovodstveno vještačenje nije bilo potrebno provoditi jer je tuženica dostavila obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a tužitelj je navedeni izračun prihvatio te specificirao tužbeni zahtjev prema istom.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje od srpnja 2022. do 15. studenog 2023. te posljedično tome isplata istog.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu stručni savjetnik te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.). Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.536,07 EUR naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je ista u skladu s izračunom tuženice.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

8. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženice 13. lipnja 2022. (str. 63-64 spisa) proizlazi da je člankom 7., 8., 9. i 10. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, naknadu plaće, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju propisi, odredbe akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz radnog odnosa i Kolektivni ugovor.

9. Člankom 2. stavkom 3. Pravilnika 2020. (str. 54-62 spisa) propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je člankom 27. stavkom 1. Pravilnika 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika).

10. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. – dalje u tekstu: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. člankom 54. stavkom 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 56/2022., 127/2022. i 58/2023. – dalje u tekstu: TKU/22).

11 Iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (čl. 13.).

12. Člankom 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, člankom 9. stavkom 3. ZOR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Prije svega treba naglasiti da je iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22 te u konačnici i odredbama ZOR-a.

15. Tuženica nije sporila navode tužitelja iz tužbe da je postojala Odluka tuženice prema kojoj je zaposlenicima tuženice ranije bilo priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% te da je takva odluka ukinuta od strane tuženice. S obzirom da nakon ukidanja navedene Odluke tuženice visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim drugim aktom, sud nalazi da u tom slučaju dolazi u obzir primjena članka 9. stavka 3. ZOR-a i to na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini (10 % prema ranijoj Odluci) sve do stupanja na snagu nove odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljen 15. studenog 2023., koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće. Stoga, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavila tuženica, jer je Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da isti stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i tuženica u odgovoru na tužbu.

16. U odnosu na prigovor tuženice, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. koju je novim Pravilnikom iz 2020. stavio izvan snage.

17. Slijedom navedenih utvrđenja i izvedenih zaključaka, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos od 1.536,07 EUR bruto (članak 433.a stavak 1. ZPP-a) za razdoblje od srpnja 2022. do 15. studenog 2023. s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.) pa je stoga i odlučeno kao u izreci. Pritom treba naglasiti da je prilikom postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva u podnesku zaprimljenom 13. listopada 2025. (str. 138-139 spisa), tužitelj, očito zbog greške u pisanju, u točki II. tužbenog zahtjeva u trećem i četvrtom redu naznačio da potražuje dodatak na plaću za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 2021. do mjeseca veljače 2023., iako iz pojedinačnih iznosa koji su navedeni dolje niže u istoj točki zahtjeva proizlazi da taj dodatak potražuje od srpnja 2022. do 15. studenog 2023.. Da je tome tako, proizlazi i iz samog izračuna tuženice (str. 137 spisa), prema kojem je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev. Uostalom, to proizlazi i iz Ugovora o radu (str. 63-64 spisa), jer je u čl. 5 navedeno da je tužitelj kod tuženice započeo s radom 1. srpnja 2022.. Također, prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva tužitelj je pogrešno prepisao iz izračuna tuženice (str. 137 spisa) pojedinačne iznose za mjesec travanj 2023., jer je naznačio 101,08, a u izračunu tuženice je naznačeno 101,09 te je za mjesec srpnja 2023. naznačio 89,90, a u izračunu tuženice naveden je iznos od 88,90. Te omaške u pisanju otklonjene su u izreci ove presude od strane ovog suda, a s obzirom da je riječ o očitoj grešci u prepisivanju, zbog svega navedenog ne može se smatrati da je na navedeni način sud prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev ili da je tužitelju priznao samo dodatak na plaću za dio razdoblja.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer je tužitelj tim podneskom specificirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženice,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 1. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife.

Prema tome, tužiteljicu su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 800,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Naprijed priznati troškovi po ocjeni ovog suda bili su nužni za uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

19. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 29. listopada 2025.

Sudac

Goran Jokić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici tuženice

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi