Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-131/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 81103558092, zastupano po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika NOA-LEO d.o.o., Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 6 B, Zagreb, OIB: 99736676299, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-18076/2025-2 od 17. ožujka 2025., 29. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I.Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se, u pobijanom dijelu (točka II.) rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 18076/2025-2 od 17. ožujka 2025.
II.Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupaka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 187,50 eura (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi)."
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj, u točki II. izreke, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, sadržajno pobijajući odluku u dijelu u kojem mu nije priznat trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, pa predlaže odluku preinačiti na način da se tužitelju dosudi naknada daljnjih troškova postupka u cijelosti.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao troškove sastava prijedloga radi dostave ovršnog rješenja o ovrsi, te sastava podneska kojim je zatražena naknada troškova izravne naplate, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbu članka 283. stavak 1. i 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Naime, sukladno članku 283. stavak 1. OZ-a javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor dok je stavkom 2. istog članka određeno da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja.
7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti, jer taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. podrednog ZPP-a) budući je zakonskim odredbama (članak 283. stavak 1. i 4. OZ-a), kao lex specialis, propisana posebna procedura izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene od strane javnog bilježnika, po kojoj tu potvrdu javni bilježnik izdaje i dostavlja i bez zahtjeva ovrhovoditelja, dakle po službenoj dužnosti, što radnju pribavljanja takve potvrde čini nepotrebnom.
8. Žalbeni navod o tome kako se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti je neosnovan sve da je to (nedostatak dokaza o tome da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti pribavio punomoćnik stranke a ne sama stranka) i bio razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije ovrhovoditelju taj trošak dosudio, a to nije bio razlog. Tarifa i nije propis na temelju kojeg sud odlučuje o tome koji će se trošak u sudskom postupku stranci priznati ili ne, Tarifa je samo cjenik usluga (što joj i ime govori) koje odvjetnici pružaju svojim strankama, a koje od tih usluga su bile potrebne u konkretnom sudskom postupku i padaju na teret protivne stranke, odlučuje sud prema procesnim pravilima pojedine vrste postupka.
9. Žalitelj ukazuje i na drugačiju praksu drugih sudova, pa čak i drugačiju odluku i pravno shvaćanje revizijskog suda, ali ovaj je drugostupanjski sud shvaćanja da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom pravilno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, kao lex specialisa, kada je donio pobijanu odluku.
10. Slijedom navedenog o žalbi ovrhovoditelja odlučeno je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a.
11. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a budući da žalitelj sa žalbom nije uspio.
U Dubrovnik, 29. listopada 2025.
Sutkinja
Noemi Butorac