Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1158/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Producentgatan 3, Malmö, Kraljevina Švedska, zastupanog po punomoćniku Nikši Radišiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Alter Lego Studio d.o.o., OIB: 61417847234, Radićeva ulica 3, Pula, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filipa Simića i Lare Tončić iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-567/2020-30 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-567/2020-30 od 1. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.118,92 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2020. do isplate, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.551,46 EUR sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2024. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP- a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili djelomično, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu (pri čemu tuženik ni sadržajem žalbe nije ukazao koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom), ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 32.118,92 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2020. do isplate, a koji iznos je isplatio tuženiku za izradu projektne dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole prema prihvaćenim ponudama broj: 2017-34 od 26. rujna 2017. i broj: 2018-34 od 1. listopada 2018., te na ime predujma iz Ugovora o građenju (rekonstrukciji i dogradnji) stambene građevine na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po sistemu „ključ u ruke“. Činjenično svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je s tuženikom ušao u poslovni odnos radi projektiranja, rekonstrukcije i građenja stambene građevine na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, zbog neuporabljivosti izvršenog posla (projektne dokumentacije) te nemogućnosti ostvarenja svrhe sklopljenog Ugovora o građenju odnosno nemogućnosti tuženika da ispuni preuzete obveze, da je raskinuo navedene ugovore.

8. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je Ugovorom o građenju (rekonstrukciji i dogradnji) stambene građevine (dalje: Ugovor o građenju) tužitelj kao naručitelj ustupio, a tuženik kao izvoditelj preuzeo obvezu vođenja projekta, koordinacije i izvođenja građevinskih i obrtničkih radova na rekonstrukciji i dogradnji postojeće građevine u Fažani, na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu naručitelja, prema izvedbenom projektu, procjeni investicijske vrijednosti od rujna 2018. i troškovniku od prosinca 2018., sve izrađeno od strane izvoditelja (ovdje tuženika), te pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, za cijenu od 719.250,00 kn uključujući PDV, u koju cijenu je uključeno vođenje projekta i gradnje po sistemu „ključ u ruke“ po ponudi od 1. listopada 2018., pri čemu se obvezao započeti s radovima u roku od 7 (sedam) dana od uvođenja u posao od strane naručitelja, dok se naručitelj obvezao izvoditelja uvesti u posao u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti građevinske dozvole, te između ostalog u roku od 8 (osam) dana od potpisivanja ugovora platiti izvoditelju predujam za ugovoreni posao u iznosu od 187.500,00 kn

- da je prije sklapanja navedenog Ugovora o građenju tuženik izdao ponude broj: 2017- 34 od 26. rujna 2017. i broj: 2018-34 od 1. listopada 2018., te se naručitelju (ovdje tužitelju) za navedenu izgradnju obvezao izraditi projektnu dokumentaciju (geodetski projekt, glavni projekt, troškovnik i dr.) potrebnu za ishođenje građevinske dozvole

- da je između stranaka nesporno da je tužitelj prema ponudi broj 2017-34 od 26. rujna 2017. isplatio tužitelju za izradu projektne dokumentacije 2. listopada 2018. iznos od 27.500,00 kn, te prema računu broj: 55-001-1 od 2. listopada 2018. daljnji iznos od 11.000,00 kn, kao i da mu je 24. siječnja 2019. isplatio predujam za izvođenje ugovorenih radova u iznosu od 187.500,00 kn, te akontaciju u iznos od 16.000,00 kn u gotovom novcu, odnosno sveukupno za dogovorene poslove iznos od 242.000,00 kn (sada 32.118,92 EUR), što proizlazi i iz isprava u spisu

- da je rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju Istarske županije, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, klasa: UP/I-361-03/18-01/001169, urbroj: 2163/1-18-06/10-19-0006 od 8. studenog 2019. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem građevinske dozvole za predmetnu rekonstrukciju (dogradnju) stambene građevine, u bitnome zbog neusklađenosti glavnog projekta (kojeg je izradio tuženik) s važećom prostorno-planskom dokumentacijom u odnosu na veličinu čestice, protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, međutim, rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/II-361-03/20-02/12, urbroj: 531-09-2-2-20-2 od 16. ožujka 2020. odbijena je žalba, čime je prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno, nakon čega je tužitelj pokrenuo upravni spor, no, Upravni sud u Rijeci presudom poslovni broj: UsI-564/2020-10 od 11. rujna 2020. odbio je njegov tužbeni zahtjev radi poništenja drugostupanjskog rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, klasa: UP/II-361-03/20-02/12, urbroj: 531-09-2-2-20-2 od 16. ožujka 2020., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4721/20-2 od 9. travnja 2021., slijedom čega je nedvojbeno da na temelju glavnog projekta kojeg je izradio tuženik, tužitelj ne može ishoditi građevinsku dozvolu za planirani i ugovoreni posao

- da je tužitelj dopisom od 7. kolovoza 2020. izjavio tuženiku raskid ugovora o izradi projektne dokumentacije te Ugovora o građenju (rekonstrukciji i dogradnji) stambene građevine, jer je u odnosu na posao izrade projektne dokumentacije i ishođenja građevinske dozvole izvršeni posao potpuno neupotrebljiv, budući da je pravomoćno odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju građevine, zbog čega se ni predmet ugovor i obveze stranaka iz Ugovora o građenju ne mogu ostvariti, pa je i taj ugovor neodrživ, time da je ujedno zatražio vraćanje plaćenog iznosa od 242.000,00 kn

- da iz iskaza svjedokinje ŠJ (arhitektice zaposlene kod tuženika) proizlazi da su na zahtjev tužitelja izradili idejni i glavni projekt za rekonstrukciju njegove zgrade, kojeg su na traženje Ureda za prostorno uređenje Istarske županije dopunili, međutim, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole je odbijen, jer prema stajalištu navedenog Ureda za prostorno uređenje predmetna nekretnina ne udovoljava minimalnoj površini građevinske čestice propisanoj Urbanističkim planom uređenja naselja Fažana (dalje: UPU Fažana) od 400 m2, pri čemu, po njihovom mišljenju, nije uzeto u obzir da se ovdje trebalo raditi o rekonstrukciji izgrađenog objekta (a ne gradnji novog), koji se nalazi na nekretnini u izgrađenoj zoni za što je prema njihovom tumačenju dovoljna površina građevinske čestice od 250 m2, ovo sukladno Prostornom planu uređenja Općine Fažana (dalje: PPUO Fažana), koji prostorni plan je višeg reda od UPU Fažana, uglavnom na odluku Ureda za prostorno uređenje Istarske županije da su se žalili, no, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja odbilo je žalbu uz obrazloženje da i kod rekonstrukcije treba biti udovoljeno minimalnoj površini građevinske čestice od 400 m2

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je trebao projekt za proširenje kuhinje, te je angažirao tuženika da mu izradi sve potrebno, dakle rečeno mu je da za tu dogradnju može dobiti građevinsku dozvolu, međutim, projektna dokumentacija koju je tuženik izradio, a glede koje nije sporno da mu je predana, nije bila u skladu s prostornim planom te je odbijen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a prije toga tuženiku da je platio za izradu projektne dokumentacije (geodetskog projekta, glavnog projekta, troškovnika i dr.) iznos od ukupno 38.500,00 kn, te predujam prema Ugovoru o građenju u iznosu od 187.500,00 kn i 16.000,00 kn u gotovini, pa nakon što su mu u nadležnom uredu za izdavanje građevinskih dozvola u Puli kazali da takav projekt ne može dobiti građevinsku dozvolu, da se obratio direktoru tuženika g. VJ i raskinuo suradnju, te zatražio povrat uplaćenog novca, a u međuvremenu da je napravio nadstrešnicu, nevezano za sporni projekt, te sagradio bazen i renovirao WC

