Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9871/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika Vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐI, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20) i dr., odlučujući o žalbi okr. ĐI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-2611/2022-9 od 28. kolovoza 2025., na sjednici Vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe okr. ĐI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod t. 1. izreke, na način da se izriče:
„Na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), odbija se optužba protiv okr. ĐI (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima i čl. 247. st. 2. t. 2. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima“.
II. Uslijed odluke pod t. I. izreke, žalba okr. ĐI je bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod t. I. izreke, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji izrečenoj okr. ĐI za prekršaj iz čl. 14. st.3. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19), činjenično opisan pod t. I.3.) izreke prvostupanjske presude za koji je okr. ĐI tom presudom proglašena krivom, na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna za taj prekršaj te se okrivljenici izriče novčana kazna 920,00 eura (devetsto dvadeset eura) koju je dužna platiti u roku 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okr. ĐI u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
IV. Žalba okr. ĐI u pobijanom, a nepreinačenom dijelu se odbija kao neosnovana te u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a okr. ĐI se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. ĐI proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima i čl. 247. st. 2. t. 2. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima, činjenično opisanih pod t. I.1.) i I.2.) izreke pobijane presude za koji je na temelju tih propisa okrivljenici utvrđena novčana kazna od po 1.327,23 eura, te zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog pod t. I.3.) izreke pobijane presude za koji je okrivljenici na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 920,00 eura pa je na temelju čl. 39. PZ-a, okrivljenici izrečena ukupna novčana kazna od 3.574,46 eura, time da ako okrivljenica u roku 90 dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka od 39,82 eura.
1.1. Istom presudom je protiv okr. ĐI odbijena optužba zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima, činjenično opisanog pod t. VI. izreke pobijane presude, a na temelju čl. 181. t. 4. PZ-a
2. Protiv dijela te presude okrivljenica je pravodobno osobno podnijela žalbu naznačujući uvodno da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja proizlazi da presudu pobija zbog povrede odredbe materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu te izreći žaliteljici manju kaznu.
3. Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je u povodu žalbe okrivljenice, a po službenoj dužnosti utvrđeno da je u odnosu na prekršaje iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima i čl. 247. st. 2. t. 2. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima, nastupila zastara prekršajnog progona dok nije utvrđena povreda na koje ukazuje okrivljenica u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu.
5. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu prije svega po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da se protiv okr. ĐI zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima i čl. 247. st. 2. t. 2. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima, prekršajni postupak više ne može voditi jer je proteklo više od tri godine od vremena kada je prema optužnom prijedlogu prekršaj počinjen (27. rujna 2021. i 23. rujna 2021.) pa je u smislu čl. 13. st. 2. PZ-a nastupila zastara prekršajnog progona.
5.1. Stoga je u povodu žalbe okrivljenice, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 181. t. 5. PZ-a, trebalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu protiv okr. ĐI za prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima i čl. 247. st. 2. t. 2. u vezi sa st. 7. Zakona o strancima, kao pod t. I. izreke ove presude, uslijed čega je žalba okrivljenice u odnosu na te prekršaje, bespredmetna te je odlučeno kao pod t. II. izreke.
6. Slijedom toga je trebalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu i u odluci o prekršajnopravnoj sankciji u pogledu visine novčane kazne te okrivljenici izreći novčanu kaznu samo za prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu, utvrđenu u prvostupanjskom postupku (razlozi prihvaćanja te kazne će biti niže izneseni).
7. Suština žalbe okrivljenice u odnosu na preostali prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu, svodi se na tvrdnju da nije postupala u namjeri već je do prekršaja došlo isključivo omaškom te se radi o minornom dijelu koji predstavlja posljedicu preopterećenja okrivljenice zbog nedostatka radne snage te je izrečena kazna previsoka i nije u skladu s naravi počinjenog prekršaja, posljedicama i štetnom prouzročenju istima.
7.1. Ovakvom žalbenim navodom okrivljenica ističe povredu odredbe materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 2. PZ-a, smatrajući da okolnost što nije postupala u namjeri, isključuje njenu krivnju, a time i odgovornost za predmetni prekršaj. Međutim, upućuje se okrivljenica da je sukladno odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a, za počinjenje predmetnog prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja, dok počinitelj može biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ako je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što u ovom slučaju nije.
7.2. Dakle, već sama povreda dužne pažnje odnosno nehaj kao blaži oblik krivnje, koji je u prekršajnom zakonodavstvu, pa i u ovom slučaju, redoviti oblik krivnje, ispunjava element bića predmetnog prekršaja. Po ocjeni ovog suda, okrivljeničin propust da zaposlenom strancu prethodno izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu jer s istim nije sklopila pisani Ugovor o radu, a koji čin je suštinski jednostavnija forma o potvrdi rada, ne može istu osloboditi prekršajne odgovornosti. Radi se o propustu dužne pažnje savjesnog poslodavca koji je s istim radnikom ranije već imao sklopljen Ugovor o radu pa nova potvrda (ili Ugovor) ne predstavljaju dodatan, teško savladiv napor poslodavcu kako se ističe u žalbi. Stoga takav propust dužne pažnje okrivljenice kao poslodavca u pekarskoj radnji, svakako dovodi do stupnja odgovornosti koji je dovoljan za ispunjenje zakonskog bića djela koje joj se stavlja na teret, polazeći od dužne pažnje koju bi uložio svaki savjestan i razuman čovjek te uzimajući pritom u obzir da je i sama izjavila da se radi o „minornom“ prekršaju, dakle i o „minornoj“ obvezi okrivljenice kao poslodavca.
8. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava kada je okrivljenicu proglasio krivom za prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji (za prekršaje iz čl. 229. st. 1. t. 3. u vezi sa st. 2. Zakona o radu), a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, okrivljenici je izrečena najniža novčana kazna propisana za predmetni prekršaj iz čega je vidljivo da je prvostupanjski sud uzeo u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost okrivljenici ukazujući joj na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 90 dana od primitka pravomoćne presude.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka (t. V. izreke) temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 70,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a (t. I., II. i III. izreke) i čl. 205. PZ-a (t. IV. izreke), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Šibeniku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.