Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-602/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Nujić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2158/2023-32 od 16. listopada 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda kao nedopušten.

p r e s u d i o j e

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2158/2023-32 od 16. listopada 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke te u točki II. izreke za iznos od 1.476,54 EUR (slovima: tisuću četiristo sedamdeset šest eura i pedeset četiri centa) zajedno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove u iznosu od 186,57 EUR (slovima: sto osamdeset šest eura i pedeset sedam centi) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka da tužitelju SI, isplati iznos od ukupno 3.228,03 EUR/24.321,57 HRK sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 40,20 EUR/302,90 HRK od 07.05.2009.

- na iznos od 39,90 EUR/300,65 HRK od 05.06.2009.

- na iznos od 39,47 EUR/297,37 HRK od 02.07.2009.

- na iznos od 39,90 EUR/300,65 HRK od 02.08.2009.

- na iznos od 40,01 EUR/301,47 HRK od 02.09.2009.

- na iznos od 39,52 EUR/297,78 HRK od 02.10.2009.

- na iznos od 39,28 EUR/295,97 HRK od 02.11.2009.

- na iznos od 39,79 EUR/299,83 HRK od 02.12.2009.

- na iznos od 39,63 EUR/298,60 HRK od 02.01.2010.

- na iznos od 39,75 EUR/299,54 HRK od 02.02.2010.

- na iznos od 39,52 EUR/297,80 HRK od 02.03.2010.

- na iznos od 39,41 EUR/297,37 HRK od 02.04.2010.

- na iznos od 39,44 EUR/297,16 HRK od 02.05.2010.

- na iznos od 39,44 EUR/297,16 HRK od 02.06.2010.

- na iznos od 39,09 EUR/294,50 HRK od 02.07.2010.

- na iznos od 39,40 EUR/296,90 HRK od 02.08.2010.

- na iznos od 39,55 EUR/297,98 HRK od 02.09.2010.

- na iznos od 39,63 EUR/299,01 HRK od 02.10.2010.

- na iznos od 39,90 EUR/300,62 HRK od 02.11.2010.

- na iznos od 40,34 EUR/303,92 HRK od 02.12.2010.

- na iznos od 40,12 EUR/302,28 HRK od 02.01.2011.

- na iznos od 40,28 EUR/303,51 HRK od 02.02.2011.

- na iznos od 40,36 EUR/304,13 HRK od 02.03.2011.

- na iznos od 40,04 EUR/302,08 HRK od 02.04.2011.

- na iznos od 39,92 EUR/301,23 HRK od 02.05.2011.

- na iznos od 40,44 EUR/304,74 HRK od 02.06.2011.

- na iznos od 40,17 EUR/302,69 HRK od 02.07.2011.

- na iznos od 40,45 EUR/305,24 HRK od 02.08.2011.

- na iznos od 40,66 EUR/306,38 HRK od 02.09.2011.

- na iznos od 40,72 EUR/306,79 HRK od 02.10.2011.

- na iznos od 40,74 EUR/307,00 HRK od 04.11.2011.

- na iznos od 40,77 EUR/307,20 HRK od 02.12.2011.

- na iznos od 40,94 EUR/308,45 HRK od 02.01.2012.

- na iznos od 41,21 EUR/310,48 HRK od 02.02.2012.

- na iznos od 41,10 EUR/309,66 HRK od 07.03.2012.

- na iznos od 40,66 EUR/306,38 HRK od 06.04.2012.

- na iznos od 40,77 EUR/307,20 HRK od 02.05.2012.

- na iznos od 41,10 EUR/309,66 HRK od 02.06.2012.

- na iznos od 40,83 EUR/307,61 HRK od 02.07.2012.

- na iznos od 40,85 EUR/307,81 HRK od 02.08.2012.

- na iznos od 40,44 EUR/304,74 HRK od 08.09.2012.

- na iznos od 40,61 EUR/306,38 HRK od 07.10.2012.

- na iznos od 40,91 EUR/308,22 HRK od 07.11.2012.

- na iznos od 40,88 EUR/308,02 HRK od 07.12.2012.

- na iznos od 41,15 EUR/310,07 HRK od 13.01.2013.

- na iznos od 41,24 EUR/310,75 HRK od 31.03.2013.

- na iznos od 41,37 EUR/311,71 HRK od 09.04.2013.

- na iznos od 41,07 EUR/309,45 HRK od 30.05.2013.

- na iznos od 40,83 EUR/307,61 HRK od 12.06.2013.

- na iznos od 40,71 EUR/307,20 HRK od 25.07.2013.

- na iznos od 41,32 EUR/311,30 HRK od 12.10.2013.

- na iznos od 41,45 EUR/312,32 HRK od 16.11.2013.

- na iznos od 41,51 EUR/312,73 HRK od 14.12.2013.

- na iznos od 41,51 EUR/312,32 HRK od 15.01.2014.

- na iznos od 41,61 EUR/313,55 HRK od 13.02.2014.

