1              Poslovni broj: Gž-158/2022-3

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka, kao predsjednika vijeća, Smiljke Premužić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Sonje Celovec Trivanović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č. iz Z.  OIB: …, zastupane po punomoćniku R. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice S. Č. iz Z.,  OIB: …, nepoznatog boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici L. B., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-733/2019-62 od 13. prosinca 2021., a koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-733/2019-64 od 23. prosinca 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-733/2019-62 od 13. prosinca 2021., a koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-733/2019-64 od 23. prosinca 2021. u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke) i u odluci o parničnom trošku (točka III. i IV. izreke).

 

II. U preostalom odbijajućem dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Nalaže se tuženici da isplati tužiteljici iznos od 214.899,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 43.483,39 kuna od 18. ožujka 2019. do isplate,

- 171.415,61 kuna od 13. prosinca 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih od 18. ožujka 2019. do 12. prosinca 2021. na dosuđeni iznos štete od 171.415,61 kuna.

 

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 56.415,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova."

 

2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu i u odluci o parničnom trošku žali se tužena po privremenoj zastupnici navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se žalba uvaži, odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je žalba neosnovana i jedino usmjerena ka odugovlačenju postupka te predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu, a žalbu odbije kao neosnovanu te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, niti priloženim ispravama, pa kako prvostupanjska presuda nema niti nekih drugih nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP).

 

6.1. Neosnovano tužena u žalbi navodi da je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je tužiteljica pored iznosa zatraženih u početnoj tužbi, još podneskom od 3. rujna 2019. kojeg je i predala na ročištu održanog tog dana zahtijevala i daljnje iznose (list 139-141 spisa) te priložila i račune na koje se pozivala, a prethodni postupak je zaključen 7. prosinca 2020., tako da je tužiteljica samo objedinila radi preglednosti sve zahtjeve s podneskom od 17. prosinca 2020., a kasnije tijekom postupka (list 277-279) je uskladila svoj zahtjev s provedenim vještačenjem, tako da je konačno postavila zahtjev od 214.899,00 kuna koliko je istoj ukupno i dosuđen. Prema tome, nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupak iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. ZPP-a.

6.2. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo, kako svaki za sebe tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pa nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a na koju tužena ukazuje ističući da upire na to da sud nije mogao pokloniti vjeru iskazima svjedoka.

 

6.3. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje se u žalbi ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neplaćenih najamnina i režijskih troškova po ugovoru o najmu stana, kao i naknada štete na stanu i stvarima u stanu kao i zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana, a u ukupnom iznosu od 214.899,00 kuna.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a to se niti ne osporava, da je tužiteljica putem svoga oca Z. Č. sa tuženom zaključila ugovor o najmu stana na adresi …., Z. dana 1. studenog 2015. na neodređeno vrijeme da je ugovor stvarno prestao sa 31. prosinca 2018. te da se tužena iz stana i iselila, ali nije predala ključeve tužiteljici, niti njenom ocu.

 

9. Neosnovano tužena u žalbi ističe da tužiteljica nije dokazala da bi bila vlasnica stana te da sud nije mogao tu činjenicu, njeno vlasništvo, utvrditi bez da je za to imao valjan materijalni dokaz, točnije vlasnički list koji da je jedini dokaz prava vlasništva, jer osim što tužiteljica i njezin otac Z. Č. saslušan kao svjedok potvrđuju da je upravo tužiteljica vlasnica stana, tužiteljica je još uz tužbu priložila izvadak iz zemljišne knjige (list 14 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnica stana.

 

10. Prvostupanjski sud je pravilno, a na temelju ugovora o najmu, te na temelju iskaza tužiteljice saslušane kao stranke i svjedoka Z. Č. utvrdio da je bila ugovorena najamnina u iznosu od 600,00 eur mjesečno protuvrijednosti u kunama po tečaju koji vrijedi na dan plaćanja mjesečno unaprijed do 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun tužiteljice, a što je u utuženo vrijeme bilo u iznosu od 4.500,00 kuna, kao i da je tužena kao najmoprimac u obvezi plaćati režije koje proizlaze iz korištenja stana (električna energija, voda, telefon, grijanje, pričuva, čišćenje stubišta i dr.).

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da tužena nije podmirila najamninu za studeni i prosinac 2018., a što ukupno iznosi 9.000,00 kuna, kao niti režijske troškove do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 17.438,00 kuna, što se više žalbom posebno niti ne osporava.

 

12. Neosnovano tužena u žalbi ukazuje da tužiteljica nije predložila provođenje vještačenja radi utvrđenja visine štete, pa da to sud nije mogao sam utvrđivati, jer upravo suprotno takvim tvrdnjama prvostupanjski sud je proveo vještačenje po građevinskom vještaku dipl.ing. I. B. upravo radi utvrđivanja visine troškove koji su nastali tužiteljici u svrhu otklanjanja oštećenja stana i oštećenih stvari u stanu, a tužiteljica je u spis i dostavila račune za materijal, kao i stvari koje je bilo potrebno kupiti, pa je tako utvrđeno da vrijednost uloženih sredstava na izvedenim radovima i kupnji uništenog namještaja ukupno iznosi 171.415,61 kunu.

 

S pravom je prvostupanjski sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka I. B., jer je isti dan stručno, jasno i obrazloženo, a na temelju priložene dokumentacije, računa i provedenog osiguranja otkaza, a zapravo niti stranke nisu imale prigovore na taj nalaz što je tužiteljica izričito iskazala, a tužena nije niti jedan konkretan prigovor tom nalazu dala, već je isticala da se protivi nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi kako je šteta, kako je opisala tužiteljica, nastala uslijed iznajmljivanja i to od strane tužene, jer to niti nije zadatak vještaka već suda.

 

13. Po ocjeni ovoga suda neosnovano tužena ponavlja svoje tvrdnje u žalbi da tužiteljica nije dokazala da bi upravo tužena počinila osporavanu štetnu radnju i štetu ukazujući u žalbi i na to da je od prosinca 2018. pa do 22. veljače 2019. kada je provedeno osiguranje dokaza bilo tko drugi mogao devastirati predmetni stan, ističući da je do osiguranja dokaza prošlo dva mjeseca otkada je tužena napustila predmetni stan, pa da je životno i logično da je štetu mogao počiniti bilo tko tko je imao ključeve od istog stana. Međutim prijedlog za osiguranje dokaza podnesen je 24. prosinca 2018. u kojem se navodi da je ugovor o najmu raskinut zbog neplaćanja dužnog najma i režija s danom 31. prosinca 2018., da je otac tužiteljice dana 22. prosinca 2018. ulaskom u stan oko 11,45 sati u prisustvu svjedoka utvrdio da je stan u većoj mjeri uništen i oštećen, da je uništen parket u dnevnom boravku, blagovaoni, predsoblju te dvjema spavaćim sobama, da je uništen namještaj koji nije više za ljudsku upotrebu, da su uništeni pećnica, umivaonik i sudoper, te vrata sa štokom, unutarnje stepeništa itd., da je okvirna procjena štete oko 160.000,00 kn, da stan trenutno nije pogodan za ljudsku upotrebu i može biti izvor zaraze za ljude u okolnim stanovima kako je to i vidljivo iz priloženog spisa broj R1-809/2018, a koji navodi se poklapaju i sa iskazom svjedoka Z. Č. i svjedoka I. I. saslušanim u ovom parničnom predmetu. Činjenica što je sudski očevid u osiguranje dokaza izvršen 22. veljače 2019., dakle nije od utjecaja, uz navedenu činjenicu da je prijedlog za osiguranje podnesen 24. prosinca 2018., a da je štetu na stan i stvarima utvrdio tužiteljičin otac još 22. prosinca 2018. kada je i bilo dogovoreno da će se naći sa tuženom kada je obećala da će platiti zaostatke najamnine i režijske troškove i da će predati ključeve te zajedno pregledati stan, ali tužena nije pristupila pa je tužiteljičin otac ušao u stan zajedno sa svjedokom I. I. i o tome obavijestio tuženu putem telefona.

 

14. Činjenica da tužena nije prisustvovala očevidu na licu mjesta povodom osiguranja dokaza i da dostava poziva za nju nije bila uredno iskazana, nije zapreka kako se to u žalbi ističe, da parnični sud kao dokaz izvrši uvid u spis povodom osiguranja dokaza, jer je taj očevid proveden od strane suca, a osim oca tužiteljice, a tamo predlagateljice, kao njenog punomoćnika, očevidu je bio nazočan i svjedok N. B. iz Z., (list 11 spisa R1-809/11).

 

15. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a na temelju provedenih dokaza, da je upravo tužena koja je bila najmoprimac prouzročila tužitelju štetu kako u vidu oštećenja stana i namještaja, tako i štetu koja je proizašla iz nemogućnosti iznajmljivanja stana upravo zbog potrebe otklanjanja štete koju je prouzročila tužena kao najmoprimac pri čemu je pravilno primijenio i odredbe članka 14. stavak 1., članka 15. stavka 1. i članka 17. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 68/18) te odredbe članka 1046. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO)

 

16. Suprotno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo, odredbu članka 154. stavak 5. novelirane odredbe ZPP-a („Narodne novine“ broj 70/19), jer tužiteljica samo u neznatnom dijelu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije uspjela u parnici i to samo u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, kada je u cijelosti dosudio tužiteljici trošak, a odbio zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

 

17. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je žalbu tužena odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I., III. i IV.) sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbe, jer je njena žalba u cijelosti odbijena.

 

19. Ovaj sud nije tužiteljici dosudio niti trošak odgovora na žalbu, jer isti po ocjeni ovoga suda nije bio potreban, a sukladno članku 155. ZPP-a.

 

20. Tužiteljica je podnoseći odgovor na žalbu tužene zatražila i naknadu troška kojeg je predujmila, odnosno platila privremenoj zastupnici za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude te u spisu i postoji potvrda privremene zastupnice (list 313 spisa) da joj je tužiteljica i podmirila troškove sastava žalbe na presudu u iznosu od 3.125,00 kuna. Međutim, o tom trošku tužiteljice odlučit će prvostupanjski sud koji je i postavio odvjetnicu L. B. za privremenu zastupnicu tužene, a prema odredbi članka 84. ZPP-a. Troškove vezane za zastupanje tužene kojoj je postavljen privremeni zastupnik na prijedlog privremenog zastupnika prethodno snosi tužiteljica, a o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova odlučuje sud koji ga je i postavio.

 

21. U dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 18. ožujka 2019. do 12. prosinca 2021. na dosuđeni iznos štete od 171.415,61 kunu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

22. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 28.rujna 2023.