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika VJ proizlazi da su s tužiteljem dogovorili izradu projekta i poslove rekonstrukcije postojećeg objekta i nadogradnje aneksa od oko 20 m2, međutim, da je došlo do problema jer prostorni plan Općine Fažana nije usklađen sa županijskim prostornim planom, naime kako je prema prostornom planu višeg reda za rekonstrukciju dovoljna veličine parcele od 250 m2, te kako tužiteljeva parcela ima više od 300 m2, da su bili uvjereni da će biti izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju, te i dan danas smatraju da su u pravu, međutim, budući da u UPU Fažana stoji da je minimalna površine građevinske čestice za novi objekt 400 m2, te nedostaje rečenica da se rekonstrukcija može vršiti i na minimalnoj površini građevinske čestice od 250 m2, što je sadržano u grafičkom dijelu plana, da je odbijen zahtjev za izdavanje građevinarske dozvole, a točno je da je tužitelj uz ostalo platio predujam u iznosu od 187.500,00 kn koji je iskorišten za rezervaciju firme za izvođenje radova, uglavnom kada je došlo do problema oko izdavanja građevinske dozvole da se razgovaralo o poduzimanju radova za koji nije potrebna građevinska dozvola, međutim, tužitelj je tražio vraćanje plaćenog predujma, kao i novca kojeg je platio za izradu projektne dokumentacije, koja mu je predana, te je po njoj možda rekonstruirao kuću, dakle napravio nadstrešnicu i bazen

- da tuženik nije dokazao da je zbog promijenjenih okolnosti (odbijanja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole) tražio izmjenu ugovora te da je ugovor između stranaka u izmijenjenom obliku ostao na snazi,

slijedom čega zaključuje da u odnosu na posao izrade projektne dokumentacije tuženik nije postupao s dužnom pažnjom dobrog stručnjaka u smislu čl. 4. i 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), već je izradio neupotrebljiv projekt rekonstrukcije i dogradnje stambene građevine prema kojem tužitelj ne može ishoditi građevinsku dozvolu, što je potvrđeno u upravnom postupku i upravnom sporu koje je tužitelj izgubio. Osim toga, kako je predmetnim Ugovorom o građenju (rekonstrukciji i dogradnji) stambene građevine između stranaka ugovorena rekonstrukcija i dogradnja stambene građevine prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, a da pravomoćna građevinska dozvola nije ishođena, odnosno da je odbijen zahtjev za njezino izdavanje jer glavni projekt kojeg je tuženik izradio nije usklađen s važećom prostorno-planskom dokumentacijom, prvostupanjski sud zaključuje da se svrha predmetnog ugovora i obveze stranaka ne mogu ostvariti, dakle da tuženik ugovorene obveze rekonstrukcije, dogradnje, koordinacije i vođenja građevinskih radova ne može ispuniti, slijedom čega mu je tužitelj osnovano izjavio raskid ugovora, sukladno odredbama čl. 360. i čl. 363. ZOO- a.

8.1. Materijalnopravno uporište za ocjenu osnovanosti zahtjeva za povrat svega plaćenog u ukupnom iznosu od 32.118,92 EUR prvostupanjski sud nalazi u odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da jedna strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj isplatio tuženiku za ugovoreni posao iznos od ukupno 242.000,00 kn (sada 32.118,92 EUR). Odluku o obvezi tuženika da na dosuđeni iznos platiti zahtijevanu zateznu kamatu prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 368. st. 5. ZOO- a.

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. U žalbi tuženik navodi da nije postojala zapreka da ispuni svoju ugovornu obvezu, barem u dijelu koji je plaćen, naime tužitelj da je platio dio utuženog iznosa za rekonstrukciju postojećeg dijela zgrade, te je svoju ugovornu obvezu u tom dijelu mogao i želio ispuniti, međutim, tužitelj je isto odbio. Ističe da nikada nije prihvatio jednostranu izjavu o raskidu ugovora, već je do danas iskazivao spremnost da u dijelu u kojem je moguće svoju obvezu ispuni. Navodi da je okolnost da je ugovornu obvezu glede rekonstrukcije postojećeg dijela kuće bilo moguće izvršiti, potvrdio sam tužitelj, te je istu, bez obrazloženja i svjestan postojanja spornog ugovora izveo po drugom izvođaču radova. U odnosu na projektnu dokumentaciju ističe da ju je izradio, da je tužitelj istu preuzeo i zadržao, te ju možda koristio prilikom rekonstrukcije kuće, a ako nije, mogao je, te može u bilo kojem trenutku, pa nema pravo potraživati plaćeni iznos od 38.500,00 kn. Navodi da je na te okolnosti predložio vještačenje koje je prvostupanjski sud odbio provesti, kao i da je prostorni plan najnižeg reda UPU Fažana u postupku stavljanja izvan snage, te čim taj postupak bude okončan tužitelj će moći u cijelosti koristiti predmetnu projektnu dokumentaciju za ishođenje građevinske dozvole.

11. Prije svega, u odnosu na projektnu dokumentaciju, glede koje nema dvojbe da ju je tuženik izradio i predao tužitelju, međutim, osnovom nje odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole (u bitnome zbog neusklađenosti glavnog projekta s važećom prostorno-planskom dokumentacijom), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o neupotrebljivom projektu rekonstrukcije i dogradnje stambene građevine, izrađenom protivno propisima i pravilima struke, prema kojem tužitelj ne može ishoditi građevinsku dozvolu. Stoga se neosnovanim i protivnim utvrđenom činjeničnom stanju ukazuju žalbeni navodi tuženika da se radi o projektnoj dokumentaciji koju je tužitelj možda koristio prilikom rekonstrukcije kuće ili koju će moći koristiti, kako za rekonstrukciju kuće, tako i za ishođenje građevinske dozvole kada UPU Fažana bude stavljen izvan snage, obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj na svojoj nekretnini poduzeo druge radove, a ne one obuhvaćene spornim projektom, dok je navodno „stavljanje izvan snage prostornog plana“ (koju mogućnost tuženik spominje od početka ovog postupka) ostalo i dalje upitno i neizvjesno, te kao takvo bez utjecaja na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

12. Neosnovan je i protivan sadržaju spisa žalbeni navod tuženika da je tužitelj potvrdio da je ugovornu obvezu rekonstrukcije postojećeg dijela kuće bilo moguće izvršiti, kao i da je tu rekonstrukciju izveo po drugom izvođaču radova. Kao što je naprijed navedeno, u postupku je utvrđeno da je tužitelj nakon raskida ugovora zaključenog s tuženikom na predmetnoj nekretnini izgradio nadstrešnicu, bazen i renovirao WC, koji radovi prema podacima u spisu nisu bili predmet spornog projekta i Ugovora o građenju, dok što se tiče ugovorene rekonstrukcije i dogradnje stambene građevine ista se trebala temeljiti na pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, koja zbog manjkavosti projektne dokumentacije nije ishođena, pa nije prihvatljiv žalbeni navod tuženika da nije postojala zapreka da ispuni svoju ugovornu obvezu (koju da je tuženik odbio), već se i prema ocjeni ovog suda svrha predmetnog Ugovora o građenju i obveze stranaka ne mogu ostvariti, odnosno tuženik ugovorene obveze rekonstrukcije, dogradnje, koordinacije i vođenja građevinskih radova ne može ispuniti, slijedom čega mu je tužitelj osnovano, u skladu s odredbama čl. 360. i čl. 363. ZOO-a izjavio raskid ugovora.

13. Pri tome valja reći da je prvostupanjskog suda pravilno utvrdio da stranke zbog promijenjenih okolnosti nisu postojeću obvezu zamijenile novom, odnosno dogovorile neki drugi oblik ugovora, kao i da je pravilno odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje uviđaja na nekretnini tužitelja i građevinskog vještačenja, koje dokaze je isti predložio protivno čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a nakon zaključenja prethodnog postupka, bez postojanja za to opravdanog razloga, obzirom na sadržaj tužbe i odgovora na tužbu.

14. Slijedom navedenog, neosnovanim se ukazuju i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je tužitelj iz osnovanih razloga raskinuo ugovor o izradi projektne dokumentacije i građenju (rekonstrukciji i dogradnji) stambene građevine, te mu na temelju čl. 368. st. 2. i 5. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je dao, dakle na povrat iznosa od 32.118,92 EUR sa zatraženim zateznim kamatama od 10. kolovoza 2020. do isplate.

15. Obzirom da iz žalbe proizlazi da se presuda pobija u cijelosti, pobija se i odluka o troškovima postupka utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, no bez konkretiziranja razloga, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženika ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

16. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Varaždin, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer