REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč – Parenzo
Posl.br. P-621/2025-4
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BN, iz [adresa] Sg St. Gallen Sg, Weierstr. 10, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženice ON, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi povrata stečenog bez osnove, izvan ročišta, dana 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici, ON iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EN iz [adresa] str. 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati iznos od 25.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).
II Nalaže se tuženici, ON iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EN iz [adresa] str. 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati iznos od 921,46 eura na ime troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na odmjereni iznos troškova od presuđenja pa do isplate po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 13.08.2025. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je upoznao tuženu u veljači 2025. tijekom svog puta u Istru, kada mu je tužena ponudila posredničku ulogu u kupnji zemljišta. Namjera tužitelja bila je ulaganje
Posl.br. -621/2025-4
kupnjom građevinskog zemljišta na području Istarske županije, s ciljem stjecanja nekretnine radi buduće izgradnje. Tuženica ga je pak, predstavljajući se kao ovlaštena agentica za promet nekretninama i vlasnica agencije SPIZA d.o.o., uvjeravala da ima punu ovlast i mogućnost posredovati u prodaji zemljišta k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ĐN, te da je s vlasnikom već postignut usmeni dogovor o uvjetima prodaje. Nadalje, obećala je da će glavni kupoprodajni ugovor biti zaključen najkasnije do 15. ožujka 2025. godine, čime je kod tužitelja stvorila uvjerenje o sigurnosti i izvjesnosti predmetne transakcije. 2. Dana 29. siječnja 2025. godine tužitelj je tuženici osobno predao iznos od 20.000,00 EUR, a dana 4. veljače 2025. godine njegov povjerenik, IN (B), predao joj je dodatnih 5.000,00 EUR, sve u svrhu kapare za kupnju građevinskog zemljišta označenog kao k. č. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ĐN iz [adresa]. Predaja novčanih iznosa potvrđena je vlastoručno potpisanim potvrdama tuženice, u kojima je izričito navedeno da se sredstva primaju radi realizacije navedene kupoprodaje, uz naznaku da će glavni kupoprodajni ugovor biti zaključen najkasnije do 15. ožujka 2025. godine. Tužitelj EN je postupao u uvjerenju da sudjeluje u zakonitoj i ozbiljnoj poslovnoj transakciji kupoprodaje građevinskog zemljišta, temeljem usmenih i pisanih izjava tuženice ON, koja se predstavljala kao ovlaštena posrednica i vlasnica agencije za promet nekretninama. Na temelju tih izjava i uvjeravanja, tužitelj je vjerovao da postoji stvarna volja i mogućnost realizacije kupoprodajnog ugovora, pri čemu je postupao s povjerenjem u integritet tuženice i stvarnost njezinih navoda. 4. Nakon primitka navedenih novčanih iznosa, tuženica je tijekom veljače i ožujka 2025. godine u komunikaciji s tužiteljem i njegovim opunomoćenikom započela iznositi neprecizne i kontradiktorne informacije, izbjegavajući dostavu tražene dokumentacije, osobnih podataka i valjane punomoći vlasnika nekretnine. Iako je u više navrata tvrdila da je punomoć vlasnika ovjerena ili će biti ovjerena određenog datuma, nikada nije dostavila njezin cjeloviti primjerak, već je dostavljala nepotpune isprave iz kojih je, među ostalim, izrezan dio s rokom važenja. Na ponovljene pisane i usmene upite opunomoćenika, tuženica se počela oglušivati, izbjegavajući svaki oblik službene i izravne komunikacije, čime je onemogućila daljnju realizaciju ugovora i ostvarenje svrhe predane kapare. 5. Budući da je značajno prekoračen prethodno komunicirani rok za sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora, opunomoćenik tužitelja je, radi zaštite njegovih prava i interesa, uputio tuženici dva pisana poziva na povrat cjelokupnog primljenog iznosa od 25.000,00 EUR. Prvi poziv od 19. svibnja 2025. godine sadržavao je opis okolnosti predaje sredstava i jasno upozorenje na pravne posljedice u slučaju neispunjenja obveze, dok je drugim pozivom od 13. lipnja 2025. godine dodatno istaknuto da tuženica izbjegava službenu komunikaciju i da niti u ostavljenom dodatnom roku nije ponudila nikakav modalitet namirenja. Na oba poziva tuženica se oglušila, ne poduzimajući nikakve radnje radi povrata novca. 6. S obzirom na opisano postupanje tuženice, koje je očito od samog početka bilo obilježeno neistinitim prikazivanjem činjenica, prikrivanjem stvarnog stanja te održavanjem tužitelja i njegova opunomoćenika u zabludi radi pribavljanja protupravne imovinske koristi, jasno je da su ispunjena i obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona. Slijedom toga, radi zaštite imovinskih prava i interesa tužitelja, protiv tuženice je pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvom u Pazinu podnesena kaznena prijava, kojom se zahtijeva njezino kaznenopravno procesuiranje. 7. Pravni temelj ove tužbe nalazi se pak u odredbi članka 1111. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je stjecatelj dužan vratiti ono što je primio kada prijenos imovine nema osnove u pravnom poslu, Posl.br. -621/2025-4
odluci nadležnog tijela ili zakonu, kao i u slučaju kada se osnovna svrha primitka nije ostvarila ili je kasnije otpala. U konkretnom slučaju, iako su sredstva u ukupnom iznosu od 25.000,00 EUR predana tuženici radi realizacije kupoprodaje nekretnine, do zaključenja ugovora nikada nije došlo isključivo krivnjom tuženice, koja nije osigurala potrebne uvjete niti predala vjerodostojnu dokumentaciju, čime je pravna osnova za zadržavanje primljenog iznosa u cijelosti otpala, a tuženica ga je obvezna vratiti tužitelju. Predlaže donijeti presudu u sadržaju kao u izreci.
2. Tuženici je dostavljena tužba na odgovor u roku od 30 dana, ista je primila tužbu i dopis kojim je pozvana za davanje odgovora na tužbu, dana 23.09.2025.
3. U pozivu za davanje odgovora na tužbu tuženica je upoznata da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku da će se donijeti presuda (presuda zbog ogluhe) kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a.
4. Tuženica u određenom roku nije dala odgovor na tužbu.
5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je priložilo tužitelj, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema čl. 331.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), odlučiti kao u točki I izreke ove Presude.
6. Odluka o parničnom trošku iz točke III izreke ove Presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe s PDV-om ukupno 625,00 eura, sudska pristojba na tužbu 148,23 eura (koji iznos je tužitelj i platio) i sudska pristojba na presudu zbog ogluhe u iznosu od 148,23 eura, a što sveukupno iznosi 921,46 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) i Tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.
7. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove Presude zbog ogluhe.
U Poreču – Parenzo 29. listopada 2025.
S u d a c :
mr.sc. Marčela Štefanuti
Posl.br. -621/2025-4
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove Presude zbog ogluhe.
DNA:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženici
