REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-4721/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4721/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČG, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ČG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, od 7. travnja 2023., broj: 56. Pp-694/2022-12, u sjednici Vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ČG i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. FG se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. FG je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna 50,00 eura uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 20,00 eura.
2. Protiv te presude okr. FG je pravodobno osobno podnio žalbu uvodno naznačujući sve žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. FG u bitnome ističe da je zaključak suda da je on remetio javni red i mir vikom, neprihvatljiv jer se ispitani svjedoci, navodni oštećenici, jako dobro sjećaju da ih je on normalnim tonom rekao o nepropisnom parkiranju, kao i policija, te na normalan način im se obraćao, a da je oštećenik njemu uputio omalovažavajuće riječi tako da je došlo do zamjene teze prema kojoj je prekršajni postupak trebao biti protiv njih pokrenut što je sve zanemareno od tužitelja. Smatra da se samo branio od verbalnog napada oštećenika koji je bio inicijator verbalnog sukoba zbog čega je presuda nepravedna.
5.1. Prije svega, ovakvim žalbenim navodima okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza – iskaza ispitanih svjedoka, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.2. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka IG i ĆG, koji su suglasno izjavili da ih je okrivljenik, čim je uočio da se ŠG parkira, počeo vrijeđati vičući zbog navodnog nepropisnog parkiranja na njegovu površinu, koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne i neposredno uvjerljive i na temelju kojih je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik doista vikom na javnom mjestu remetio javni red i mir. Unatoč osporavanju takvih iskaza od strane okrivljenika na glavnoj raspravi, prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda pravilno prihvatio da se događaj dogodio kako su ga opisali svjedoci. U odnosu na navod žalbe da se okrivljenik samo branio od verbalnog napada ĆG koji je po kazivanju okrivljenika, prvi započeo, potrebno je ukazati da se ovdje ne može raditi o postupanju u nužnoj obrani jer se protupravni napad koji bi prethodio takvoj obrani, u pravnoj teoriji tumači isključivo kao napad na tjelesni integritet osobe, a ne psihički (što bi bilo verbalno vrijeđanje). Stoga, u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdale postupanje okrivljenika odnosno zbog kojih ponašanje okrivljenika ne bi bilo djelo kako se to sugerira u žalbi.
5.3. Iz tog razloga, po ocjeni ovog suda, okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaze svjedoka, oštećenika IG i ĆG, dovođenjem u sumnju istinitosti njihovog iskaza, te je ovaj sud žalbene navode ocijenio paušalnim i ničim potkrijepljenim, a time i neosnovanim pa niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna unutar okvira novčane kazne propisane za ovaj prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana.
7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno od 13,27 eura do 663,61 euro), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 30,00 eura koji predstavlja gotovo najniži iznos troška prekršajnog postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
