Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-404/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HG, zastupanog po braniteljici Marini Lacković, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 95. stavka 4. i 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. studenoga 2023., broj: 29. Pp-16220/2023, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika HG te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura, zbog prekršaja iz članka 95. stavka 4. i 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem braniteljice, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da naslovni prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako nije sporno da se okrivljenik nalazio u zakonitom posjedu predmetne nekretnine. Naknada za korištenje zemljišta za predmetne nekretnine je uplaćivana unaprijed i to sukladno odredbi čl. 3. izvansudske nagode ODO u Bjelovaru od dana 25. svibnja 2019. i to u iznosu od 10.410,00 kn do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu (2022.) na koji način je okrivljenik 15. prosinca 2021. uplatio naknadu za korištenje zemljišta za cijelu 2022. u ukupnom iznosu zakupnine o čemu je ODO Bjelovar dostavio i presliku potvrde o uplati s jasnim opisom plaćanja godišnje naknada za kor. zemljišta 2022. Isto tako sukladno odredbi čl. 3. izvansudske nagodbe ugovoreno je da zakupnina dospijeva – godišnja naknada za privremeno korištenje zemljišta dospijeva 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu, te da u odnosu na predmetne nekretnine nije raspisan javni natječaj od strane Općine Sirač pa je samim time okrivljenik nastavio koristiti nekretnine koje je koristio temeljem valjane pravne osnove – nagodbe ODO Bjelovar. Nesporno je da je okrivljenik cijelo vrijeme od 2019. nalazio se u posjedu predmetnih nekretnina kao što je i nesporno da je za cijelo vrijeme korištenja nekretnina uredno plaćena zakupnina, te se u navedenom slučaju ne može smatrat da je dana 15. listopada 2022. izvršio bespravno agrotehničke mjere obrade zemljišta u odnosu na koje je plaćena zakupnina do kraja 2022. Nadalje, okrivljeniku nije nikada niti od strane Općine Sirač niti od strane ODO Bjelovar izrečena zabrana za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, niti ga je ODO Bjelovar pozvalo na predaju posjeda nekretnina. Potpuno je nelogično da bi okrivljenik bespravno koristio predmetnu nekretninu jer u slučaju bespravnog korištenja nekretnine isti ne bi niti podmirio godišnju naknadu, a isto tako niti ODO u Bjelovaru ne bi sklopio novu izvansudsku nagodbu s okrivljenikom za produženje korištenja poljoprivrednog zemljišta, prilikom čega ne može snositi odgovornost za neažurno postupanje državnih tijela i činjenicu da je sam postupak sklapanja nove izvansudske nagodbe traje i do nekoliko mjeseci. Nadalje, okrivljen je bio svjestan da je Izmjenama i dopunama ZPZ-a iz 2022. ukinuta odredba čl. 57. ZPZ-a te se je isti u dobroj vjeri obratio ODO Bjelovar radi reguliranja svog budućeg pravnog statusa, prije svega radi uplate naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u odnosu i za 2023., sve imajući u vidu je naknada za 2022. u cijelosti plaćena. Okrivljenik je 9. svibnja 2023. s Republikom Hrvatskom putem ODO u Bjelovaru sklopio i novu nagodbu, koja istoga ovlašćuje na korištenje naprijed opisanog poljoprivrednog zemljišta, te je dana 20. studenoga podmirio naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 1.381,64 eura, s jasnom naznakom opisa plaćanja godišnja naknada za kor. polj. zemljišta u vl. RH za cijelu 2023. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da okrivljenik ima uređene i u dobroj vjeri izgrađene poslovne odnose pri sklapanju pravnih poslova s Republikom Hrvatskom ponajprije u vidu korištenja poljoprivrednog zemljišta, sasvim je sigurno da na strani okrivljenika ne postoji krivnja za prekršaj za koji se tereti.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 95. stavka 4. i 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

8. Neosnovano žalitelj poriče počinjenje prekršaja, navodeći da za korištenje zemljišta za predmetne nekretnine je uplaćivana naknada unaprijed i to sukladno odredbi čl. 3. izvansudske nagode ODO u Bjelovaru od dana 25. svibnja 2019. i to u iznosu od 10.410,00 kn do 31. prosinca tekuće godine za sljedeću godinu (2022.) na koji način je okrivljenik 15. prosinca 2021. uplatio naknadu za korištenje zemljišta za cijelu 2022. u ukupnom iznosu zakupnine o čemu je ODO Bjelovar dostavio i presliku potvrde o uplati s jasnim opisom plaćanja godišnje naknada za kor. zemljišta 2022., te je nesporno da je okrivljenik cijelo vrijeme od 2019. nalazio se u posjedu predmetnih nekretnina kao što je i nesporno da je za cijelo vrijeme korištenja nekretnina uredno plaćena zakupnina, te se u navedenom slučaju ne može smatrat da je dana 15. listopada 2022. izvršio bespravno agrotehničke mjere obrade zemljišta u odnosu na koje je plaćena zakupnina do kraja 2022.

9. Naime, nesporno je da je okrivljeniku 25. svibnja 2021. protekao rok od dvije godine od sklapanja prve nagode 25. svibnja 2019. za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 15 hektara, te je druga nagodba za navedeno zemljište sklopljena tek 4. svibnja 2023., a okrivljenik je u 2022. izvršio određene agrotehničke mjere na istom, na što nije bio ovlašten bez valjane pravne osnove, neovisno o tome što je platio naknadu za korištenje poljoprivrednog zemljišta, budući bilo kakvo plaćanje naknade bez valjane pravne osnove u tom razdoblju, nikako ne može biti razlog isključenja prekršajne odgovornosti okrivljenika, pa je svojim ponašanjem okrivljenik postupio u suprotnosti s odredbom čanka 31. stavka 26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojom je propisano da korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove nije dopušteno, čime je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 95. stavka 4. i 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojom je propisano kažnjavanje fizičke osobe kada koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države bez valjane pravne osnove (članak 31. stavak 26. ovoga Zakona).

10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama je zakona, te nije prestroga, time više što je novčana kazna ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimumima jer je za prekršaj iz članka 95. stavka 4. i 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna (663,61 do 1.990,84 eura).

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.