REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl.br. P-322/2025-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika TK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 70, radi ništetnosti i utvrđenja, izvan ročišta, dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren u uredu javnog bilježnika Marije Hrvatin,br.OV-3678/2015 od 07.07.2015 ništetan temeljem čl. 322 ZOO-a, sve po pravomoćnosti ove presude.

II Utvrđuje se da je tužiteljica EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo suvlasništva ½ dijela zgr. 111/1 i zgr.111/3 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik TK,uknjižen kao HK dužan priznati , pa se tužiteljica ovlašćuje na uknjižbu citirane nekretnine na svoje ime i suvlasništvo uz ispis tuženika,koji je to dužan trpjeti, sve to po pravomoćnosti ove presude.

III Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak ovoga postupka u iznosu od 804,46 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 20.04.2025. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi donošenja presude u sadržaju kao u izreci. U tužbi navodi da je predmet ovoga spora zgr. 111/1 ,111/3 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište u [adresa]. Samovlasnik citirane nekretnine sve do 2005. bio je pok. LK ,otac i pravni prednik tuženika, kada je cijelu nekrentinu prodao tužiteljici i njenom suprugu E,državljaninu UK,svakome po ½ dijela. Međutim, budući da suprug tužiteljice nije priložio suglasnost Ministarstva Vanjskih poslova RH, uknjižena je samo tužiteljica EK u 1/2 dijela,dok u preostalih ½ dijela ostaje uknjižen LK ,budući je dio ugovora u odnosu na E raskinut . Od 2005. tužiteljica je u posjedu kupljenih nekretnina. Nastavno, 2008.g. LK svoju preostalu ½ dijela prodaje tužiteljici, koja time postaje samovlasnik cijele kuće. Međutim, z.k. referentica koja je napisala rješenje o uknjižbi, iz nekih čudesnih razloga ne provodi to rješenje u zemljišnim knjigama već to rješenje upisuje kao opravdanje prve uknjižbe od 2006.,kao da je uknjižba pod Z-5242/06 bila predbilježba,koja je kasnije opravdana sa Z-4575/08 ???!!! Nastavno, iako je rješenje o uknjižbi od 2006. bila samostalna uknjižba tužiteljice na ½ prijepora, te rješenje iz 2008. također rješenje o uknjižbi tužiteljice na preostalu ½ suvlasničkog dijela tužiteljice,umjesto uknjižbe tužiteljice u zemljišnim knjigama kao samovlasnika,ista ostaje uknjižena kao suvlasnik ½ nekretnine, a što naravno nije mogla niti pretpostaviti, ali je cijelo vrijeme u samostalnom posjedu nekretnine. I konačno, pok. T. iako je znao da je prodao cijelu nekretninu,dakle 2x po ½ dijela, da je tužiteljica samovlasnik cijele kuće, da je ista u posjedu cijele kuće, 2019.g. daruje ½ dijela svome sinu H. koji prima to darovanje bez ikakvoga posjeda ,a isti z.k. odjel ovoga suda upisuje L. kao suvlasnik u ½ dijela ????!!! Dakle, pok. T je postupio prijevarno prema tužiteljici, ali je pokojni pa nije moguće voditi protiv njega niti jednu vrstu postupka, dok je sinu H ova činjenica da njegov otac nije u trenutku darovanja bio suvlasnik u ½ dijela bila poznata ili morala biti poznata,tim više što ugovorom nije stupio u posjed niti suposjed nekretnine. Nastavno, ovaj ugovor o darovanju je ništetan, suprotan je odredbama Ustava RH čl. 48 kojim se jamči pravo vlasništva, suprotan je prisilnim propisima i moralu društva, dakle postupanje D. I L. postupanje je mala fide u pravnom prometu, a contrario postupanje tužiteljice je bona fidei. Zaključno, ovaj darovni ugovor je ništetan temeljem čl. 322 ZOO-a ! Prema odredbama ZV-a te ZZK-a pravo vlasništva stječe se uknjižbom. Prema rješenjima o uknjižbi ovoga suda od 2006. te 2008. tužiteljica bi se trebala smatrati samovlasnik cijjele nekrentine, ali via facti budući da z.k. referent nije proknjižio rješenje o uknjižbi iz 2008.g.,tužiteljica nije postala vlasnikom cijele nekretnine. Međutim, tužiteljica je u posjedu cijele nekrentine od ugovora o kupoprodaji iz 2005., ali budući je 2008.g sklopila kupoprodajni ugovor i za drugu polovinu, tužiteljica je u kvalificiranom,zakonitom posjedu cijele nekretnine od 2008.,dakle do ove tužbe 17.g. Kvalificiran je posjed onaj koji je zakonit,istinit i pošten, a rok za stjecanje prava vlasništa je 10.g.,dakle od 2008.g. to pravo vlasništva stečeno je 2018.g. Zakonit je posjed koji je stečen na valjanom pravnom osnovu, in concreto to su ugovori o kupoprodaji iz 2005.g te 2008.g. Posjed je istinit ako nije stečen vi,clam ili precario. Posjed je pošten jer je tužiteljica stupila u posjed nekretnine temeljem 2 kupoprodajna ugovora sa tadašnjim vlasnikom cijele nekrentine. Međutim, tužiteljica neće temeljem čl. 323 ZOO-a tražiti povrat prijašnjeg z.k. stanja jer bi se na taj način suvlasništvo nekretnine vratilo na nevlasnika u 1/2 pok. D. Umjesto toga, tužiteljica će nakon ništetnosti ugovora pod II tužbenog zahtjeva tražiti deklaratornom tužbom temeljem čl. 187 ZPP-a pravo suvlasničkog dijela od ½ prijepora.

2. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor u roku od 30 dana, isti je primio tužbu s prilozima i dopis kojim je pozvan za davanje odgovora na tužbu, dana 25.08.2025.

3. U pozivu za davanje odgovora na tužbu tuženik je upoznat da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku da će se donijeti presuda (presuda zbog ogluhe) kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a.

4. Tuženik u određenom roku nije dao odgovor na tužbu.

5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je priložilo tužitelj, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema čl. 331.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), odlučiti kao u točki I izreke ove Presude.

6. Odluka o parničnom trošku iz točke III izreke ove Presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je priznat parnični trošak za sastav tužbe s PDV-om ukupno 625,00 eura, sudska pristojba na tužbu 89,73 eura (koji iznos je tužitelj i platio) i sudska pristojba na presudu zbog ogluhe u iznosu od 89,73 eura, a što sveukupno iznosi 804,46 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) i Tbr. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.

7. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove Presude zbog ogluhe.

U Poreču – Parenzo 29. listopada 2025.

S u d a c :

mr.sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove Presude zbog ogluhe.

DNA:

1. tužiteljici p.p.,

2. tuženiku