- na iznos od 41,61 EUR/313,55 HRK od 12.03.2014.

- na iznos od 41,34 EUR/311,50 HRK od 27.05.2014.

- na iznos od 41,53 EUR/312,93 HRK od 12.08.2014.

- na iznos od 45,40 EUR/342,04 HRK od 12.08.2014.

- na iznos od 45,54 EUR/343,16 HRK od 20.12.2014.

- na iznos od 45,42 EUR/342,71 HRK od 02.01.2015.

- na iznos od 00,00 EUR/00,00 HRK od 02.01.2015.

- na iznos od 31,81 EUR/239,67 HRK od 02.02.2015.

- na iznos od 31,52 EUR/237,52 HRK od 03.03.2015.

- na iznos od 30,90 EUR/232,85 HRK od 20.08.2016.

- na iznos od 23,84 EUR/179,62 HRK od 20.08.2016.

- na iznos od 23,84 EUR/179,62 HRK od 20.08.2016..

- na iznos od 23,84 EUR/179,62 HRK od 20.08.2016.

- na iznos od 19,16 EUR/144,34 HRK od 20.08.2016.

- na iznos od 9,59 EUR/72,36 HRK od 20.08.2016.

- na iznos od 3,91 EUR/29,45 HRK od 20.08.2016.

sve u roku od 15 dana, po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.663,14 eura/12.520,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi prije svega podnosi zahtjev za eventualno izuzeće sudaca, navodeći da ukoliko postoji koja od okolnosti koja dovodi do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda na način da - a) sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u EUR (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) ili - b) ukoliko bliska osoba suca (prema članku 71. stavak 1. točka. 3. ZPP-a) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana) se žalba ima smatrati zahtjevom za izuzeće suca u smislu članka 73. u vezi članka 71. stavak. 7. ZPP-a.

6. U odnosu na zahtjev za izuzeće sudaca koji će suditi u ovom predmetu valja istači da prema članku 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe zahtjev iz stavka 2. tog članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Kako tuženik u konkretnom slučaju uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev u smislu citirane odredbe članka 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten, zbog čega je ovaj sud zahtjev odbacio kao nedopušten temeljem članka 73. stavak 3. ZPP-a (tako i VSRH u rješenju poslovni broj Rev-348/2024-2).

7. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i u okviru tog žalbenog razloga iznosi pravna shvaćanja koja se odnose na osnovanost prigovora zastare smatrajući da je o tom prigovoru sud pogrešno odlučio jer se pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 4. srpnja 2013. ne mogu primijeniti u ovom sporu predmet kojeg je isplata s osnove djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu u eurima.

7.1. Razlozi zbog kojih tuženik smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ne mogu biti razlozi za bitnu povredu već se radi o razlozima koji bi ukazivali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz kojih razloga je ovaj sud u odnosu na taj žalbeni razlog presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, te je utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tuženik time što nije obrazložio ni na koji način zbog čega je zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose dosudio od datuma navedenih u izreci presude, kao što nije obrazložio smatra li da je tuženik pošten ili nepošten stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, na koju odredbu se je u obrazloženju pobijane presude pozvao. Međutim, kako je sve odlučne činjenice u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđene iznose bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, ovaj sud je u tom dijelu o žalbi odlučivao primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

8. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u ovom postupku tražio utvrđenje ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o kreditu, kojeg su stranke zaključile 29. rujna 2008., prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 97.586,90 eura, i to u dijelu u kojem je ugovoren način promjene ugovorene kamatne stope sukladno važećim odlukama Banke te da je o tom tužbenom zahtjevu tužitelja pravomoćno presuđeno ranijom presudom poslovni broj P-3787/2019 od 23. prosinca 2020., koja je potvrđena u tom dijelu presudom ovog suda poslovni broj Gž-383/2021 od 29. rujna 2022.

8.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelj kojim traži isplatu sud utvrđuje da se isplata odnosi na preplaćenu kamatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope te je provedenim financijskim vještačenjem sud utvrdio da je u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,55 % godišnje tužitelj primjenom izmijenjenih kamatnih stopa preplatio tuženiku iznos od 3.251,83 eura iz kojih razloga je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

8.2. O pravu na zakonsku zateznu kamatu sud je odlučio primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a na način da je obvezao tuženika da tužitelju plati zateznu kamatu od dana uplate svakog preplaćenog iznosa do isplate.

8.3. Sud također ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik smatrajući da se u ovom postupku na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a primjenjuju pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koji postupak se vodio radi djelomične ništetnosti ugovora o kreditu zaključenih u švicarskim francima, te da zastara teče od pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom sporu koja se odnosi na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati, koja pravomoćnosti je nastupila 13. lipnja 2014., pa bi opći petogodišnji rok iz članka 225. ZOO-a istekao 14. lipnja 2019., a tužba u ovom predmetu podnesena je 3. lipnja 2019., dakle prije isteka zastarnog roka.

9. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Tuženik u žalbi osporava zaključak suda da nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja s osnova preplate prema ništetnoj odredbi o načinu promjene kamatne stope tvrdeći u bitnome da je sud pogrešno u ovom sporu primjenjivao pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. jer se ta presuda ne može primjenjivati u odnosu na ugovore o kreditu u drugim valutama.

10.1. Ove žalbene tvrdnje tuženika osnovane su i sud je pogrešno obrazlažući osnovanost prigovora zastare pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a o prigovoru zastare odlučivao primjenom pravnih utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, koji su ugovore o kreditima zaključivali u švicarskim francima, jer se ta utvrđenja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti, obzirom da su stranke ovog spora ugovor o kreditu zaključile u eurima. Međutim, unatoč pogrešnom pravnom pristupu suda prvog stupnja pravilno je odlučeno o tome da je neosnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja s osnova preplate na temelju ništetnog dijela ugovorne odredbe članka 8. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile, a kojim su ugovorile način promjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja, jer tražeći isplatu tužitelj postavlja restitucijski zahtjev kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a u takvom slučaju u kojem su stranke na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost dijela ugovorne odredbe članka 8. Ugovora o kreditu utvrđena u ovom postupku, presudom poslovni broj P-3787/2019 od 23. prosinca 2020., koja je postala pravomoćna 29. rujna 2022., kada je potvrđena u odnosu na ništetnost presudom ovog suda poslovni broj Gž-383/2021, zastara bi počela teći tek od 29. rujna 2022. Kako je tužitelj zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe podnio već u tužbi kojom je tražio utvrđenje ništetnosti, zastara za novčanu tražbinu tužitelja nije nastupila iz kojih razloga je pravilno sud utvrdio da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

10.2. Tuženik također osporava tijek zatezne kamate na dosuđene iznose preplate tvrdeći da je sud pogrešno dosudio zateznu kamatu od dospijeća pojedinih anuiteta te da bi zatezna kamata mogla početi teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost.

10.3. Pravilno se je sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 1115. ZOO-a kojom odredbom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Po ocjeni ovog suda tuženik koji je ništetnu ugovornu odredbu unio u ugovor o kreditu bez pregovaranja s tužiteljem i to na način da nije unio parametre prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope, zbog čega tužitelj nije mogao znati niti procijeniti kolika će biti kamata u budućem razdoblju, što ga je dovelo u neravnopravan položaj, iz kojeg razloga je odredba o načinu promjene kamatne stope utvrđena ništetnom, nepošteni je stjecatelj zbog čega je u smislu citirane odredbe članka 1115. ZOO-a u obvezi platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od uplate svakog preplaćenog iznosa. Kako iz pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužitelj pojedine preplaćene iznose uplaćivao upravo od datuma precizno navedenih u izreci pobijane presude od kojih je sud tužitelju dosudio zateznu kamatu, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a pa su žalbene tvrdnje tuženika i u tom dijelu neosnovane. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto na sjednici 5. ožujka 2004., na koje se tuženik u žalbi poziva, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer je to pravno shvaćanje izneseno na temelju drugačijeg činjeničnog stanja od onog utvrđenog u ovom postupku.

10.4. O naknadi parničnih troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a (sud se pogrešno u obrazloženju poziva i na stavak 2. istog članka) te je obvezao tuženika da tužitelju u cijelosti naknadi parnične troškove. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, pravilno je sud ocijenio da je tuženik dužan u cijelosti naknaditi parnični trošak tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10.5. Tuženik nadalje, pobijajući odluku o parničnim troškovima, u žalbi tvrdi da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastava podneska od 17. travnja 2023. u visini od 100 bodova, a kojim podneskom tužitelj specificira tužbeni zahtjev u pogledu tijeka zateznih kamata, pa se po ocjeni tuženika ne radi o podnesku iz Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), zbog čega tvrdi da je sud pogrešno primijenio Tarifu.

10.6. Žalbene tvrdnje tuženika o pogrešnoj primjeni Tarife osnovane su jer je tužitelj podneskom od 17. travnja 2023. samo specificirao tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđene iznose bez da je išta posebno obrazlagao, zbog čega se i po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku za koji bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu troškova prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, već o podnesku iz Tbr. 8. točka 4. Tarife iz kojih razloga je u tom dijelu žalbu tuženika trebalo uvažiti, te odluku o parničnim troškovima preinačiti za iznos od 186,57 eura i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Naime, sud je za podnesak od 17. travnja 2023. tužitelju priznao trošak u iznosu od 199,00 eura, te trošak PDV-a na taj iznos od 49,75 eura, a tužitelju primjenom Tbr. 8. točka 4. Tarife pripada pravo na trošak u iznosu od 49,75 eura, te PDV na taj trošak u iznosu od 12,43 eura, zbog čega je neosnovan zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 186,57 eura.

11. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1., 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. te 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

Koprivnica, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte